Foto: Ilustracija-

U Apelacionom sudu Crne Gore danas je održana sjednica vijeća povodom žalbe Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) na oslobađajuću prvostepenu presudu u predmetu “Držani udar”.

U žalbi SDT-a na oslobađajuću presudu predloženo je da Apelacioni sud donese odluku kojom će sve okrivljene oglasiti krivim.

Tužilaštvo smatra da je u prvostepenom postupku došlo do bitne povrede krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

„Tročlano vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović, proizvoljno je i činjenično neutemeljeno davalo razloge za neprihvatanje i nepoklanjanje vjere iskazu svjedoka saradnika Saše Sinđelića“, smatraju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Vijećem u Apelacionom sudu predsjedava sudija Vesna Moštrokol, izvjestilac je sudija Zorica Milanović i član vijeća sudija Predrag Tabaš.

Specijalno vijeće kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović u Višem sudu u Podgorici, izreklo je presudu 12. jula 2024., kojom su oslobođeni svi optuženi za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, terorizam u pokušaju i terorizam u pokušaju putem podstrekavanja, odnosno da su na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine, namjeravali da uz primjenu nasilja i naoružani upadnu u Skupštinu Crne Gore i proglase pobjedu Demokratskog fronta.

Optuženi Milan Knežević i Andrija Mandić, nisu došli na sjednicu vijeća. Na sjedinici vijeća, od optuženih, pojavili su se samo Bratislav Dikić i Milan Dušić.

Sud je danas pročitao obrazloženje, sa naglaskom na zaključak prvostepene presude, koja je napisana na 410 strana. Sud je ocijenio iskaze svjedoka saradnika Saše Sinđelića i svjedoka Mirka Paja Velimirovića, kao nelogične koji nijesu ničim potvrđeni da je planirano da uz primjenu nasilja i naoružani upadnu u Skupštinu Crne Gore i proglase pobjedu Demokratskog fronta.

“Provedenim dokazima sud je našao, da nije dokazano da su optuženi učinili djela za koja su optuženi. Sud je dokazni značaj iskaza svjedoka saradnika Saše Sinđelića cijenio u skladu sa odredbom član 132 Zakonika o krivičnom postupku, gdje je normirano da sud ne može neko lice oglasiti krivim samo na osnovu dokaza dobijenog svjedočenjem svjedoka saradnika. Sud nije mogao pokloniti vjeru iskazu svjedoka saradnika Saše Sinđelića. Nije dokazano da se Sinđelić 27. septembra 2016., sastao sa okrivljenim Šišmakov Eduradom na aerodromu Šeremetjovo u Moskvi”, piše u obrazloženju presude.

Dalje se navodi da je Sinđelić putovao u Moskvu ali da nije ulazio u Rusku Federaciju, odnosno da nije prelazio državnu granicu. Avionom je otputovao iz Beograda za Moskvu 27. 09. 2016. godine, u 00:50 časova, da bi se vratio istog dana u 23:13 časova, avionom doputovao iz Moskve u Beograd.

“Iz odgovora Ministarstva inostranih poslova Ruske federacije, koji je potpisan od strane zamjenika direktora IV odjeljenja za Evropu, navedeno je da je po podacima nadležnih organa Ruske Federacije dana 27. 09. 2016. godine državljanin Srbije, Saša Sinđelić rođen 11.07.1980. godine, doletio na međunarodni aerodrom Šeremetjevo“ letom iz Beograda, te da je istog dana, ne prešavši državnu carinsku granicu Ruske Federacije, iz zone tranzita aerodroma „Šeremetjevo“ odletio za Beograd”, piše u presudi.

Dodaje se da sud cijeni da predstavljaju zvanične informacije, koje su pribavljene od državnih organa Ruske Federacije, u koje sud nije imao razloga da sumnja, a ovo posebno jer iste nijesu uspješno osporene drugim provedenim dokazima.

“Što upućuje na zaključak da nije moglo doći do susreta sa Šišmakovim, a dopis RF-a opovrgava iskaz svjedoka saradnika Saše Sinđelića”, navodi se u obrazloženju presude koju je danas pročitala sudija Milanović.

U presudi se navodi da je jedini susret između Sinđelića, Šišmakova i okrivljenog Popova, dogodio u Beogradu, da su šetali Kalemegdanom, ali da nije došlo do bilo kakve predaje novca. Sud je iskaze Sinđelića ali i Mirka Paja Velimirovića ocijeno kao neuvjerljive, kontradiktorne i nelogične, a posebno u dijelu kupovine oružja i dopremanje u Crnu Goru, koji bi poslužio članovima kriminalne organizacije da pucaju na pripadnike crnogorske policije, a zatim da zauzmu Skupštinu Crne Gore.

“Ne postoje dokazi da je Mirko Velimirović nabavio oružje i da je dopremljeno u Crnu Goru”, piše u presudi.

Dodaje se da je Velimirović izjavio da je na planini Mokra Gora sreo jednog lovca po umenu Fadilj, kojeg je pitao da li može da se nabavi oružje, a ovaj mu odgovorio: “može sve za pare”. Naveo je da su se kasnije sreli i da je kupio automastke puške po cijeni od 450 eura za komad, te jedan euro za jedan metak. Zatim je Velimirović izjavio da je oružje rasklopio i bacio u jezero.

