Umjesto što gotovo svakodnevno uvjerava javnost da je Crna Gora sve bliža zatvaranju Poglavlja 27 i pojavljuje se na skupovima širom države, ali ne i u Pljevljima, ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić trebalo bi da objasni zašto ne sprovodi zakon koji se neposredno odnosi na najzagađeniji grad u Crnoj Gori.

Ako ministar nadležan za ekologiju nije sposoban da izvrši jasnu obavezu propisanu zakonom koji je usvojila Skupština Crne Gore, onda Vlada mora razmotriti njegovu smjenu. Ne može se evropski napredak mjeriti brojem konferencija, sastanaka i saopštenja, dok se zakoni kod kuće ne sprovode.

Zakon o posebnim mjerama za zaštitu životne sredine u opštini Pljevlja obavezao je Ministarstvo da u gradu otvori kancelariju za pružanje stručne i administrativne podrške pri pripremi ekoloških projekata. Zakonski rok od 120 dana istekao je 17. maja. Ministarstvo je zatim obećalo da će problem biti riješen do kraja jula. Stigao je septembar, a kancelarije i dalje nema. To više nije obično kašnjenje, već otvoreno neizvršavanje zakonske obaveze.

Za to vrijeme Pljevlja se guše u dimu i prašini, od deponije pepela i šljake, požara i odlagališta drvnog otpada na prostoru „Vektre Jakić”, rudničkih kopova i drugih izvora zagađenja. Građani ne dišu saopštenja niti od obećanja imaju čistiji vazduh. Pravo stanje ekologije ne vidi se u konferencijskim salama, nego u pljevaljskim naseljima, na Maljevcu i oko rudničkih kopova.

Pozivanje Ministarstva na nedostatak novca smatramo klasičnim izgovorom i pokušajem obmane javnosti. U dokumentaciji uz zakon procijenjeno je da je iz državnog budžeta potrebno od jednog do pet miliona eura za obaveze koje uključuju kancelariju, prečišćivače vazduha, prilagođavanje školskih objekata i moguće subvencije za čistije energente. Prema informacijama kojima raspolažemo, Opština Pljevlja bila je spremna da bez naknade obezbijedi prostor. Zato Ministarstvo mora da kaže šta je stvarna prepreka.

Tražimo da Ćulafić javno saopšti gdje će kancelarija biti smještena, koliko će ljudi u njoj raditi, kada će početi sa radom i koliko je novca za nju obezbijeđeno. Neka objavi i koliko je zaposlenih Ministarstvo imalo 1. januara, koliko ih ima danas i koliko su u međuvremenu porasli izdaci za zarade. Ako ima novca za širenje administracije, mora ga biti i za izvršavanje zakona.

Ministarstvo, Eko-fond i Vlada moraju odgovoriti i koliko je tokom 2026. naplaćeno od najvećih pljevaljskih zagađivača, koliki iznos predstavlja zakonom propisanih 60 odsto, da li je taj novac rezervisan za Pljevlja i za koje projekte. Da li će sredstva namijenjena za ovu godinu biti prenesena ili će, zbog nerada institucija, biti izgubljena? Ko će za to odgovarati?

Odnos izvršne vlasti prema Pljevljima vidi se i na primjeru Sportskog centra „Ada“, koji još nije stavljen u funkciju, dok bazeni i drugi godinama najavljivani objekti ostaju na nivou obećanja. To nije odgovornost samo jednog resora, već slika ukupnog odnosa Vlade prema Pljevljima.

Vlada sada mora da izabere: ili će pokazati da želi sprovođenje mjera za zaštitu Pljevalja i utvrditi političku odgovornost, uključujući smjenu ministra Ćulafića, ili će nastaviti da podržava ministra koji nije uspio da izvrši ni nedvosmislenu zakonsku obavezu. Poglavlje 27 ne zatvara se populističkim izjavama, već sprovođenjem zakona, konkretnim ulaganjima i mjerljivim poboljšanjem života građana.