AVDO I BOŠKO

    4 godine pre 1340 pregleda

Kada na političkom horizontu Crne Gore decenijama gledaš tamne oblake, ne preostaje ti ništa drugo već da se sjećaš lijepe prošlosti. Bukvalno počneš da živiš od uspomena.

Pokojni Boško i moj rahmetli otac Avdo bili su radne kolege. Po zanimanju krojači. Višedecenijski porodični prijatelji. Zajednička sijela, odlasci na more, teferidži… Skupa i u dobru i u zlu. Milica, Boškova supruga i moja rahmetli majka Samka više i od rođenih sestara a mi djeca jedna duša u desetak tjelesnih formi. Odrastali smo okruženi ljubavlju i nikada nismo znali šta je mržnja i pakost. Rankova sreća bila je i moja, Lahirina, Rankina, tuga Dankina i naša briga. Kako prije pedesetak godina. tako i danas. Istina, život nas je odveo na razne strane, ali emotivna povezanost i danas traje. Svaki susret, najveća radost. Ni devedesete godine nisu mogle poremetiti takav odnos. Čak ni moje hapšenje. Boško i njegova familija su znali da je sve u cilju nacionalnog i vjerskog zavađanja. Nisu ni oni a ni mi podlegli pritiscima. Znali smo jedni druge u dušu i nismo imali dileme. Zato je naše prijateljstvo i ljubav vječna. Kada bi to mogli razumjeti zločinitelji, srce bi im prepuklo od pakosti. Dakle, odrastali smo u ljubavi i puni ljubavi ćemo i otića sa Ovog svijeta. Ljubav je naš izbor. Mržnju prepuštamo tamo njima. Lažu Vas da Krst i Luna ne mogu zajedno!

***

Za razliku od nas, današnje generacije roditelji odgajaju na mržnji i mitomaniji. Strahu od različitosti. Uče ih potrošačkom mentalitetu i obožavanju materijalizma. Religiju ispoljavaju samo deklarativno. Koriste je kao inicijaciju da čine drugima zlo. Da zatru sve ono što se ne zove njihovim imenom. Kolektivno ludilo, kako djece tako i roditelja.

Nažalost, današnja djeca i njihovi roditelji nemaju predstave kolika je sreća u ljubavi. Bog zna kakva će biti njihova starost i kraj. Čega se oni imaju sjećati? Sve Svete Knjige govore da srce ispunjeno mržnjom mora biti spaljeno u Vatri Ljubavi kako bi se očistilo. Ko propusti priliku na Ovom svijetu za takvu transformaciju ličnosti, potrebna je žestoka Vatra i milenijumi godina boravka u njoj na Onom. I to se odnosi samo na one u čijim srcima je bilo i miligram ljubavi. Srca ispunjena mržnjom u konačnici postaju ništavila. Za njih nema popravnog i nema im spasa. Mržnja porađa mržnju i ona postaje sastavni dio ličnosti. Od vlastite biti se ne može pobjeći.

Tako se uništavaju generacije. Zahvaljujući roditeljima, gube i Ovaj i Onaj svijet. Jadna djeca, a još jadniji takvi roditelji. Zato i pišem o Bošku i Avdu. Možda se neko srce zatrovano mržnjom osvijesti. Povrati. Izgori na Ovom svijetu u ašku ljubavi. Ko spasi jednog čovjeka kao da je spasio čovječanstvo, kaže Mudri Kur’an. Zato je ogromna razlika između religioznog i vjerujućeg čovjeka. Ne boj se istinskog vjernika. Čuvaj se religioznih foliranata. Onih koji podjele koriste da bi vladali Vama i kako bi se preko Vas obogatili. To su šejtanove sluge i vojnici. Ništa više oni ne Vole Vas od onih drugačijih za koje Vam govore da ih morate i trebate mrziti.

***

Kapitalizam može jedino egzistirati na imperijalizmu. Ukoliko nema profita, nema ni ratne mašinerije ni imperijalizma. Njima milioni ljudskih duša ne znače ništa. Profit, profit i samo profit je suštinska karakteristika takvih društvenih uređenja. Sjetite se šta su uradili sa komunizmom. Onda su nam osmislili Bagdadija, “Islamsku državu“ i “ISIL.“ Sada nas plaše Rusijom. Za to vrijeme, Izrael decenijama sprovodi najbrutalniji terorizam nad Palestincima. Svaku rezoluciju UN blokira SAD. Ko još vodi računa o ljudskim pravima potlačenih i do gole kože opljačkanih Palestinaca. Koga je briga za živote palestinske dječice koju svakodnevno brutalno ubijaju i drže u strašnim zatvorskim uvjetima.

Ne dozvoli da ti megamedijske korporacije kreiraju mišljenje. Lažu te i kada ti saopštavaju vremensku prognozu, zapamti. Upoznaj suštinu stvari i sačuvaj slobodu misli i pobijedio si. Koristi razum i budi svjestan Uzvišenog Boga. Ne plaši se samoga sebe. Svi smo mi djeca istih praroditelja. Razmišljaj o neminovnom vlastitom kraju. Uči od Avda i Boška.

Autor: Ibrahim Čikić