Mandatar i predsjednik Pokreta Evropa sad Milojko Spajić ima težak zadatak da u narednih nekoliko dana ubijedi ambasadore država članica Evropske unije, ali i poslanike sa liste koju je predvodio, da ima većinu za formiranje 44. Vlade Crne Gore.

Spajić će sa ambasadorima EU razgovarati danas. Ova vrsta sastanaka zove se HOM (Head of Mission), jer na njemu učestvuju šefovi misija. Na pitanje: „Ima li Vlade?“ vjerovatno neće moći da da konkretan odgovor iako ga oni očekuju. Problem je što može da obezbijedi podršku većine od 41 poslanika samo ako dobije glas i Mehmeta Zenke iz Demokratske unije Albanaca, koji je bio na listi DPS-a. U tom slučaju neće ga glasati sedam poslanika Demokratske Crne Gore, koji su to jednoglasno odlučili na sjednici predsjedništva partije.

Nezvanično je najavljeno da će mandatar ovih dana održati još jedan sastanak sa poslanicima PES-a. Nešto lakše će mu biti sa njima jer su oni, ipak, (možda) njegovi, pa malo bolje shvataju situaciju od Evropljana, ali u oba slučaja može da optuži Jakova Milatovića. U posljednje vrijeme se, naime sve češće govori o tome da Milatović ima uticaja na dvije „neposlušne“ poslanice Pokreta Evropa sad, ali da neće da ih ubijedi da podrže Spajića. Na prvi pogled dobro opravdanje, ali bi tako Spajić mogao da optuži bilo koga u Crnoj Gori. Naročito nakon dva razgovora sa Milatovićem, inače partijskim drugom, Spajić je mogao da procijeni da je srž problema u predsjedniku države.

U svakom slučaju opravdanje mora naći, jer kako drugačije objasniti ambasadorima, pa i poslanicima PES-a, da je mandatar, koji treba da napuni državnu kasu, poveća penzije i plate, skrati nam radno vrijeme, a, možda, i produži život građana Crne Gore, uspio od gotovine da napravi veresiju, i od „političkog švedskog stola“, stigao do „političkog prosjačkog štapa“, pa mora da moli ambasadore i Jakova Milatovića da mu pomognu da formira vladu.

Problem je što je Crnoj Gori neophodna vlada i to što prije, jer poruke koje, u posljednje vrijeme stižu iz Brisela, ne ostavljaju prostor za neozbiljnosti. Sve češće se pominje 2030. godina koja bi mogla biti prekretnica, ali „da budemo spremni“ za ulazak u EU. To, jednostavno znači, da 44. Vlada Crne Gore mora do 2027. pripremiti državu za ovaj veliki iskorak i ispuniti sva očekivanja evropskih partnera. Zato je neophodno da vlada bude što prije formirana i zato je na Milojku Spajiću ogromna odgovornost i to je razlog ogromne podrške koju je dobio od strateških partnera Crne Gore iz Evropske unije, ali i Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država.

Sigurno da mandatar sve to treba da iskoristi i ne smije dozvoliti da prokocka istorijsku šansu, ne samo da sprovede ambiciozni program „Evropa sad 2“, već i da učini posljednje pripreme za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Samim tim što će pokrenuti naš evropski put Spajić čini mnogo, jer su posljednjih nekoliko godina na tom polju bile veoma jalove.

Sastanak kod ambasadorke EU

Sastanci ambasadora država EU akreditovanih u Podgorici sa crnogorskim državnicima nisu nikakva novina, mada do sada, makar javno, nisu održavani sa mandatarima.

Ovoga puta sa Spajićem će razgovarati rezidentnih 14 ambasadora, dok nije najavljen nijedan iz Beograda, odnosno nerezidentni, a koji je zadužen za Crnu Goru. Domaćin je Oana Kristina Popa, ambasadorka Evropske unije u Crnoj Gori, i sastanak će biti održan u misiji EU. Ovi sastanci su zatvorenog tipa i postoji džentlmenski dogovor da se detalji ne saopštavaju javnosti. Sastanak ima ogromnu važnost jer, obično, opredjeljuje podršku država članica EU jednoj vladi, a samim tim i Crnoj Gori, što bi trebalo da znači da će se Spajić sjutra pred ambasadorima pojaviti sa konkretnim rješenjima.