U Crnoj Gori se sve češće postavlja pitanje koliko je realno živjeti od minimalne zarade, u zemlji u kojoj cijene rastu brže od plata. Podaci sindikata pokazuju da su troškovi života znatno premašili nivo primanja većine zaposlenih, dok rješenja za zaštitu životnog standarda i dalje kasne. Unija slobodnih sindikata Crne Gore upozorava da sadašnji nivo minimalne zarade ne omogućava dostojanstven život i poziva na hitne sistemske mjere.

Polovina zaposlenih zarađuje do 800 eura

Prema podacima kojima raspolaže Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), a koji se odnose na decembar 2024. godine, svaki četvrti zaposleni prima iznos do 600 eura neto. Ukoliko bi posmatrali zaposlene sa zaradama do 800 eura, onda bi se moglo konstatovati da preko 50% zaposlenih prima zarade do tog iznosa.

USSCG je, kako ističu, bila protiv uvođenja dvije minimalne zarade, jer je institut minimalne zarade zaštitna kategorija koja treba svim zaposlenima da obezbijedi minimalna primanja koja će zadovoljiti njihove potrebe, bez obzira na nivo školske spreme.

„Sasvim je jasno da je podjednako novca potrebno za preživljavanje onome sa osnovnom školom, kao i fakultetski obrazovanom zaposlenom, jer je i jednom i drugom podjednaka potreba za pokrivanje osnovnih životnih potreba za stanovanje, ishranu, plaćanje računa za električne i komunalne usluge.“, navode iz Unije.

Trenutno na nivou Crne Gore postoje dvije minimalne zarade – 600 eura neto za zaposlene do V nivoa kvalifikacija obrazovanja, te 800 eura neto za zaposlene koji rade na poslovima sa VI i većim stepenom kvalifikacija obrazovanja.

Ukoliko bi se posmatrao iznos Sindikalne potrošačke korpe (SPK), koju već skoro dvije godine objavljuje Centar za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja (CEISI), a koji djeluje pri USSCG, vidjelo bi se da je četvoročlanoj porodici (posmatranoj porodici sa dvoje odraslih i dvoje djece školskog uzrasta) potrebno čak 2.075 eura kako bi zadovoljila potrebe za dostojanstvenim životom. Taj iznos podrazumijeva kupovinu dovoljne količine prehrambenih proizvoda, mjesečne karte u gradskom prevozu, kupovinu odjeće i obuće, plaćanje dadžbina za stan, bavljenje sportom dva do tri puta nedjeljno, ali i sedmodnevni porodični odmor u hotelima niže kategorije.

Napominje se da je iz SPK isključena kupovina nezdravih proizvoda poput alkohola i duvana, kao i posjedovanje sopstvenog automobila. Takođe, za trošak grijanja se uzima isključivo iznos prosječnog računa EPCG, dok nisu u obzir uzete alternativne metode grijanja poput drva i peleta, što predstavlja tipičan vid grijanja građana na sjeveru Crne Gore.

Posmatranoj porodici čak ne bi bile dovoljne ni dvije prosječne zarade u zemlji, koje za mjesec avgust kumulativno iznose 2.030 eura – 45 eura manje od iznosa SPK za treći kvartal 2025. godine.

Inflacija obezvrijedila povećanja

„Uzevši navedeno u obzir, sasvim je jasno da je životni standard naših građana i građanki izuzetno narušen zbog velike inflacije, koja je veliki dio povećanja koja su se dogodila kroz Programe Evropa sad 1 i Evropa sad 2, na veliku žalost – obezvrijedila“, poručuju iz USSCG.

Unija je više puta apelovala na donosioce odluka da se hitno reaguje i ponovo donese odluka o limitiranim cijenama u trgovačkim lancima, kao i da se formiraju robne rezerve koje su ukinute prije nešto više od dvije decenije.

Na pitanje kako povećanja cijena posljednjih godina utiču na životni standard, iz USSCG odgovaraju da je životni standard, zbog visoke inflacije sa kojom se Crna Gora suočava, značajno urušen.

„Sva povećanja koja su bila značajna poslednjih godina su u velikoj mjeri obezvrijeđena, te je potrebno hitno preduzeti mjere kako bi se rast cijena zaustavio“, poručuju.

Trgovinski lanci su posljednjih nekoliko godina profitirali, što se vidi iz finansijskih izvještaja, gdje pojedini ostvaruju neto godišnju dobit od preko 10 miliona eura, što nije bio slučaj prije krize izazvane pandemijom.

