Nacrt zakona definiše da minimalno osiguranje za rizična radna mjesta od povreda i profesionalnih bolesti iznosi minimum jedan odsto minimalne zarade. Do sada ta oblast nije bila uređena, pa su neodgovorni poslodavci mogli da štede na osiguranju zaposlenih. Za smrt na poslu naknada iznosila 6.000 eura…
Poslodavci sa novim izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i zdravlju na radu dobijaju više obaveza i troškova, a najznačajnija novina je da se uvodi minimalna premija za osiguranje zaposlenog od povrede na radu i ugrožavanja zdravlja od jedan odsto minimalne zarade za rizična radna mjesta, kao i da će osiguranje po prvi put obuhvatiti i rizik od dobijanja profesionalnih i drugih oboljenja na radnom mjestu.

To znači da će minimalna premija osiguranja, koja je obaveza poslodavca, iznositi sada šest eura umjesto dosadašnje prakse od jedan i po euro.

Na dosadašnje premije od jedan i po euro u slučaju smrti na radnom mjestu porodica radnika je mogla dobiti obeštećenje od osiguravajuće kuće u iznosu do oko 6.200 eura, a ako zaposleni od povrede na radnom mjestu zadobije potpuni i trajni invaliditet najvišeg stepena mogao je računati na dvostruki iznos do -12.400 eura. Sada bi ti iznosi mogli biti i četiri puta veći.

Tokom proteklih godina prosječno u Crnoj Gori na radnom mjestu gine između pet i deset radnika, dok dvadesetak godišnje zadobije teške tjelesne povrede.

Autor izmjena zakona je Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, a ovim se on u potpunosti usklađuje sa evropskim direktivama u cilju pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.Oblast zaštite na radu je veoma značajna u Evropskoj uniji, zbog čega se i od Crne Gore traži da ima jasne i stroge procedure.

POSLODAVCI TRAŽILI BRISANJE

U samoj početnoj verziji nacrta izmjena ovog zakona u članu 19 pisalo je da minimalna premija osiguranja za sve zaposlene ne može da bude manja od 1% minimalne zarade na mjesečnom nivou.

Ovom izmjenom se unapređuje ekonomska sigurnost zaposlenih i osigurava da se poštuju minimalni standardi, navedeno je u tom obrazloženju.
Međutim na javnoj raspravi je bilo više primjedbi od poslodavaca da je ovo prevelik izdatak, i da bi se mogao odnositi samo na zaposlene na rizičnim radnim mjestima.

Unija poslodavaca je predala i primjedbu na ovaj član tražeći njegovo brisanje.

Predlažemo brisanje člana 19. Minimalni iznos premije osiguranja (izražen kao procenat zarade ili u apsolutnom iznosu) je pitanje koje spada u domen sistema osiguranja, i kao takav ne bi trebalo biti predmet uređenja ovog zakona smatraju u Uniji poslodavaca.

Ministarstvo je odgovorilo da se njihova primjedba ne prihvata.

VEĆI TERET ZA FIRME SA RIZIČNIM RADNIM MJESTIMA

Sanja Dujović iz Uniproma je predložila izmjenu člana zakona o minimalnim premijama osiguranja tako da bi se ona određivala u zavisnosti od nivoa rizika od povrede na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom, a za radna mjesta sa posebnim uslovima rada, odnosno povećanim rizikom, ne mogu biti manja od 1% minimalne zarade na mjesečnom nivou.

Istim predlog Uniprom predlaže i da su osiguravajuća društva dužna da uplate na poseban račun organa državne uprave, nadležnog za poslove zaštite i zdravlja na radu, iznos u visini od 10 odsto od prihoda ostvarenog po osnovu naplaćenog obaveznog osiguranja.

Uniprom u obrazloženju navodi da bi na ovaj način veći teret osiguranja snosili poslodavci koji zapošljavaju radnike na rizičnim poslovima i da bi se time stimulisala prevencija i pravičnija raspodjela odgovornosti.

Takođe, uvođenjem novog stava kojim se uspostavlja evidencioni račun pri nadležnom ministarstvu, sličan model koji već postoji u Zakonu o zaštiti i spašavanju,dio sredstava od obaveznog osiguranja bi se namjenski usmjeravao na sistemsku podršku unapređenju zaštite i zdravlja na radu kroz finansiranje projekata, edukacija, istraživanja i pre-
ventivnih mjera, naveli su iz Uniproma u obrazloženju ovog svog predloga.

Iz Ministarstva rada su na oba ova predloga odgovorili sa predlog se usvaja, bez detaljnijih obrazloženja.

NISU ISTE POVREDE U BUTIKU ILI NA GRADILIŠTU

Predstavnik firme Dipling izTivta Marjan Brčić predlaže da se minimalno osiguranje od jedan odsto minimalne zarade odnosi samo na radna mjesta sa posebnim otežanim uslovima rada.

Ovo rješenje (da za sve zaposlene bude isti minimalni iznos premije) je dobro ali opet izjednačava sve poslove, rizike, opasnosti,… Nije rizik od povrede na radu isti nekome ko radi u butiku, prodavnici, ugostiteljskom objektu, fabrici čokolade, gradilištu, automehaničarskoj radnji…Ta zanimanja bi se trebala razlikovati i prilikom određivanja visine premije za osiguranje. Tim prije što osiguravajuće kuće osiguravaju isključivo od nezgode, to jest osiguranje lica od posljedica nesrećnog slučaja. Nema profesionalnih bolesti, nema bolesti u vezi sa radom, naveo je Brčić.

On je predložio da se u član zakona osim obaveznog osiguranja od povreda na radu dodaju i profesionalne bolesti i bolesti u vezi sa radom.

Usvajanjem ovakvog predloga napravila bi se razlika između radnih mjesta sa posebnim uslovima rada i onih koji to nisu.A naročito u slučajevima kada osiguravajuća društva ne osiguravaju zaposlene od profesionalne bolesti i bolesti u vezi sa radom, pa se sve svodi na povredu na radu. Rizik od povrede na radu na gradilištu ili butiku nije isto. A i dalje će poslodavci da osiguravaju na najniže iznose, naveo je Brčić.

Ministarstvo je na njegove primjedbe odgovorilo da se predloži usvajaju.