Nedavno smo pisali o tome kako obnovljivi izvori bilježe rekordna ulaganja uprkos Trampovim opstrukcijama, kao i o tome da je u junu 2025. godine solarna energija po prvi put postala vodeći izvor električne energije u Evropskoj uniji. A sada, novi globalni izvještaj energetske analitičke platforme Ember donosi još jedan važan preokret: u prvoj polovini 2025. godine, obnovljivi izvori po prvi put su prestigli ugalj kao vodeći izvor električne energije u svijetu.

Iako globalna potražnja za električnom energijom i dalje raste, impresivan rast proizvodnje iz solarne i energije vjetra uspio je u potpunosti da pokrije taj porast, pa čak i doprinese blagom padu potrošnje uglja i gasa. Ember ovaj trenutak opisuje kao “ključnu prekretnicu”, jer označava novu fazu u kojoj čista energija konačno prati – i u nekim dijelovima svijeta prestiže – tempo rasta potrošnje.

Ipak, iza ovih ohrabrujućih brojki krije se globalna energetska podijeljenost. Dok zemlje u razvoju – posebno Kina – predvode tranziciju ka čistim izvorima, bogatije zemlje poput SAD-a i EU u 2024. i 2025. bilježe povećanu upotrebu fosilnih goriva u proizvodnji električne energije.

U Sjedinjenim Američkim Državama, potražnja za električnom energijom rasla je brže nego proizvodnja iz obnovljivih izvora, dok je Evropska unija tokom više mjeseci slabog rada vjetroelektrana i hidroelektrana pribjegla povećanju proizvodnje iz uglja i gasa. Ovi trendovi dolaze uprkos ranijim ambicioznim planovima – Međunarodna agencija za energiju (IEA) sada je prepolovila svoju prognozu za rast obnovljivih kapaciteta u SAD-u do 2030. godine, sa 500 na 250 gigavata.

Suprotno tome, Kina i dalje ubjedljivo prednjači. Iako i dalje gradi nove termoelektrane na ugalj, istovremeno dodaje više kapaciteta iz solara i vjetra nego ostatak svijeta zajedno. Zahvaljujući tome, Kina je uspjela da smanji proizvodnju iz fosilnih goriva za 2%, iako joj ukupna potrošnja struje i dalje raste.

Indija je takođe ostvarila napredak – uz sporiji rast potražnje za strujom, dodala je značajne solarne i vjetro kapacitete, što joj je omogućilo da smanji zavisnost od uglja i gasa.

U kontekstu globalne slike, Ember izdvaja solarnu energiju kao ključnog nosioca ovog obrta. Solar je u 2025. godini pokrio čak 83% dodatne globalne potražnje za strujom, i treću godinu zaredom bio najveći izvor novih energetskih kapaciteta na planeti.

Zanimljivo je da većina svjetske solarne proizvodnje – čak 58% – sada dolazi iz zemalja sa nižim prihodima, koje bilježe prave “eksplozije” razvoja obnovljivih sistema. Zahvaljujući spektakularnim padovima cijena (solarne tehnologije su pojeftinile nevjerovatnih 99,9% od 1975. godine), čak i zemlje sa skupom i nepouzdanom mrežnom strujom mogu u roku od godinu dana izgraditi ozbiljno solarno tržište.

Pakistan je tako u 2024. godini uvezao solarne panele kapaciteta 17 gigavata – što je dvostruko više nego prethodne godine, a čini čak trećinu ukupnog energetskog kapaciteta zemlje.

Afrika, iako često zanemarena u energetskim analizama, takođe bilježi impresivan solarni rast – uvoz panela porastao je 60% na godišnjem nivou, a među predvodnicima je i Južna Afrika, koja i dalje oslanja na ugalj. Nigerija je pretekla Egipat sa instaliranih 1,7 GW solarne snage, što bi bilo dovoljno da zadovolji potrošnju 1,8 miliona domaćinstava u Evropi.

Manje zemlje na kontinentu bilježe još brži rast: Alžir je povećao uvoz solarnih panela 33 puta, Zambija osam puta, a Bocvana sedam puta.

Međutim, vrtoglavi razvoj solara nosi i određene rizike. Avganistan, gdje se solarne pumpe za vodu masovno koriste, suočava se s opadanjem nivoa podzemnih voda, što prijeti dugoročnom snabdijevanju vodom. Prema satelitskoj analizi i terenskom istraživanju dr Dejvida Mensfilda, neki regioni bi mogli ostati bez podzemne vode za 5 do 10 godina – što ugrožava milione ljudi.

Ova energetska revolucija razotkriva i razlike između „solarnog pojasa“ i „pojasa vjetra“. Zemlje u solarnom pojasu – veći dio Azije, Afrike i Južne Amerike – imaju visoku potrošnju za rashlađivanje u toku dana, i mogu brzo i efikasno smanjiti troškove prelaskom na solarne sisteme, uz sve dostupnije baterije za skladištenje energije.

S druge strane, zemlje vjetrovitog pojasa, poput Velike Britanije, suočene su s većim izazovima. Cijene vjetroturbina su pale tek za trećinu u posljednjoj deceniji, a uz visoke kamatne stope, cijena izgradnje vjetroparkova je znatno porasla. Uz to, zimski periodi bez vjetra traju i po nekoliko sedmica, pa su potrebni komplementarni izvori energije koji povećavaju ukupne troškove sistema.

Na kraju, globalna slika nije potpuna bez dominacije Kine u sektoru čiste tehnologije. U avgustu 2025. izvoz kineskih clean-tech proizvoda dostigao je rekordnih 20 milijardi dolara, uz skok prodaje električnih vozila (za 26%) i baterija (za 23%). Vrijednost kineskog izvoza EV-a i baterija sada je više nego dvostruko veća od izvoza solarnih panela.

Ovo je nesumnjivo prelomni trenutak. Iako put nije linearan, a prepreke brojne, svijet se korak po korak okreće energiji koja ne guta budućnost, već je osvjetljava.