Nedjelju dana nakon što je na rafovima trgovinskih lanaca zaživjela uredba Vlade Srbije o ograničavanju marži na maksimalnih 20 odsto za osnovne životne namirnice i brojne druge proizvode, utisci o efektima ove mjere su različiti.

Stavovi građana su podijeljeni. Dok neki već primjećuju određene uštede na računima i podržavaju namjeru države da se obračuna sa rastućim cijenama, čini se da većina smatra kako sniženja gotovo da i nema. Sa druge strane, ekonomisti upozoravaju da se trgovinski lanci neće tek tako odreći dobrog dijela kolača, odnosno profita koji su do sada ostvarivali na srpskom tržištu.

Profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Ljubodrag Savić u razgovoru za Biznis.rs ističe da u cijeloj ovoj situaciji postoje četiri aktera – građani, država, trgovci i proizvođači.

“U cijeloj priči do sada su najbolje prolazili trgovci. To je činjenica koju niko ne može da ospori, čak je ni oni nisu osporavali. Neki su imali vrlo visoke marže – i preko 60 procenata, pri čemu nije sve to zarada trgovaca. Marža je razlika između nabavne i prodajne cijene, a tu ima i troškova, plata zaposlenih i slično. U svakom slučaju, to je bila vrlo visoka i neprihvatljiva cifra za ostale aktere, prije svega za proizvođače i građane”, objašnjava Savić.

Kako kaže, on nije očekivao da će trgovci u ovom slučaju da “poslušaju državu”, ali ni ovakvu reakciju trgovinskih lanaca koji su nezadovoljni i smatraju da im država ne dozvoljava da rade.

“Posljedica toga će biti da nema akcija – ne interesuju nas građani i gledaćemo nekako da se snađemo. To snalaženje može biti vrlo različito. Od toga da se, na primjer, smanje pakovanja, do toga da stradaju proizvođači. To je već uhodana praksa koju su trgovci primjenjivali i prije nego što je došlo do ograničavanja marži”, ocjenjuje naš sagovornik.

Savić napominje da su trgovci priličan dio svojih troškova, kao i dobar dio dobiti, i prethodnih godina oduzimali od proizvođača na razne načine.

“Ako proizvođač ima nekog trgovca koga snabdijeva godinama i ako mu, na primjer, rod šljiva stiže za 15 dana, on svaku vrstu ucjene mora da prihvati zato što kalkuliše između toga šta bi izgubio ako ne proda ništa i ako proda većinu po nižim cijenama”, napominje profesor Savić.

Pravo države je da vodi socijalnu politiku, ali i trgovci i proizvođači moraju da budu svjesni da žive i posluju u Srbiji.

Savić napominje da su trgovci priličan dio svojih troškova, kao i dobar dio dobiti, i prethodnih godina oduzimali od proizvođača na razne načine.

“Ako proizvođač ima nekog trgovca koga snabdijeva godinama i ako mu, na primjer, rod šljiva stiže za 15 dana, on svaku vrstu ucjene mora da prihvati zato što kalkuliše između toga šta bi izgubio ako ne proda ništa i ako proda većinu po nižim cijenama”, napominje profesor Savić.

Pravo države je da vodi socijalnu politiku, ali i trgovci i proizvođači moraju da budu svjesni da žive i posluju u Srbiji.