Državna Elektroprivreda Crne Gore, čije ukupno poslovanje plaćaju potrošači, u protekloj deceniji je izgubila najmanje 100 miliona eura, zbog ogromne i neopravdano visoke cijene uglja, koju je plaćala radi proizvodnje električne energije u Termoelektrani Pljevlja, saopštila je Ines Mrdović, pravni savjetnik pri NVO „Akcija za socijalnu pravdu“.

– Stoga će NVO Akcija za socijalnu pravdu (ASP) sjutra uputiti novu inicijativu predsjednicima Vlade i Skupštine Zdravku Krivokapiću i Aleksi Bečiću, u kojoj se ukazuje na neophodnost što hitnijeg redefinisanja cijene, po kojoj Rudnik uglja prodaje ugalj EPCG za rad TE. Od sredine 2018. godine EPCG je vlasnik pljevaljskog Rudnika uglja, ali se ugalj i dalje prodaje po skupoj cijeni, a nešto manjoj od perioda kada je Rudnik bio u većinski privatnom vlasništvu (od 2010., pa do sredine 2018.), gdje je italijanska A2A bila pojedinačno najveći akcionar, zatim Država Crna Gora, pa Aco Đukanović, brat aktuelnog crnogorskog predsjednika- navodi u saopštenju.

Jedan od ključnih argumenata tadašnjeg menadzmenta EPCG za kupovinu rudarske kompanije i za cijenu, kako je navela, kako su utvrdili ugledni ekonomisti, koja je za trećinu bila veća od stvarne vrijednosti Rudnika, bio je smanjenje cijene uglja, radi isplativije proizvodnje struje iz TE.

– Prema podacima ASP-a, uoči tadašnje kupovine Rudnika, iz menadzmenta EPCG su navodili da visoki udio troška uglja u proizvodnoj cijeni TE dostiže i do 65 odsto, što proizvodnju u TE, a posebno u uslovima niske cijene energije na tržištu, čini neekonomičnom i nekonkurentnom. Prema važećem četvorogodišnjem ugovoru o prodaji uglja između EPCG i Rudnika uglja, koji je zaključen početkom 2018. godine i neposredno prije kupovine Rudnika od EPCG, utvrđena je cijena od 24 eura po toni uglja garantovane kalorijske vrijednosti  9.211 KJ/kg. Veća kalorijska vrijednost znači i veću cijenu uglja, po ugovorom definisanoj vrijednosnoj skali- kazala je Mrdović.

Pojasnila je da ta garantovana cijena je u vrijeme većinskog privatnog vlasništva u Rudniku iznosila 25,65 eura po toni, „dok su iz EPCG još i prije deceniju ukazivali da stvarna vrijednost uglja te kalorijske vrijednosti ne treba da iznosi više od 18 do 19 eura po toni. Međutim, takvi glasovi su „utihnuli“ dok su A2A i Aco Đukanović u Rudniku imali vlasništvo“.

Preliminarna analiza ASP-a pokazuje da je za deceniju gubitak EPCG zbog previsoke cijene uglja bio najmanje 100 miliona eura, a budući da se pitanje prodajne cijene ni danas ne poteže, ASP je uputila novu inicijativu Krivokapiću i Bečiću sa ciljem preispitivanja poslovnih odnosa energetskih kompanija vlasnički povezanih.

– ASP je protekle sedmice uputila odvojenu inicijativu Krivokapiću i Bečiću da se razmotri opcija raskida ugovora za ekološku rekonstrukciju TE, kako se ne bi uzaludno potrošila ugovorena 54 miliona eura, a posebno nakon najave da bi TE mogla raditi samo do 2030. godine. Napore ASP-a da ukaže na pravne i ekonomske alternative za Pljevlja, u kontekstu neophodne zelene tranzicije jednog od najzagađenijih gradova u Evropi, podržava norveška Minor fondacija za velike izazove- poručili su iz ASP.