ЧОВЕК ОД ВЕРЕ

KULTURNA ELITA

Samir Kadribašič, doskorašnji glavni imam Odbora Islamske zajednice Pljevalja

Porodica Ćuzović je iz reda kulturne elite grada. Tradicija pljevaljskog duha je ono što je porodicu Ćuzović svrstalo u sami vrh pljevaljske elite.

 Sreten Ćuzović je izdanak te elite. Iako vrsni intelektualac i pedagog, možda i previše skroman i skriven od javnosti, daleko od rodnoga kraja, a nakon decenija izvrsnog životnog puta, želeći da gemeracijama posle ostavi pisani trag o sebi, svojoj porodici, svom rodnom kraju, odlučio je zapisati ono što mu je kroz decenije iskustva na pameti bilo.

A, sebi za pravo ću dati i kazati da je porodica Ćuzović jedan od onih koje su postulati bratstva i saosjećanja u gradu.

Pljevlja, grad na krajnjem sjeveru Crne Gore, grad rude, šume, vode… Ali i grad uglednih i stasitih intelektualaca. I čini se, kao ni jedno mjesto na kugli zemaljskoj Pljevlja su dala toliko značajnih i nadasve društvenokorisnih intelektualaca.

Nekada svakodnevno korišćena ona čuvena floskula „od Tiglava do Gevgelije“ u slučaju pljevaljske elite dolazi u bukvalnom značenju. Naime, uzduž i poprijeko bivše nam države nećete, čini se, naići na mjesto a da u njemu nećete sresti Pljevljaka.

Najuglednije pljevaljske porodice su ljubonorno čuvale onu nit intelektualne tradicije po kojoj su ostajale inspirator, pa čini se i generator, kulturnog uzdignuća pljevaljkog kraja. I bez obzira što je intelektualna elita razasuta duž država regiona, Evrope, pa i svijeta, sačuvana je kod nje ona nit ljubavi prema svom kraju i empatije prema komšijama.

Pljevaljska čaršija i njeni kuloari su izuzetno probrljivi, možda i razmaženi, kada je odnos spram domaće kulturne i intelektualne elite u pitanju. Možda su zato i najznačajniji intelektualci Pljevalja razasuti širom svijeta.

Porodica Ćuzović je iz reda kulturne elite grada. Tradicija pljevaljskog duha je ono što je porodicu Ćuzović svrstalo u sami vrh pljevaljske elite. Sagu o rodoslovnoj  povijesti ovog bratstva, koje je  dalo poznatog duhovnika Varnavu i niz istaknutih prosvjetara, kulturnih i javnih radnika, utemeljio sam na, osnovu sosptvenih saznanja, i brojnim dragocjenim dokumentima istorijske važnosti, sadržanih u obilatoj monografiji Ćuzi iz Otilovića (Ćuzovići, Pejatovići i Markovići), autora: R. I. Ćuzovića,  M. R. Ćuzovića, SVEN-Niš i Srpski kulturni centar ”Patrijarh Varnava” Pljevlja, 2012. god.” U njihovom polju istraživanja figuriraju genetska i srodnička linija po muškoj i ženskoj  liniji od 1694. godine, sve u kontekstu antropogeografskih, istorijskih, etnoloških i demografskih karakteristika ne samo Otilovića već i šire sredine.

Sreten Ćuzović je izdanak te elite. Iako vrsni intelektualac i pedagog, možda i previše skroman i skriven od javnosti, daleko od rodnoga kraja, a nakon decenija izvrsnog životnog puta, želeći da gemeracijama posle ostavi pisani trag o sebi, svojoj porodici, svom rodnom kraju, odlučio je zapisati ono što mu je kroz decenije iskustva na pameti bilo.

Autor ovih redova osjeća izuzetnu odgovornost za svako slovo koje ćete pročitati upravo zato što je gotovo nemoguće biti elita nad elitom. Moram priznati i sám autor je izuzetno hrabro se dao u nimalo lagan posao: kazati nešto o nekome o kome najbolje govore njegova djela, njegovi radovi, njegov životni put.

