Prema Svjetskom programu za hranu UN-a, 276 miliona ljudi patilo je od akutne gladi početkom 2022. Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori je ugrožen svaki četvrti odrasli građanin i svako treće dijete.
Već dvije godine imamo u 20 od ukupno 24 opstine negativan prirodni priraštaj. Veća polovina radno sposobnog mladog stanovništva Crne Gore želi da ode iz svoje države.
Šta znače ovi zvanični podaci kreatorima i nosiocima zvanične politike u Crnoj Gori?- pitaju u saopštenju iz Banke Hrane.

“Nedostaje hrane i to će se nastaviti. A kada je ima, ona je skupa, mnogo skuplja nego što si mnogi ljudi mogu priuštiti. Ako (pogođeni ljudi) troše više sredstava na hranu, imaju manje za obrazovanje i zdravstvo, a to će produbiti siromaštvo i nejednakosti”, rekao je Žozef Borelj, visoki predstavnik Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku.

„Šta će zvanična Crna Gora uraditi da obezbijedi hranu za svoje stanovnike, još uvijek nije poznato. Ni jednu riječ novi predsjednik Vlade u svom ekspozeo nije posvetio ovom, sigirno najznačajnijem problemu koji je okupirao sve odgovorne države svijeta. Zašto odlažemo formiranje Robnih rezervi,  nije poznato a situacija je alarmantna. Hrane ako bude u prodavnicama biće skupa, dakle nedostupna mnogima. Kako će je kupovati i da li će uopšte moći, polovina stanovnika Crne Gore očigledno ne brine zvaničnike. Ni riječ o novim servisim podrške nismo čuli“, napominju iz Banke hrane.

U UNICEF-u  su definisali niz preporuka, među kojima je da se proširi socijalna zaštita na dvije milijarde radnika u neformalnoj ekonomiji i da se izgradi integrisani sistemi socijalne zaštite. 

„Kako Crna Gora misli da se odnese prema ogromnom broju ljudi, radi se o trećini stanovnika  naše države kojima pomoć sistema treba da prežive? Radi se o nezaposlenim, korisnicima socijalne pomoći, većem dijelu penzionera, jednoroditeljskim porodicama bez ili sa malim prihodima. Naša socijalna pomoć je neprihvatljivo niska  na to nas je  upozoravao Komitet za ekonomska, kulturna  i socijalna prava  UN,  još 2014.godine. Primanja koja se kreću od 69 do 139 eura za porodicu sa pet i više članova je odraz neodgovorne socijalne politike. Toliko novca i još mnogo više, dobije uz platu, skoro svaki funkcioner zbog učešća  u raznim komisijama, odborima , savjetima…Ne štedi se ni za plate mnogobrojnih savjetnika i  konsultanata. Za sve ima novca ali ne i za one kojima treba za goli život„, upozoravaju.

Prošla  je čitava decenija, dodaju, povećavale su se  cijene, pandemija je razorila sve segmente društva, drastičan je  pad kupovne moći, a  to nije ništa značilo onima koji su na pozicijama da odlučuju u naše ime a kojima mi, građani Crne Gore, dajemo platu.

„Socijalna zaštita smanjuje porodično siromaštvo i ugroženost. Kod nas su kriterijumi da se dobije socijalna pomoć jako kruti i zahtjevni. Ako imate neku imovinu,  ne znači da imate hranu niti da platite račune. Unicef je predlagao da se barem u vrijeme pandemije kriterijumi malo olabave kako bi ova, simbolična pomoć države bila dostupnija većem broju građana. Ostali su gluvi nosioci socijalne politike  na ovaj predlog kao i na mnogo predloge koje je Banka hrane upućivala javno i na relevantne državne adrese. Proširiti  porodicu u ovako teško vrijeme pritom od države imati minimalnu ili nikavu pomoć je teško. Godišnje primanje jedne nezaposlene porodilje koja je prijavljena Zavodu za nezaposlene nije dovoljna da se kupi oprema za bebu a kamoli šta drugo. Hrana za bebe, koje nemaju sreće da ih majka hrani njenim mlijekom, je skupa. Svaka treća porodica u Crnoj Gori ima problem da je obezbijedi“, navode iz Banke hrane.

Ako nas se tiče natalitet kao državu,  a to je jedan od aspekata patiotizma, koja je prepreka da se ukine porez na dječju hranu kao i opremu za bebe, odjeću i obuću, pitaju. Da li nas pogađa odlazak mladih ljudi iz države, zar nije patriotski truditi se da zadržimo našu mladost tako što ćemo im omogućiti stambeno zbrinjavanje i siguran posao sa platom koja obezbjeđuje dostojanstven život?

„Dok se čitav svijet zabrinuo kako pomoći svom stanovništvu da preživi, naša Vlada ne pokazuje interes za ljude koji se bore da prežive. Korisnije bi bilo da posjete porodice koje žive na rubu egzistencije ali i one koje žive od minimalne plate kako bi shvatili agoniju njihovih života, nego što organizuju koktele i posjećuju koncerte koje su platili od našeg novca. Mi odgovorni građani smo mišljenja da je važnije da su nam djeca sita i da ih ne liječimo sms porukama, nego što se novac rasipa na  udobnost funkcionera. Samo 4.200 službenih automobila, ukuljučujući dva enormno skupa majbaha koji zahtijevaju skupo odžavanje, vozače i telohranitelje, što nema ni jedna razvijena evropska država prema broju stanovnika-  nam to pokazuje. Kod nas ni malobrojni zaposleni  koji imaju prosječnu platu ( 706 €) nemaju  vrijednost minimalne potrošačke korpe( 715 €) a ona zadovoljava minumum opstanka četvoročlane porodice bez uračunate stanarine“, zaključuju u saopštenju iz Banke hrane.