Saopštenje

Prvi čovjek Ujedinjenih nacija nas  upozorava da neviđeni talas gladi i siromaštva prijeti svijetu. Socijalno odgovorne države su još početkom pandemije, akcentovale svoje aktivnosti na socijalnu politiku. Svaka kriza najviše pogodi one koji žive u zoni siromaštva. 

Kao posledicu loše socijalne politike koje nije bila usmjerena ka  preventivi i umanjenju problema nemaštine imamo jako lošu socijalnu sliku danas. Hiljade  ljudi grca u nemaštini, bez ikakve pomoći sistema jer nisu registrovani kod državnih organa kao takvi. Izostaju proaktivne mjere kako bi došlo do bolje zaštite najugroženijih građana. Socijalni kartoni za koje je država Crna Gora potrošila milion eura ne postoje, ukoliko  se ne radi o korisnicima  socijalne pomoći. Privatnost bogatih i moćnih da sakriju svoju imovinu i novac i partijski uticaj, imaju veće snagu od države koja mora biti servis svih građana.

Cijene hrane, higijenskih sredstava svakodnevno rastu. Neće biti toliko praznih rafova  na jesen, koliko će proizvodi biti skupi i nedostižni mnogima. Socijalni bon kao način pomoći ugroženim porodicama za koji se Banka hrane zalaže čitavu deceniju doźivio je kratku neuspješnu epizodu u mandatu prethodne vlade.

Cijene drva za ogrijev su skoro duplirane u odnosu na prethodnu sezonu. Samo polovina porodica koja živi u Podgorici koristi ovaj vid ogrijeva a kakva je situacija u sjevernim opštinama, možemo da naslutimo.

Stanarine bilježe enormno povećanje i pogađaju one koji imaju najmanje. Kako će ovaj problem prebroditi našu vladu, izgleda zanima samo deklarativno.

U budžetu za 2022. god za materijalno obezbjeđenje porodice umjesto 13,8 miliona koliko je iznosilo u 2021. opredijeljeno je 12,5 miliona, što je smanjenje od 9,83 odsto. 

1.300.000 eura manje je budžetom izdvojeno za Materijalno obezbjeđenje porodica, kao jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima. Ovo je ozbiljna nebriga kreatora budžeta.

Za putovanja, koktele, gorivo, telefone Ministaratvo finansija je u budzetu izdvojilo 20 miliona koje će koristiti državni službenici i ministri.

Razlika u prioritetima je očigledna. Uravnoteženje budžeta na teret siromašnih je velika nepravda i zaslužuje javni prekor.

Samo u prvom  mjesecu rada nove vlade saznali smo da se ista igra nastavlja.

Za putovanja i razne nadoknade potrošeno je 1.7 milona eura. Za troškove telefona 64.000. Za Ugovore o djelu u maju mjesecu potrošeno je  622.000 ( 12.9 milona eura za čitavu godinu).

A za one kojima pomoć najviše  treba “velikodušnih”  12.000€ . Sramota!

Nemar države prema ekonomski i socijalno ugroženima postao je manir u Crnoj Gori. 

Svaka kriza najviše utiče na najosjetljivije grupe društva, a ekonomska deprivacija otežava obezbjeđivanje osnovnih uslova za život, ishranu, higijenu, zdravstvenu zaštitu, socijalno  i obrazovanje.

Zbog nedostatka mjera  i politike podrške najsiromašnijima realno je očekivati da će upravo ovi ljudi najteže podnijeti teret velike ekonomske krize i recesije.

Mi nemamo strategiju borbe protiv siromaštva, nemamo strategiju razvoja sistema socijalne zaštite, nemamo mnogo javnih politika koje su uopšteno važne za strategiju sprovođenja socijalne politike.

Mjere socijalne politike moraju da omoguće ugroženima da što brže izađu iz siromaštva. Kroz različite programe prekvalifikacija, dokvalifikacija, nalaženjem drugih vrsta poslova, podrškom za ostvarivanje drugih prava. Nezaposleni su najpogođeniji siromaštvom kao i neobrazovani. Upravo je siguran posao  i ulaganje u obrazovanje recept za  uspješnu borbu protiv siromaštva.

Budžet se opterećuje i dalje zaposlenjem partijski podobnih iako je prebukiranost u javnoj upravi odavno konstatovana i na nju su upozoravali i SN i MMF. Novozaposleni će kao i njihovi  prethodnici primati novac povrh plate  za razne komisije i odbore.

Vlada mora odmah da proglasi opštu štednju i da kroz hitni rebalans budzeta skreše  sve nepotrebne troškove administracije, kao što  su putni troškovi, telefonski računi , troškovi  goriva, dnevnice, nepotrebne  javne nabavke. Vlada bi morala da rasproda višak službenih automobila radi racionalizacije troškova ( evropski  smo  rekorderi po broju  službenih automobila po glavi stanovnika).

Ovo mora biti Vlada štednje a ne šetnje.

“ Prijetilo” se više puta uvođenjem  poreza na bogatstvo  i zaplijenom  nelegalno stečene imovine. I dalje ništa od toga. Zašto  država ne naplati po tržišnim uslovima povoljno dobijene kredite za stanove i adaptacije istih. 

Ne smije se teret krize prebacivati na siromašne.

U budžetu će se preko navedenih mjera i aktivnosti stvoriti prostor za pomoć ugroženim građanima , neophodne subvencije  za ogranićavanje cijena hrane i goriva, socijalne stanove i sl.

Ovo je vrijeme ozbiljne  krize i ništa se ne smije prepuštati slučaju.

Banka hrane