Kupovina stana u Crnoj Gori za prosječno domaćinstvo sve više postaje misaona imenica. Cijene nekretnina u novogradnji ne prestaju da rastu, a uz sve veće životne troškove, čak i porodice sa redovnim prihodima teško mogu da priušte osnovni krov nad glavom.

Prema najnovijim podacima, prosječna cijena kvadratnog metra stana u Crnoj Gori dostigla je 2.158 eura, a u Podgorici iznosi oko 2.066 eura, dok je na primorju još skuplje – prosječno 2.328 eura po kvadratu.

U praksi, jednosoban stan od 50 kvadrata u glavnom gradu ne može se naći ispod 100.000 eura, a uzimanje stambenog kredita podrazumijeva mjesečnu ratu koja lako prelazi 500 eura – i to pod uslovom da je kredit povoljan. Kada se dodaju svi propratni troškovi, od osiguranja i notara do poreza i procjene vrijednosti, ulazak u sopstveni stan postaje izazov za koji je potrebno godinama štedjeti i oslanjati se na pomoć porodice.

Istovremeno, prema procjeni Saveza sindikata, sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu iznosi oko 2.000 eura mjesečno. U toj sumi su troškovi hrane, stanovanja, komunalija, obrazovanja, prevoza i zdravstva. To znači da porodica s ukupnim prihodima od 2.000 eura jedva pokriva osnovne potrebe, a teško može izdvajati stotine eura mjesečno za kredit.

Kamate na stambene kredite dodatno otežavaju situaciju. Efektivne kamatne stope uglavnom se kreću između 5 i 6 odsto, uz rastući Euribor koji povećava rate. Za kredit od 100.000 eura na 30 godina, rata iznosi između 530 i 600 eura mjesečno, dok ukupno vraćeni iznos često prelazi 180.000 eura.

“Normalan građanin, koji zarađuje između 600 i 800 eura, što je realnost za većinu u Crnoj Gori, jednostavno ne može doći do krova nad glavom. Ne postoji šansa da se kreditno zaduži, niti da priušti ovakve cijene nekretnina. Situacija je takva da mnogi više ne mogu ni da plaćaju kirije. Dakle totalno odsustvo brige prama građanima. Alarm je odavno upaljen i pored svih apela, niko se ne obazire na ovaj problem. Mi već imamo postanarske porodice koje su u siromaštvu, imamo postanarske porodice koje klize ka siromaštvu i imamo jedan dio postanarskih porodica koje “plivaju”, ali uz veliku muku radeći po dva posla ili tako što rade svi u prodici”, kaže Dragan Živković iz Udruženja Podstanari.

Podaci kojima raspolaže Udruženje pokazuju da u Podgorici ima oko 70.000 praznih stanova, te preko 90.000 povremeno nastanjenih – mahom sezonski korišćenih. Istovremeno, postoji više od 23.000 podstanarskih porodica, kao i oko 20.000 domaćinstava gdje djeca žive sa roditeljima ili obrnuto, zbog nemogućnosti da se odvoje.

 “To dovoljno govori koliko je stambena politika u Crnoj Gori neozbiljna i koliko se decenijama nije radilo na ovom pitanju,” ističe Živković.

Tržištem dominiraju strani kupci i dijaspora, dok domaći građani sve više ispadaju iz trke. Cijene nekretnina u Crnoj Gori porasle su 126 odsto u posljednjih pet godina, a bez ozbiljne državne stambene politike i subvencija, stambeno pitanje ostaje jedan od ključnih socijalnih problema.

Vlada je nedavno u Skupštini predstavila zakon o posredovanju u prometu i zakupu nepokretnosti, sa ciljem da se izdavanje stanova uredi i iz sive zone prebaci u legalne tokove. Živković ocjenjuje da je ideja dobra, ali izražava sumnju u primjenu: “Više od 80% nekretnina u Crnoj Gori izdaje se u sivoj zoni, čime se godišnje gubi između 15 i 30 miliona eura neplaćenog poreza. Dobro je imati zakon, ali bez efikasne inspekcije on ostaje mrtvo slovo na papiru.”

On upozorava da bi obaveza plaćanja poreza mogla dodatno opteretiti podstanare.

“Ukoliko nema zakona o zaštiti podstanara, trošak poreza će izdavaoci samo prebaciti na kiriju. Naš prijedlog o usvajanju zakona o zaštiti podstanara stoji u Skupštini, ali odgovora nema,” poručuje Živković.

Bez hitnih i sveobuhvatnih mjera, stan ostaje privilegija malobrojnih, dok podstanarske porodice, kako kaže Živković, „sve više klize ka siromaštvu“.