Pandemija koronavirusa pogoršala je krizu gladi u mnogim djelovima svijeta. Masovna nezaposlenost, prekidi u proizvodnji hrane i smanjenje humanitarne pomoći kao posledice pandemije mogle bi da dovedu do gladi oko 122 miliona ljudi u toku ove godine, mišljenje je humanitarne grupe Oksfam.

Stvarne posledice pandemije su mnogo više rasprostranjene nego sam korona virus.

Svjetska banka procijenila je da na Zapadnom Balkanu i prije krize izazvane koronomom otprilike jedna petina stanovništva živijela u siromaštvu.

Pandemija virusa COVID-19 je problem siromaštva još više pogoršala pa je gubitak prihoda pogođenih sektora privrede dovela do toga da je i veći broj stanovnika izložen siromaštvu.

Novi ekonomske problemi se ogledaju u vidu povećanja broja nezaposlenih, pada životnog standarda stanovništva i porasta aktivnosti koje se obavljaju u neformalnom sektoru ekonomije.

Ekonomske posledice pandemije su veće što je zemlja ekonomski nerazvijenija, a mi smo ušli opterećeni visokom nezaposlenošću i visokim procentom javnog duga u BDP-u a i razvojno smo  zavisna država od stranog kapitala.

Crna Gora kao socijalna država, sve više je u problemu. Nezaposleni, zaposleni na ugovor ili sa skraćenim radnim vremenim, lica sa invaliditetom, penzioneri, jednoroditeljske, višečlane porodice samo su neke od ugroženih kategorija u našoj državi.

Socijalno neprihvatljiva politika štednje i rezova će biti naša neminovnost pošto se vladajuća politička elita ne usuđuje da jače oporezuje imovinu i primanja bogataša koji su je u velikom broju stekli usled privilegovanog položaja. Odgovornost da onaj ko ima više, barem u vrijeme krize, treba da preuzme veći teret, izgleda ne postoji. 

Kao i do sada većina državne pomoći otići će nekom drugom a siromašni će opet biti zaboravljeni odnosno istinski siromašni će dobiti malo ili skoro ništa. 

Od početka pandemije država je izdvojila jednokratnu pomoć od po 50 eura  za samo mali broj nezaposlenih lica koji su na na birou rada. Svi oni koji se ne prijavljuju na ZZZ svakih 40 dana kao jedan od modela koji im je ponudila ova institucija, nijesu primili ni jedan euro pomoći, što stvara kod njih osjećaj nepravednosti. Slična osjećanja imaju i korisnici socijalne pomoći jer su uskraćeni primaoci tuđe njege i invaliditeta jer je Vlada jednokratnu novčanu pomoć opredijelila samo za korisnike MOP-a. Primjedbe imaju i penzioneri pa oni koji imaju makar jedan euro iznad najmanje penzije koja u Crnoj Gori iznosi 128 eura, nisu dobili potrebnih 50 eura.

Mnogo je osiromašenih molilo za jednokratno novčanu pomoć još u junu da bi nakon mjesec dana i više,  dobilo rješenje da su se odustali od nje, što naravno nije istina.

Posebno je loše što Vlada dijeli novac iz budžetske rezerve, ne znamo kome i po kojim kriterijumima jer nije podložno kontroli a iz prošlosti znamo da je bilo zloupotreba.

Postoji ozbiljan rizik da ljudi neće moći nastaviti plaćati stanarine i da će mnogi ostati bez domova.

Neophodno je da se hitno uvedu mjere finansijske pomoći onima koji su ostali bez ikakvih prihoda i odloženo plaćanje kredita i računa za sva domaćinstva koja ih ne mogu redovno izmirivati. 

Zbog toga je neophodno svima koji su se našli u bezizlaznom stanju omogućiti ostvarivanja prava na socijalnu pomoć uz sva prava koja se iz njih proističu kao što je dječiji dodatak, besplatan vrtić, udžbenici za školu uz obavezno povećanje iznosa socijalne pomoći, barem za vrijeme korone.
Minimum od dva eura za hranu po osobi, koje Monstat definiše kao prag biološkog opstanka jedinke, država mora garantovati svakom stanovniku Crne Gore.

Veliki broj Narodnih kuhinja sa sve većim brojem korisnika osvjetljava ozbiljan problem koji imaju osiromašeni građani Crne Gore. Socijalne prodavnice bi olakšale ovim ljudima preživljavanje te nema ni jednog opravdanog razloga da se one ne otvore u barem u dok traje krize.
Često se govoreći o siromaštvu zaboravlja zdravstveni aspekt ovog problema a posebno je značajan kada kriza narušava zdravlje ljudi. 
Ljudi pogođeni siromaštvom ne mogu da održavaju potreban nivo higijensko sanitarnih uslova u svojim domovima što bi barem u vrijeme pandemije morala biti briga cijelog  društva. Takođe redovna ishrana obogaćena vitaminima su minimum prevencije za sprečavanje većih problema.

Stopa smrtnosti od korona virusa u Velikoj Britaniji dvostruko je veća među siromašnijim stanovništvom u odnosu na najbogatije. Prof. medicine sa Univerziteta Oksford, Karl Henegan, rekao je da je su uzrok takve slike loši uslovi stanovanja, slabija ishrana i češće razboljevanje kao mogući uzroci pada imuniteta. U Brazilu najveći broj zaraženih dolazi iz najsiromašnijih slojeva.

Epidemija je mnoge bacila na koljena, a ekonomske posljedice s vremenom će se još više osjećati. I mada su već vidljive, prave razmjeri krize će se osjetiti na jesen.

Volonterski tim i Marina Medojević, Predsjednica Banke hrane Crne Gore