Osam američkih predsjednika umrlo je dok je obavljalo tu dužnost. Njih četvorica ubijeni su u atentatima, a preostala četvorica umrla su od bolesti. Na jučerašnji dan 1841., umro je prvi od njih – Vilijam Henri Harison.

Harison se rodio u bogatoj porodici u Virdžiniji, tek par godina prije nego što je SAD stekao nezavisnost. Kako je bio najmlađi od sedmoro djece, nije ga čekalo veliko porodično nasljedstvo, zbog čega je odlučio da izgradi karijeru u vojsci. Sa samo 28 godina postaje guverner Indijanske teritorije, što obuhvata teritoriju današnjeg Ohaja, Indijane i Viskonsina. Vodio je više vojnih kampanja protiv Indijanaca i uvjek je pobjeđivao, iako će i sami američki istoričari priznati da je uvjek ratovao protiv značajno manje vojske nego što je bila njegova.

Nakon uspješne vojne karijere Harison se okreće politici, a njegova popularnost dovela ga je do Kongresa i američkog Senata. Uskoro se bliže izbori na kojima će Harison učestvovati kao kandidat Vig stranke – relativno nove stranke koja nastaje kao opozicija vladajućoj Demokratskoj stranci, prenosi Index.hr.

Bitno je da se napomene da se radi o novoj etapi u američkoj istoriji. 1840-ih više ne djeluju političari i istaknuta imena iz Američkog rata za nezavisnost. Imigracija je sve veća, pravo glasa ima sve više građana SAD-a, s toga se od idućeg američkog predsjednika očekuje da bude neko iz naroda. Neko koga će narod prepoznati kao jednog od svojih.

Ekipa oko Vilijama Herisona je to prepoznala i tako je počela politička kampanja koja je kompletno maknula elemente bogatstva iz Harisonove biografije. Predstavilo ga je kao lokalnog ljubitelja jabukovače koji pije u skromnoj drvenoj kućici, a njegova bogataška pozadina nije nigdje spomenuta.

Osim toga, američki istoričari opisuju njegovu kampanju kao vrlo sličnu modernim političkim kampanjama. Izmislio je slogan: „Tippecanoe and Tyler, too“, za koji se smatra da je prvi slogan u istoriji američke predsjedničke kampanje.

Tipikanou je mjesto gdje je slavio vojnu pobjedu protiv domorodačkog stanovništva, a Tajler je ime njegovog potpredsjednika. Harison i njegov tim štampali su šoljice s njegovim likom, lijepili postere njega kako pije jabukovaču u američkoj prirodi, ali isto tako i izmislili brojne pjesme koje su zapravo bile neka vrsta hvalospjeva njegovoj uspješnoj vojnoj karijeri.

Harisonova kampanja je bila uspješna i postao je deveti predsjednik SAD-a 4. marta 1841. Održao je inauguracijski govor od puna dva sata. Pričao je o tome kako će biti skroman predsjednik i dobar prema svima, međutim dok je to govorio, počelo je nevrijeme. Jak vjetar i kiša nisu prekinuli Harisona u govoru. Bez ikakvog kišobrana i kabanice, zaradio je upalu pluća.

Umro je 4. aprla 1841., tačno mjesec dana od inauguracijskog govora, od posljedica upale pluća. Do dana današnjeg ostaje upamćen kao predsjednik s najkraćim mandatom i najdužim govorom. Svi oni iza njega potrudiće se da skrate svoj govor, ali i da taj dan ne zaborave da ponesu kišobran.