Pljevlja su među najzagađenijim mjestima u Evropi. Tokom zimskih mjeseci koncentracije sumpor-dioksida, PM čestica i drugih otrovnih gasova višestruko premašuju dozvoljene granice. Djeca završavaju na kiseoniku. Stariji se guše u sopstvenim domovima. Broj oboljelih od respiratornih i malignih bolesti iz godine u godinu raste – poručio je građanski aktivista Pavle Čolović u otvorenom pismu svjetskim liderima, predsjednicima država, premijerima, ministrima zdravlja i životne sredine, predstavnicima Ujedinjenih nacija (UN), Evropske unije (EU) i međunarodnih ekoloških organizacija.

Naglasio je da se obraćam iz Pljevalja – malog ali, kako je rekao, najljepšeg grada na sjeveru Crne Gore – koji već decenijama polako umire – ne od rata i gladi – već od vazduha koji udišu.

– Posebno zabrinjava činjenica da je Termoelektrana Pljevlja zvanično prošla takozvanu „ekološku rekonstrukciju“, u koju je uloženo skoro 100.000.000 eura. Javnosti je obećano smanjenje zagađenja, usklađivanje sa evropskim standardima i zaštita zdravlja građana – naveo je on.

Danas, nakon tog enormnog ulaganja, stanje je, podvlači Čolović, nikada gore.

– Zagađenje je veće, zdravstvene posljedice su teže, a povjerenje građana potpuno urušeno. Postrojenja za odsumporavanje i denitrifikaciju ne funkcionišu kontinuirano, mjerni sistemi se gase upravo kada je zagađenje najizraženije, a odgovornost se prebacuje sa institucije na instituciju – naglasio je on.

Čolović je podvukao da ovo pismo nije politički pamflet – nego vapaj jednog grada.

– Ovo je optužnica savjesti. Ovo je pitanje: kako je moguće da se uloži 100 miliona eura, a da građani danas udišu otrovniji vazduh nego ranije? – naveo je Čolović.

Oni, kako je rekao, traže hitnu međunarodnu pažnju i nezavisni monitoring kvaliteta vazduha u Pljevljima, međunarodnu reviziju efekata ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja, pritisak na nadležne institucije da poštuju ekološke i zdravstvene standarde, zaštitu osnovnog ljudskog prava – prava na život i zdrav vazduh.

– Zagađenje ne poznaje granice, nacije ni ideologije. Ako danas ćutimo nad Pljevljima, sjutra će neko drugi pisati isto pismo iz nekog drugog grada. Ne tražimo privilegije. Tražimo istinu, odgovornost i pravo da naša djeca imaju isto pravo na zdrav život kao djeca u Parizu, Berlinu ili Oslu – zaključio je Čolović dodajući da se nada da će čuti glas jednog malog grada prije nego potpuno utihne.