Vijeće sudija Apelacionog suda Dijane Radulović, Predraga Tabaša i Srđana Vujovića ukinulo je prvostepenu presudu kojom je djelimično usvojena tužba konzorcijuma Bistrica Clean Energy (BCE) zbog nerealizovane izgradnje mHE na Bistrici u Bijelom Polju.

Predmet je vraćen Privrednom sudu, koji je inicijalno obavezao državu da plati 760.700 uloženih u ovaj projekat, odbivši zahtjev investitora za izgubljenu dobit od 27,5 miliona eura.

Konzorcijum su prvobitno činile kompanije Žarka Burića BP Hydropower (98 odsto) i Normal Company, te hrvatski EUCON, koji je 2017. godine mjesto ustupio Kronoru, u većinskom vlasništvu Krolinga biznismena Željka Miškovića.

Na prvostepenu presudu žalili su se i BCE i država, a Apelacioni sud je ocijenio da su obje strane opravdano ukazale da su počinjene bitne povrede parničnog postupka. Tada je utvrđeno da je država odgovorna za štetu zbog neosnovanog raskida ugovora, koji je utemeljen na protivljenju lokalnog stanovništva, čime je pričinila stvarnu štetu BCE. S druge strane, ukazano je da tužilac ne može tražiti naknadu za rad koji nije obavio.

Apelacioni sud je u ukidnom rješenju ukazao da u prvostepenoj presudi nijesu iznijeti jasni razlozi za raskid koncesije, imajući u vidu da ni zaključak Vlade ni izjava o raskidu ugovora nijesu sprovedeni kao dokazi. Sud nije cijenio navode države da je BCE kriv za raskid ugovora zbog kršenja obaveza, niti BCE da su na osnovu dopisa institucija mogli smatrati da je koncesija faktički raskinuta 2019. godine. Apelacioni sud dovodi u pitanje ocjenu suda da je ugovor raskinut zbog protivljenja mještana, navodeći da se iz dokaza može zaključiti da je to bio povod za generalni zaključak Vlade koji se odnosio na iniciranje sporazumnog raskida za više projekata. Ostalo je nejasno da li je to u ovom konkretnom slučaju bila objektivna okolnost, jer je Privredni sud trebalo jasno da utvrdi da li je BCE kasnio sa nekom obavezom.

Vještak ekonomske struke, kako je ocijenjeno, nije u potpunosti odgovorio na prigovore države na njegov nalaz, a sud je ukazao na mogućnost dopunskog vještačenja ukoliko država bude osporavala da su određena plaćanja izvršena.

-Osnovanost zahtjeva za naknadu izgubljene dobiti takođe zavisi od odluke o načinu raskida ugovora i krivice za raskid. Osim toga moraju se dati jasni razlozi i u odnosu na primjedbe tužioca da ovim zahtjevom ne traži izvršenje ugovora koji je raskinut, budući da nije ugovorna obaveza tužene bila da mu plaća garantovani prihod, već da mu preda na korišćenje vodni potencijal, zbog čega se primjena pravnog standarda iz presuda na koje se poziva prvostepeni sud mora dodatno razmotriti i temeljiti na jasnim i valjanim razlozima – navodi se u ukidnom rješenju.