Foto: Ilustracija-

Suša, praćena ekstremno toplim talasima, gotovo tri mjeseca u čitavoj državi ugrožava poljoprivredu, vode i šume.

Štete trpe gotovo sve grane privrede, ali odgovora države na sve to nema. Ministarstvo poljoprivrede još nije izašlo sa mjerama u oblasti poljoprivrede, koja je posebno pogođena, a s obzirom na dosadašnju praksu neizvjesno je da li će bilo šta i preduzeti.

Direktorica Centra za klimatske promjene na Univerzitetu „Donja Gorica“ Ivana Vojinović ukazuje da se posljedice suša osjećaju u gotovo svim sektorima.

– Sektor poljoprivrede je izuzetno osjetljiv zbog zavisnosti od posebnih temperaturnih uslova i dostupnosti vode. Suše smanjuju količinu organske materije u zemljištu, povećavaju potrebu za sistemima za navodnjavanje, ograničavaju rast biljaka i smanjuju dostupnost hrane za domaće životinje. Zbog smanjenja vlage u zemljištu, u ekstremnim godinama dolazi do pada i količine i kvaliteta voća, povrća i ostalih kultura, povećanja troškova navodnjavanja, a produženi periodi suše pogoduju i razvoju bolesti i štetočina. Sve navedeno utiče i na prihode poljoprivrednika, posebno malih proizvođača, koji često ne mogu da priušte modernu opremu, ali i na sigurnost snabdijevanja hranom u zemlji – ističe Vojinović.

Dodaje da suše izlažu sektor šumarstva većem riziku od požara, a što posebno vidimo ovih dana kada Crna Gora gori, gubitku bioraznovrsnosti i slabljenju otpornosti šumskih ekosistema na pojavu bolesti, štetnih insekata, korova i invazivnih vrsta.

– Zbog produženih sušnih perioda i visokih temperatura, očekuje se da će se štete uzrokovane šumskim požarima u budućnosti samo povećavati. Energetski sektor, posebno velike hidroelektrane Piva i Perućica, koje su dominantni proizvođači hidroenergije, sa učešćem od oko 76 odsto u ukupnoj količini električne energije isporučene iz obnovljivih izvora energije, suočavaju se sa smanjenjem proizvodnje zbog niskih vodostaja rijeka u sušnim godinama. To povećava zavisnost od uvoza električne energije i oslanjanje na termoelektranu Pljevlja, čime rastu emisije CO₂ i otežava se eliminacija upotrebe fosilnih goriva, što je preuzeta međunarodna obaveza naše države. Suše ugrožavaju i javno vodosnabdijevanje, posebno u manjim opštinama koje zavise od lokalnih izvora. U ruralnim područjima dolazi do nestašice i smanjenja kvaliteta vode za piće – ukazala je Vojinović.

Naglašava da tokom dugih perioda niskih vodostaja, čak i velike rijeke, poput Morače, presušuju na dužim djelovima korita, što ima teške posledice.

Sušni periodi češći nakon devedesetih

Vojinović kaž da istorijski podaci govore da su u periodu od 1950. do 1990. godine suše u Crnoj Gori bile rjeđe i najčešće ograničene na uža područja južnog dijela zemlje, uglavnom tokom ljetnjih mjeseci.

– Međutim, od devedesetih godina dramatično su se promijenili način na koji se javljaju suše, njihova učestalost, prostorni obuhvat i intenzitet, pa su suše postale jedno od centralnih pitanja uticaja klimatskih promjena na Crnu Goru. Klimatske promjene, koje se ogledaju u porastu prosječnih temperatura, promjenama režima padavina, dužim toplotnim talasima i povećanom učestalošću ekstremnih vremenskih događaja, dovele su do toga da suše prerastaju iz meteoroloških anomalija u složen društveno-ekonomski izazov. Nacionalni plan za sušu iz 2020. godine, prvi strateški dokument posvećen ovom problemu koji je Crna Gora izradila, koji analizira problem suša iz ugla nauke, prakse i politike, pokazuje koliko su suše sada značajne i koliko će njihovi uticaji u budućnosti biti izraženiji, a jasno definiše i mjere za prevenciju, prilagođavanje i ublažavanje posledica.

