Aranžman sa MMF će možda biti nužno zlo

    4 godine pre 567 pregleda Izvor: standard.co.me

S obzirom da Crna Gora u ovom trenutku ima iskazanu potrebu za sredstvima od milijardu eura čini se da nema mnogo prostora za razmišljanje te da je saradnja i eventualni aranžan sa Međunarodim monetarnim fondom nužnost, da ne kažem nužno zlo, poručio je ekonomski analitičar Predrag Drecun.

Odavno je izvjesno da će pandemija gurnuti globalnu ekonomiju u krizu koja nije zabilježena od Drugog svjetskog rata a naročito će pogoditi države, poput Crne Gore, koje se oslanjaju na sektor usluga i koje su uvozno zavisne.

S obzirom na propast turističke sezone već na jesen će se pojaviti problem finansiranja javne potrošnje ali i podrške privredi kojoj će takođe faliti novac.

Zato se kao logično nameće pitanje da li ćemo taj novac potražiti kod MMF-a. Drecun smatra da ćemo biti primorani na to.

“Saradnja sa MMF može biti institucionalna i(li) finansijska. MMF nije samo finansijska institucija. Isksutva MMF sa mnogim zemljama nijesu baš pozitivan primjer, ali su mnoge vlade primorane na saradnju, jer MMF može obezbijediti jeftinija stredstva od komercijalnih banaka. S obzitom da mi u ovom trenutku imamo iskazanu potrebu za cirka jednom milijarodm evra, čini mi se da nema mnogo prostora za razmišljanje. Saradnja sa MMF-om je nužnost, da ne kažem nužno zlo”, poručio je on.

U slučaju da se odlučimo da pozajmimo novac od MMF-a to bi podrazumijevalo ulazak u aranžan u kojem bi Fond osim kontrole trošenja novca propisao i set drugih obaveza.

Drecun napominje da je u ovom trenutku teško reći koje bi to obaveze mogle biti, ali bi na osnovu istorijskih iskustvava drugih država mogli da pretpostavimo šta možemo da očekujemo u slučaju da uđemo u aranžman sa MMF-om.

“Teško je reći koje bi bile obaveze Crne Gore, sve dok ne vidimo vrstu aranžmana, ako do njega dođe. Sigurno da bi aranžman težak jednu milijardu nosio sa sobom i neke bolne poteze. Činovnici MMF imaju svoje matrice odlučivanja, i ne vode mnogo računa o specifičnostima svake države gdje djeluju. Oni traže fiskalnu konsolodaciju, smanjenje javne potrošnje, reformu penzionog sistema, ali interesantno ne protive se mnogo u praksi rastu javnog duga, iako navodno rade na odbrani od bankrota. No, sad smo u situaciji za koju narod kaže, loncem o kamen ili kamenom o lonac, teško loncu. Mi nemamo razvijenu realnu ekonomiju, i kao takvi smo ranjiviji od ostalih, kao što se možemo i brže oporaviti u uslovima nagle konjukture ili progresa. Ono što možemo očekivati ako dođe do aranžmana sa MMF jeste nastavak privatizacije svih preostalih državnih preduzeća”, ocijenio je ekonomski analitičar.

Drecun je uvjeren da, prije nego li uđemo u aranžman, moramo da se zapitamo šta očekujemo od MMF-a – stabilizaciju ili podršku razvoju?

“Nažalost, mislim da će se svetska kritza nastaviti i da će nam trebati još novca 2021 i 2022. godine. Zato je moj savjet što više ulaganja u poljoprovredu, kako bi se susptituisao uvoz, zaposlili ljudi, i kompnezovao minus od turizma. Od poljoprovrede možemo vrlo brzo očekivati povrat uloženog, a sigurno da u vremenima krize hrana predstavlja najbolji biznis, jer je hrana polsednje čega
se čovjek može odreći. Uz hranu moramo očuvati i energetski sektor, jer je električna energija sastojak svake robe koja se nalazi na tržištu. Osnovno je pitanje šta očekujemo od MMF.a: stabilizaciju ili podršku razvoju. U uslovima korona ekonomije važe nova pravila. Mi još nemamo dovoljno znanja, a ni ni iskustva. Evo svi smo mislili da je korona na izdisaju, a dođe još teži talas. Ko
može da garantuje da ne bude novih, i još opasnijih žarišta. A rešavanje jednačina sa više nepoznatih, od broja mogućih funkcionalnih zavisnosti je nemoguća misija”, rekao je Drecun.

Sa druge strane, vjeruje da postoji mogućnost da upravo zbog teške situacije, neki aranžman sa MMF-om bude signal investitorima da prepoznaju Crnu Goru kao atraktivnu destinaciju u korona ekonomiji, koja će, kako je rekao, potrajati barem još dvije godine.

Međutim, podsjeća da MMF svoj “jeftin novac” naplati kroz uticaj na ekonomsku politiku države, koji se gotovo graniči sa političkim uticajem.

“Iskustva Srbije sa stend baj aranžmanom su takva da su penzioneri i zaposleni u državi prošli kroz teška iskušenja. Za takvu odluku potrebno je da budemo zrelo političko društvo, u kome se transparentno saopštava suština aranžmana i stave se na sto svi argumenti, bilo za bilo protiv. Zanimljivo je i iskustvo Grčke, koja je takođe smanjila plate i penzije, ali je javno dug porastao. To čak može da bude i dobro, jer je to siguran znak da se novac nije trošio več investirao, pa se može očekivati i dosta pozitvnih efekata u budućnosti”, zaključio je Drecun.