Bez imalo sumnje sam uvjeren da je pred nama izuzetno interesantno štivo. Siguran sam da će dirnuti i one najprobirljivije slojeve čitalala. Jer, Sreten Ćuzović je pljevaljska intelektualna škola i nauka.

Bez imalo lažne skromnosti, jedan sam od onih kojima ovo djelo neće biti samo knjiga kojom će popuniti prazninu na polici. Od onih sam koji će ovo štivo čitati i isčitavati, na njemu učiti i iz njega izučavati.

Sreten Ćuzović je prije i iznad svega Pljevljak. A Pljevaljak je kultura, tradicija, običaji, vjera, empatija… Sav svoj intelektualni kapacitet uložiti u ono „Pljevljak“ je vještina i hrabrost. Sreten je to uspio. Uspio je zato što je svoj kraj nosio sa sobom i u sebi. Baš kao i njegov bliži srodnik, nadaleko čuveni Pljevljak patrijarh Varnava Rosić, i Sreten je uspio sjediniti vještinu intelektualnog izražaja i tradiciju i običaje rodnoga kraja. Možda ovaj momenat, ovaj srodnički odnos sa najvišim autoritetom Crkve je odredio Sretenov odnos spram komšija i sugrađana. Naime, kao poglavar Crkve, patrijarh nije mogao propovjedati ništa osim suživota, ljubavi, saosjećanja… Sretenovo srodstvo sa patrijarhom po majčinoj liniji je moglo značiti samo jedno: roditeljski odnos spram prijatelja i majčinsku brigu spram sugrađana. Jer, vjera u Jednog Boga je ono što je spona, što je, makar i najtanja, linija, koju je porodica Ćuzović podebljala u svom odnosu spram drugih. Uostalom, Pljevlja su zasluživala taj odnos. A, sebi za pravo ću dati i kazati da je porodica Ćuzović jedan od onih koje su postulati bratstva i saosjećanja u gradu.

Šta tek kazati o porodičnoj vezi Ćuzovića sa Tanasijem Pejatovićem? Simbolom i porukom znanja u gradu. Možda i taj odnos dovoljno govori o intelektualnom kapacitetu autora ovog djela. Nije slučajna simbolika: pljevaljska gimanzija, nadaleko poznata, koja nosi ime Tanasija Pejatovića, je rasadnik znanja i odgoja. Autor ovog djela, sa druge strane, kao vrsni intelektualac i pedagog je samo logičan slijed tog rasadništva znanja. Nije slučajno baš autor ovog djela baš naslednik misije učitelja i naučitelja. Tanasije Pejatović je simbol naučavanja i pouke. Uosatalom, usudiću se i kazati da je Sreten Ćuzović sa pravom istaknuti potomak intelektualne elite Pljevalja čiji je svakoliki simbol zasigurno Tanasije Pejatović.

Pisati o svom kraju, a živjeti daleko od njega budi one najskrivenije emocije. Bez sumnje najemotivnija prisjećanje su na ona na djetinjstvo, prve školske dane, prve ljubavi, prve vragolije i td. Uvjeren sam da će ovo djelo čitaocu otvoriti jednu novu stranicu upoznavnja običaja i ljepote pljevaljskoga kraja

Šta napisati na kraju? Šta osim autoru odati priznanje na izuzetnoj hrabrosti i odvažnosti. Jer, nije lako pisati o sebi i svom kraju, a istovremeno očekivati pozitivne kritike na to. Iskreno vjerujem da će djelo pred nama biti samo početak jednog novog poglavlja u životu autora, poglavlja u kojem će biti inspirator intelektualne elite Pljevalja da krenu istim putem kao i on sam.

Uz neskrivenu zahvalnost na ukazanom povjerenju, uz neizmjernu čast da se i moja riječ nađe među koricama ovog djela, želim da ovo bude samo početak. U to ime autoru djela čestike i uz Božiju pomoć da ga zdravlje posluži, u iščekivanju novog interesantnog štiva. Podgorica-Pljevlja: 2. 02. 2021. godine