„Ovim putem ponovo apelujemo na donosioce odluka da ograniče marže, ne samo osnovnih životnih namirnica, već da u akciju uvrste nekoliko stotina proizvoda koje potrošači najčešće konzumiraju (uključujući svih 135 iz SPK), jer bi jedino na taj način mogli donekle da zaustavimo rast cijena prehrambenih proizvoda, koje građani i građanke moraju kupovati, jer se bez istih ne može živjeti. Ukoliko se pak nastavi rast cijena, ući ćemo u dublji problem, te dovesti do toga da veliki broj naših građana i građanki uđe u stanje socijalne potrebe, što može biti pogubno za cjelokupno društvo“, upozorava Unija.

„Očigledno je da se sa pravovremenim akcijama zakasnilo, te je prijeko potrebno što hitnije djelovati dok ne zapadnemo u još dublju krizu, iz koje bi se, bojimo se, teško izvukli“, dodaju.

Minimalna zarada mora pratiti inflaciju

Ovakva situacija bila bi pogoršana u slučaju da minimalna zarada ostane na istom nivou u nekoliko narednih godina, ai iz sindikata poručuju da minimalna zarada kao zaštitna kategorija mora pratiti rast inflacije.

„Bilo bi poželjno da se već tokom iduće godine razmišlja o njenom povećanju, kako bi se koliko-toliko ublažile posljedice inflacije, koja prijeti da dođe do nekih 5% do kraja godine, ukoliko se ne preduzmu odgovarajuće mjere u preostala dva i po mjeseca“, navode.

Dodaju da minimalna zarada ne može građanima omogućiti dostojanstven život, ali može koliko-toliko da doprinese da se zaposleni koji primaju istu ne nađu na rubu egzistencije, već da imaju dovoljno sredstava za zadovoljenje minimalnih životnih potreba.

Na pitanje šta bi najviše pomoglo poboljšanju kvaliteta života – veći minimalac, manje dažbine ili subvencije države – u USSCG odgovaraju: „Definitivno sve od navedenog! Uzalud povećanje minimalca ukoliko će ga odmah pratiti poskupljenja svih proizvoda i usluga.“

„Kombinacijom veće minimalne zarade, smanjenjem određenih dadžbina (npr. PDV-a za određene proizvode, ograničenjem marži…) kao i adekvatnim subvencijama od strane države možemo kreirati ambijent u kome nam je svima dobro, odnosno da konačno budemo država socijalne pravde, za šta se USSCG od svog osnivanja i bori, a što je naša osnovna misija“, navode.

Posebno ističu da su potencijali poljoprivrede neiskorišćeni i da treba raditi na jačanju ove privredne grane. Potrebno je pojednostaviti proceduru dobijanja subvencija od strane države, podstaći mlade da ostanu na selu, ali i garantovati siguran otkup poljoprivrednih proizvoda kako bi seoska domaćinstva imala stabilan izvor prihoda i ne bi strijepila za plasman svojih proizvoda.

„Formiranje robnih rezervi za osnovne proizvode bi takođe moglo doprinijeti stabilnosti u vanrednim situacijama, gdje bi se otkupljivali isključivo proizvodi sa poljoprivrednih domaćinstava i gazdinstava iz Crne Gore“, dodaju iz Unije.

Nedostatak razumijevanja i opasnost od demografskih promjena

Ono što se često potencira u javnosti je nerarazumijevanje na koje nailaze zaposleni od strane jednog dijela poslodavaca i države. Iz USSCG navode da se radi o veoma složenom i kompleksnom pitanju.

„Svakako da jedan broj poslodavaca razumije potrebe zaposlenih i prema njima se ophodi kako bi trebalo. Sa druge strane, imamo jedan broj poslodavaca koji ne poštuju ni osnovna ljudska prava njihovih zaposlenih, te ne ispunjavaju prema njima ni obaveze koje im zakon nalaže“, navode.

Neadekvatne kazne ili nedovoljna kontrola takvih poslodavaca dovode do toga da i dalje imamo veliki broj zaposlenih koji su nezadovoljni uslovima na radu, tvrde iz Unije

„Poslednjih nekoliko godina sve više se zapošljava i radna snaga iz zemalja ‘trećeg svijeta’, posebno tokom turističke sezone, pa se naši zaposleni koji bi radili na tim poslovima stavljaju u još teži položaj, jer postaju ‘nekonkurentna’ radna snaga zaposlenima koji dolaze kod nas i rade za značajno manja sredstva. Donosioci odluka ali i poslodavci bi morali više da se pozabave ovim problemom, jer ukoliko se ovaj trend nastavi, uskoro ćemo ostati bez domaće radne snage, koja će ići da radi u zemlje EU, dok će naša radna snaga sve više biti uvezena iz dalekih zemalja, čime će se i demografska struktura stanovništva Crne Gore u narednih deceniju ili dvije potpuno izmijeniti“, upozoravaju iz USSCG.

„Samo ukoliko sačuvamo našu djecu možemo se nadati svijetloj budućnosti, u suprotnom nam prijeti tiho izumiranje nacije…“, zaključuju.