“Nije dokazano postojanje oružja i oružanog upada u Skupštinu Crne Gore sa optuženim Bratislavom Dikićem, te da bi 50 pripadnika pucali na policiju, likvidirali ih, a zatim lišili slobode Mila Đukanovića.

“Nije dokazano da je Velimirović kupio oružje, potom ga rasklopio i bacio u jezero. Nije fotografisao da je kupio oružje, niti je Velimirović fotografisao mjesto gdje je bacio oružje u jezero, niti postoje svjedoci, pa se ne može utvrditi da je oružje kupio od Fadilja. Oružje koje je nađeno u kući na Starom aerodromu u Podgorici je uzeto na revers od MUP-a Crne Gore. Jasno proizilazi da Dikić nije znao za postojanje bilo kakvog oružja. Zaključuje se da nije dokazano da su Šišmakov i Popov organizovali kriminalnu organizaciju. Sud nije mogao prihvatiti iskaz svjedoka saradnika Saše Sinđelića da je dobio 200.000 dolara od Šišmakova, niti je dokazano da ga je dijelio ostalim članovima kriminalne organizacije. Optuženi koji su došli u Crnu Goru na protest ispred Skupštine Crne Gore, ne znaju ko je Dikić, niti kako on izgleda. Nije potvrđeno da su Šišmakov i Popov bili kreatori kriminalnog plana i obezbjeđivali novac. Nije dokazano da je Dikić preuzeo 15.000 eura od Sinđelića. Nije dokazano da je on znao za oružje”, navodi se između ostalog u obrazloženju oslobađajuće presude.

Lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević oslobođeni su presudom Višeg suda u Podgorici, od optužbe zbog članstva u kriminalnoj organizaciji. Od optužbe su oslobođeni i ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, da su počinili krivično djelo „terorizam u pokušaju“. Bivši komandarnt žandarmerije Bratislav Dikić je oslobođen za krivična djela terorizam u pokušaju putem pomaganja i stvaranje kriminalne organizacije. Oslobođeni su i Predrag Bogićević i Nemanja Ristić za ista krivična djela. Branka Milić, Dragan Maksić, Srboljub Đorđević i Milan Dušić, državljani Srbije, oslobođeni su od optužbe, kao i Mihailo Čađenović.

Okrivljenim Maksiću, Đorđeviću i Dušiću je stavljeno na teret da su zajedno sa Brankom Milić imali zadatak da izazivaju nerede i sukobe, napadaju policiju, nezakonito i nasilno uđu u Skupštinu Crne Gore i druge institucije zbog čega su vozom iz Srbije došli u Crnu Goru.

SDT u žalbi ističe da je nesporno dokazana krivica agenata GRU -a Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova, kao i lidera nekadašnjeg Demokratskog fronta Andrije Mandića, Milana Kneževića i ostalih optuženih.

U žalbi Specijalnog državnog tužilaštva, koju je pročitala sudija izvjestilac Zorica Milanović, navodi se između ostalog da su Šišmakov i Popov formirali kriminalnu organizaciju čiji je cilj bio da se nasilno promijeni vlast u Crnoj Gori na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Nasuprot stavu presude Višeg suda, koji navodi da se iskazu svjedoka saradnika Saše Sinđelića ne može vjerovati, SDT je smatra da je iskaz potvrđen materijalnim dokazma.

“Iskaz svjedoka saradnika potvrđen je materijalnim dokazima. Postoji trag novca da mu je uplaćeno 800 dolara pred dolazak u Moskvu na sastanak sa Eduardom Šišmakovim. Taj novac mu je uplatio Šišmakov. Sud tvrdi da nije došlo do njihovog susreta ali da je sudsko vijeće cijenilo sve činjenice prihvatilo bi iskaz Sinđelića kao istinit. Sinđelić je uveden preko pasoške kontrole da bi ostao ne evidentiran i neprimijećen. To je završio Šišmakov jer je bio obavještajac”, piše u žalbi SDT-a.

SDT smatra da je dokazano da je Sinđelić dobio 125.000 eura od jednog od organizatora kriminalne organizacije okrivljenog Šišmakova, ruskog državljanina.

U žalbi se navodi da je svjedok Mirko Velimirovića, dan uoči planiranih nereda i napada došao u Crnu Goru i pred vlastima razotkrio namjere kriminalnog djeovanja.

”Utvrđeno je da je Velimirović postupao po nalogu Siniđelića a on po nalogu Šišmakova”, piše u žalbi.

Tužioci smatraju da je Šišmakov predao dva telefona Sinđeliću i da je bilo „devet specijalnih brojeva koji počinju sa 44 „, od čega je iz te serije, pet brojeva registrovano na Zlatiboru i Čajetini, a koji su telefoni aktivirani 13. oktobra.

Specijalno državno tužilaštvo se u žalbi pozvalo na iskaz Bratislava Dikića koji je u prvoj odbrani negirao krivicu da bi kasnije priznao krivična djela. Iz njegovog telefona su uzeti podaci među kojima je bila i mapa Skupštine Crne Gore.