U periodu između 2003. i 2019. godine, izdvojilo se šest velikih epizoda suša. Suša iz 2003. godine, koja je bila dio šireg evropskog toplotnog talasa, dovela je do manjih poljoprivrednih prinosa, a ljetnji vodostaji nekih od rijeka pali su na rekordno niske nivoe. Suša iz 2007. godine trajala je dugo, sa značajnim brojem uzastopnih dana sa manje od 1 mm padavina. Započela je kao meteorološka suša, usled velikog deficita padavina u centralnim oblastima, ali je ubrzo prerasla u poljoprivrednu i hidrološku sušu, izazivajući oštar pad prinosa u glavnim proizvodnim regionima, smanjenje dotoka vode u hidroelektranama Piva i Perućica, probleme sa vodosnabdijevanjem Podgorice i Cetinja, te ozbiljan pad ribljeg fonda u Skadarskom jezeru. I meteorološka suša iz 2011. godine evoluirala je do nivoa poljoprivredne i hidrološke suše zbog ekstremnog hidrološkog deficita u nekim regijama, poput Zetske i Bjelopavlićke ravnice, ali i do nivoa ekonomskog problema koji je pogodio cijelu državu – podsjeća Vojinović.

Pored meteoroloških i hidroloških efekata, kako dodaje, zabilježeni su gubici u poljoprivredi, porast cijena na lokalnim pijacama, te smanjena kupovna moć stanovništva u ruralnim područjima.

– Geografska distribucija uticaja suše pokazuje da su najugroženija područja Zetska i Bjelopavlićka ravnica (najveći poljoprivredni kapaciteti države), priobalje (gdje su turistički prihodi direktno vezani za vodne resurse) i karstna područja centralnog i južnog regiona, koja prirodno imaju ograničene rezerve podzemne vode. Sjever države, iako bogat vodom, sve češće bilježi sušne periode tokom ljeta, posebno u beranskom, bjelopoljskom i pljevaljskom kraju, što utiče na stočarstvo i proizvodnju mlijeka – kazala je Vojinović.

– Turizam, naročito segment vezan za prirodne atrakcije i aktivnosti na vodi, poput raftinga, ribolova i plovidbe, trpi pad posjećenosti i smanjenje prihoda kada su jezera i rijeke presušeni. Ni zdravlje ljudi ne ostaje pošteđeno, pa kombinacija suša, produženih perioda visokih temperatura i niske vlažnosti povećava rizik od dehidratacije, kardiovaskularnih i respiratornih problema – objašnjava Vojinović.

Prema njenim rijčima, projekcije klimatskih promjena za Crnu Goru jasno pokazuju da će se rizici povećavati, a prostor za prilagođavanje sužavati.
– Optimistični scenario iz Četvrte nacionalne komunikacije i Prvog dvogodišnjeg izvještaja o transparentnosti Crne Gore prema UNFCCC (2024) ukazuje na porast prosječnih godišnjih temperatura od oko 2°C do sredine vijeka i do 2,5°C do 2100. godine, posebno tokom ljetnje sezone. Prema pesimističnijem scenariju, prosječna godišnja temperatura mogla bi da poraste za više od 4°C do kraja vijeka, a ljetnje temperature bi se povećale i do 5°C. Takve promjene će intenzivirati brojne klimatske hazarde, uključujući sušu, toplotne talase, pomjeranje vegetacionih zona, promjenu hidrološkog ciklusa, a što će uticati na proizvodnju energije, turizam, poljoprivredu, javno zdravlje, itd. Padavine će u prosjeku biti rjeđe, ali intenzivnije, što će značiti duže sušne periode između kišnih epizoda, povećan rizik od šumskih požara i degradacije zemljišta, kao i izraženije sezonske oscilacije u raspoloživim količinama vode. To može dovesti do situacije u kojoj čak i tradicionalno vlažna područja, poput planinskih regija na sjeveru, doživljavaju ozbiljne nestašice vode u sušnim godinama – ističe Vojinović.

