Evropa bi trebalo da izgradi oko 7.500 gigavata u elektranama na obnovljive izvore da bi napravila stoodstotno zeleni elektroenergetski sistem, kaže osnivač i generalni direktor kompanije CWP Global Mark Krandal. On smatra da bi države trebalo da utiču na cijene na tržištu, kako bi investitori i banke bili sigurni da će imati profit i ulagali u obnovljive izvore energije.

Govoreći na Beogradskom energetskom forumu, Krandal je rekao da u regionu Jugoistočne Evrope postoji mnogo kvalitetnih projekata koji se ne finalizuju jer investitori i banke smatraju da nije dovoljno izvjesno da će prodati struju po održivoj cijeni.

Aukcije koje se dešavaju u Srbiji i u regionu moraju da budu većeg obima, a ovde su vlade bojažljive, primjetio je Krandal, osnivač kompanije koja je među najvećim međunarodnim investitorima u obnovljive izvore energije u regionu. Ima nekoliko projekata i u Srbiji.

Navodeći da klimatske promjene nisu lokalni, već globalni problem, ocijenio je da je u interesu cijelog svijeta da se sprovede zelena tranzicija. Potrebno je da vlade šalju „cjenovne signale koji su brutalni“, određujući šta ne smije da se radi jer je štetno za klimu, a šta bi trebalo, naglasio je Krandal. „Tržišta ne mogu da odlučuju. Tržišta rade po signalima“, izjavio je.

Za nastavak razvoja zelene energetike neophodne su garantovane najniže cijene

Osvrnuvši se na posledice epizoda kada su cijene struje na nuli ili negativne, Krandal je istakao da vlade treba da odrede nivo ispod kojih cijene neće moći da idu, i intervencijama potpuno restrukturišu kreiranje cijena, tako da banke mogu sa sigurnošću da prihvate projekte u industriji energije iz obnovljivih izvora.

“Treba da izgradimo negde oko 7.500 gigavata, inače ćemo da se istopimo. Stvar je u klimatskim promjenama. I to po svaku cijenu. Posao vlade je da nas održi živima u narednih sto godina. To znači da moraju da riješe problem CO2. Moraju da riješe problem globalnog zagrijavanja. To možemo da uradimo samo ako postepeno prestanemo da koristimo fosilna goriva i zamijenimo ih obnovljivim izvorima energije”, rekao je Krandal.

Sada, međutim, nema minimalnih cijena, nema feedin tarifa i veoma je teško, ako ne i nemoguće, ugovoriti prodaju struje dobijene iz obnovljivih izvora energije za narednih deset godina, te se postavlja pitanje zašto bi banke željele da investiraju u tako nešto ili daju zajmove za takve investicije sa neizvjesnim ishodom, po njegovom mišljenju.

Vlade bi zato trebalo da uvedu takve cijene koje bi uverile finansijske aktere i investitore da nije glupo investirati u vjetrofarme, rekao je Krandal.

Šanse na manje razvijenim tržištima

Govoreći o investicijama, on je napomenuo da je veći dio Zapadne Evrope već prilično popunjen i da ljudi ne žele da gledaju vjetroturbinu kroz svoj prozor.

“Sad smo u Albaniji, u Ukrajini smo, u Moldaviji. Na mjestima gdje ljudi nisu do sada išli. Jer još ima zemljišta. Još ima vjetra. A zahvaljujući spojenim tržištima možemo da riješimo evropske probleme oko obnovljive energije”, rekao je.

Govoreći o projektima sa vodonikom u Evropi, Krandal je rekao da će Evropa uvek uvoziti mnogo vodonika za svoje potrebe iz mjesta gdje ima mnogo više sunca ili vjetra i gdje vodonik može da se proizvede po mnogo nižoj cijeni.

“Možemo da proizvodimo električnu energiju svuda gdje radimo. I možemo da pravimo zeleni amonijak i zeleni vodonik po upola nižoj cijeni nego u Evropi. Ovde jednostavno nije toliko vjetrovito i toliko sunčano kao mjesta gdje mi radimo… Zapravo smo na dalekim, uglavnom pustinjskim lokacijama na sjeveru Afrike i u sjevernoj Africi. Na samom južnom špicu Južne Amerike“, izjavio je.

CWP je 2o12. u Rumuniji sagradio najveći vetropark u Evropi

Govoreći o CWP Globalu i razlozima njegovog dolaska kompanije u Jugoistočnu Evropu, Krandal je podsjetio na situaciju 2006. godine. Industrija energije iz obnovljivih izvora energije bila je fokusirana na jako male projekte, od 20, 30 megavata, naveo je i dodao da nijedan u Evropi nije koštao više od 100 miliona dolara.

“Iznenadio sam se, budući da sam došao iz naftne industrije, jer 100 miliona dolara nije bio baš veliki novac… Imali smo mnogo razgovora na finansijskom tržištu i vidjeli da bi banke zapravo više voljele da rade veće poslove. Onda smo razmišljali gdje možemo da nađemo nekretnine da uradimo nešto veliko. Godine 2006. bilo je developera svuda po Francuskoj i Njemačkoj i bilo gdje da pogledate u Zapadnoj Evropi, ali gotovo niko nije došao u Jugoistočnu Evropu. I mogli ste da zakupite jako mnogo zemljišta”, objasnio je.

Tako je 2008. godine kompanija u Rumuniji počela da gradi vjetropark Fântânele-Cogealac od 600 megavata, najveći na kopnu u Evropi. Koštao je nešto iznad milijardu evra, izjavio je Krandal. Pušten je u rad 2012. godine.

Napomenuo je da se CWP i sada fokusira na velike, zaista uticajne projekte. Kapacitet u pripremi koji bi mogao da postane spreman za početak izgradnje u sledećih pet godina procjenjuje na šest gigavata.

CWP Europe je srebrni sponzor Beogradskog energetskog foruma 2024.