U posljednjih 15 godina, interna statistika Instituta za onkologiju pokazuje da se broj pregleda udvostručio, što je rezultat ne samo povećanja broja oboljelih, već i efikasnijeg liječenja koje omogućava duže preživljavanje i produžava period terapije. Ovo je istakla direktorica Instituta za onkologiju i načelnica Centra za radioterapiju u Kliničkom centru Crne Gore, dr Gordana Ristić-Bašović.

Za Pobjedu, dr Ristić-Bašović govori o rastu broja pacijenata, dostupnosti terapija, troškovima liječenja i značaju podrške države, dodajući da je riječ o trendu koji se bilježi i globalno.

– Razlozi su višestruki – od starenja stanovništva i životnih navika do bolje dijagnostike i ranijeg otkrivanja bolesti – istakla je dr Ristić-Bašović.

Stanje sa lijekovima stabilno

Na pitanje o nedavnoj nestašici lijekova, dr Ristić-Bašović je kazala da je situacija sa snabdijevanjem većine lijekova iz grupe imunoterapeutika i ciljane terapije (tzv. inovativnih lijekova) u potpunosti normalizovana.

– Povremenih zastoja ima, kao i svuda u regionu, najčešće zbog problema u međunarodnim lancima isporuke. Trenutno nedostaju samo dva citostatika – ‘navelbin’ i ‘metotreksat’ – što je posljedica nemogućnosti nabavke na tržištu. Sve ostale terapije, uključujući citostatike i inovativne lijekove koji se nalaze na Listi Fonda za zdravstveno osiguranje, dostupne su. U saradnji sa Ministarstvom zdravlja i FZO, ovi problemi su u najvećoj mjeri prevaziđeni i trudimo se da nijedan pacijent ne bude uskraćen za terapiju – naglasila je ona.

Dr Ristić-Bašović je pojasnila da onkološka terapija spada među najskuplje oblike liječenja u savremenoj medicini. Troškovi sistemske terapije kreću se od nekoliko stotina eura po aplikaciji citostatske terapije do nekoliko hiljada eura za imunoterapiju ili ciljanu terapiju, koja se sprovodi jednom do dva puta mjesečno.

– Međutim, u troškove ne spada samo terapija, već i sve dijagnostičke procedure koje joj prethode – od RTG snimaka, ultrazvuka, CT i MR dijagnostike, endoskopskih procedura i biopsija, do histopatoloških, imunohistohemijskih, molekularnih i genetskih analiza – naglasila je.

Pacijenti najčešće prolaze kroz kombinaciju različitih modaliteta liječenja – hirurgiju, radioterapiju i sistemsku terapiju – u zavisnosti od stadijuma bolesti, tipa tumora i opšteg stanja.

– Hirurške procedure su različite složenosti i uključuju preoperativnu pripremu, potrošni materijal i postoperativni oporavak. Radioterapija u Crnoj Gori se sprovodi na tri savremena linearna akceleratora, a tržišna cijena jednog kursa zračenja zavisi od složenosti tehnike i kreće se od tri pa i do 10.000 ili 15.000 eura po pacijentu. Kod unutrašnjeg (brahiterapijskog) zračenja, koje se koristi kod ginekoloških karcinoma, troškovi po jednoj aplikaciji iznose i do hiljadu eura. Isto važi i za dijagnostičke i terapijske procedure iz oblasti nuklearne medicine – pojasnila je dr Ristić-Bašović.

Savremena terapija omogućava da se mnoge maligne bolesti danas tretiraju kao hronične – pacijenti duže žive, ali i više puta prolaze kroz različite faze liječenja, što podrazumijeva periodične hospitalizacije i dodatne troškove.

– Crna Gora još nema Centar za palijativno zbrinjavanje, pa se pacijenti u završnim fazama liječenja zbrinjavaju na Institutu za onkologiju, u opštim bolnicama ili ambulantno. Važno je istaći da sve troškove snosi državni zdravstveni sistem, tako da pacijenti nemaju finansijske izdatke – što je od presudnog značaja, jer bi u suprotnom liječenje bilo neizdrživo za većinu oboljelih – naglasila je dr Ristić-Bašović.

Država ima presudnu ulogu

Prema njenim riječima, državne institucije imaju ključnu ulogu u obezbjeđivanju terapija i medicinskih pomagala.

– Sistem pokriva najveći dio troškova liječenja, što nije slučaj u svim zemljama regiona. Naravno, uvijek postoji potreba da se dodatno ojačaju budžeti za nabavku inovativnih lijekova i za unapređenje onkoloških kapaciteta – rekla je dr Ristić-Bašović.

Nova šansa za život

Pacijentkinja iz Podgorice, koja je pobijedila kancer dojke, ispričala je da se liječila u Crnoj Gori, kao i u inostranstvu. Primijetila je da crnogorski zdravstveni sistem nudi pacijentima u nekim segmentima i više nego razvijenije zemlje.

– Danas kada sam živa i zdrava, želim da kažem da sam u Crnoj Gori dobila terapiju koju žene u mnogo naprednijim državama ne dobijaju. I vjerujem da mi je upravo to spasilo život. Prije operacije dobila sam šest jakih, tzv. crvenih hemoterapija. U Beogradu i Parizu su mi rekli da se uglavnom daju tri. Te terapije su iscrpljujuće, ali su tumor bukvalno istopile. Metastaza na plućima je nestala, pa je spriječeno odstranjivanje plućne maramice. To nije mala stvar – i to sam dobila u Podgorici. Ne treba zaboraviti da jedna hemoterapija košta i više od hiljadu eura – kazala je pacijentkinja.

Takođe je navela da su nalazi urađeni u Crnoj Gori potvrđeni i u Beogradu i Parizu. „Naši ljekari nijesu odustajali. Koristili su sve mogućnosti koje su imali, a kada bi bilo potrebno nešto što ovdje ne postoji – odmah bi uključili kolege iz inostranstva. To je medicina sa srcem. U Parizu me je jedan od vodećih onkologa pregledao skoro dva sata i tog dana primio svega nekoliko pacijenata. U KCCG ljekari u istom danu prime i po pedeset. Nekad imam osjećaj da sam na fabričkoj traci – ne zato što njima nije stalo, nego zato što sistem od njih traži nemoguće – istakla je ona.

Pacijentkinja je dodala:

– Crna Gora ima ljekare koji zaslužuju da ih ova država čuva. Oni imaju znanje i hrabrost, ali nemaju luksuz vremena ni mira kao što imaju njihove kolege u Parizu. Moja poruka je jednostavna – građani Crne Gore treba da znaju da u svojoj zemlji već imaju nešto što mnoge velike zemlje nemaju. Imamo sistem koji ima mane, ali i snagu koju mnoge države nemaju. –

Dostupnost terapije se mora unapređivati

Upitana o troškovima liječenja u regionu u poređenju sa Crnom Gorom, dr Ristić-Bašović je kazala da su troškovi slični jer se koriste isti terapijski protokoli i lijekovi.

– Ne odstupamo značajno od zemalja regiona kao što su Srbija, BiH, Albanija ili Sjeverna Makedonija, dok su troškovi niži nego u susjednim zemljama članicama EU – Hrvatskoj i Sloveniji. Razlike postoje u stepenu dostupnosti savremenih terapija. Kada se uporedi životni standard, može se reći da je liječenje u Crnoj Gori skupo – ali država preuzima taj teret, što je od ogromnog značaja za pacijente. Naš cilj je da se taj nivo dostupnosti terapije zadrži i dalje unapređuje – poručila je dr Ristić-Bašović.