Uprkos sušnom periodu, predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Zoran Lakušić kaže da je ovo ljeto bilo rekordno za to preduzeće i da imaju stabilno vodosnabdijevanje Primorja, gdje je u sezoni rekordna potrošnja.

– Tokom juna, jula i početka avgusta ove godine, Regionalni vodovod Crnogorsko primorje obezbijedio je uredno i stabilno vodosnabdijevanje svih primorskih opština, uprkos povećanoj potrošnji uslovljenoj intenzivnom turističkom sezonom i lošim hidrološkim uslovima. Zahvaljujući pravovremenom planiranju, modernizaciji sistema i odgovornom upravljanju resursima, nijedan grad na Primorju nije ostao bez urednog vodosnabdijevanja – naglašava Lakušić.

Kaže da su ostvarene rekordne količine isporučene vode u poređenju sa prethodnim godinama, uz istovremeno održavanje optimalnog pritiska u mreži i minimiziranje gubitaka.

– Posebno značajan doprinos stabilnosti sistema imala je odluka o zaustavljanju nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka iz korita rijeke Morače, u drugoj zoni sanitarne zaštite izvorišta Bolje sestre, čime je obezbijeđeno očuvanje ključnog vodoizvorišta i dugoročna sigurnost vodosnabdijevanja. Naš prioritet uvijek je bio i ostao sigurno, kvalitetno i kontinuirano snabdijevanje vodom Crnogorskog primorja. Rezultati ovog ljeta potvrđuju da dosledno sprovođenje mjera zaštite resursa i odgovorno upravljanje sistemom daju trajne rezultate – rekao je Lakušić.

Edukovati poljoprivrednike

Vojinović smatra da bi u sklopu mjera za prilagođavanje na sušu trebalo unaprijediti sistem monitoringa pomoću standardizovanih indeksa padavina, vegetacije i vlage u zemljištu, kako bi se na vrijeme prepoznali znakovi nadolazeće suše. Takođe, kako je dodala, treba jačati kapacitete za ranu najavu, modernizovati sisteme navodnjavanja i uvesti napredne tehnike očuvanja vode.
– Naročito u poljoprivredi, pored edukacije poljoprivrednika o praksama otpornim na sušu, mjere prilagođavanja treba da uključuju odabir adaptivnih sorti koje su bolje prilagođene suši i stresnim uslovima, poboljšano upravljanje vodama i promjene u sistemu uzgoja – ukazuje Vojinović.

Navodi i da su kapaciteti lokalnih vodovoda nedovoljni za ljetnje potrebe.

– Lokalni vodovodi na Crnogorskom primorju ne mogu zadovoljiti rastuće potrebe za pitkom vodom, što dovodi do značajnog deficita. Zbog ovoga, Regionalni vodovod ima ključnu ulogu u nadomještanju deficita i ravnomjernoj distribuciji pitke vode na cijelom Primorju, sa kapacitetima projektovanim da zadovolje potrebe svih potrošača. Ipak, zbog predviđenog rasta stanovništva i turizma, biće potrebne dodatne investicije u modernizaciju i proširenje sistema – ukazuje Lakušić.

Ističe da je Regionalni vodovod tokom ljeta radio u punom pogonu i na maksimalnim kapacitetima.

– Ova sezona je bila izuzetno izazovna zbog drastičnog pada izdašnosti izvorišta lokalnih vodoizvorišta, što je predstavljalo realan rizik po uredno snabdijevanje Primorja. Uprkos tome, zahvaljujući brzoj reakciji menadžmenta, tehničkog sektora i svih zaposlenih, sistem je stabilizovan i potrošačima su isporučene sve tražene količine vode – u pojedinim danima i do 175 odsto iznad ugovorenih. Crnogorsko primorje se svake godine tokom ljetnje sezone suočava sa povećanim zahtjevima za vodom, kako zbog porasta broja stanovnika, tako i zbog turističke sezone. Uprkos ovim izazovima, Regionalni vodovod uspješno obezbjeđuje dovoljne količine pitke vode – istakao je Lakušić.