Begić: Nema maske koja može zamijeniti fizičku distancu

    4 godine pre 584 pregleda Izvor: cdm.me

Higijena ruku i fizička distanca su imperativ, sve površine koje dodiruje mnogo ljudi nose potencijalni rizik za zadržavanje koronavirusa, a dovoljno sna, pravilna ishrana i redovan odmor mogu pomoći u borbi sa tom infekcijom, kazao je pomoćnik direktora za medicinska i javnozdravstvena pitanja u Institutu za javno zdravlje Senad Begić u intervjuu za PR Centar.

Kakva je procedura za osobe koje nisu na listi izolovanih, a odjednom imaju teške respiratorne probleme?

Savjet za te osobe je da odmah zovu nacionalnu SOS liniju 1616. Operateri koji tamo rade i osoblje Instituta za javno zdravlje će im dati savjete kako da se ponašaju i šta treba da urade u ovoj situaciji.

Da li se promijenila preporuka za nošenje maski? Da li maske treba da nose i oni bez simptoma i oni koji nisu imali kontakata?

U ovom trenutku i dalje se insistira da maske nose oni koji imaju simptome i oni koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu. Nema te maske koja može zamijeniti fizičku distancu. Tako da se i dalje insistira na držanju fizičke distance. Zaista, neki javno zdravstveni autoriteti su krenuli u reviziju preporuka vezano za nošenje maski što će, vjerovatno, biti situacija i u Crnoj Gori, zbog toga što postoje dokazi da oni koji nemaju simptoma imaju značajnog uticaja na dalje širenje infekcije.

Da li je asepsol koristan ili štetan? Da li se njime mogu prati kućni ljubimci? Koji je najbolji način da operemo šape ljubimaca?

Asepsol se nalazi na listi sredstava koja su djelotvorna na novi koronavirus, ali u određenoj koncentraciji i o tome treba voditi računa. Međutim, njegova upotreba na tkivima, uključujući i živa bića, nije provjerena tako da ga ne bi preporučili za dezinfekciju šapa kućnih ljubimaca. Sasvim je dovoljno da, nakon šetnje, vlasnici koriste uobičajena sredstva koja svakodnevno koriste za održavanje higijene kućnih ljubimaca, posebno vodeći računa o šapama.

Kako i čime prati voće i povrće?

Voće i povrće treba prati pod mlazom higijenski ispravne vode, dovoljno dugo i sve će biti u redu. Ne postoji nijedan dokazani način transmisije putem voća i povrća. Teoretski rizik je tu, i to samo u slučaju da je osoba koja ima koronavirus kašljala ili kijala u neposrednoj blizini voća i povrća. Nikakva druga hemijska sredstva, uključujući i dezinficijense, ne smiju se koristiti prilikom pranja voća i povrća, jer su to hemijska sredstva koja, definitivno, mogu uticati na kvalitet proizvoda koji se pere.

Možete li objasniti proceduru nakon ulaska u dom? Koji je redosljed-cipele, garderoba, ruke i da li i lice treba da peremo 30 sekundi sapunom?

Ključ cijele priče i prevencije je održavanje higijene ruku. Nije dokazano da virus može da se zadrži na obući, koja se svakodnevno koristi. Druga je priča za zdravstvene radnike i obuću koja se koristi u zdravstvenim ustanovama, posebno na odjeljenjima gdje se liječe korona pozitivni pacijenti. Ali ne postoje dokazi da obuća koja se svakodnevno koristi ima ulogu u transmisiji virusa. Higijena ruku je imperativ. Nakon povratka u kuću predlažemo da se osobe izuju ispred stana, da se odjeća provjetri, iako ne postoji pravi dokaz da odjeća može da učestvuje u transmisiji virusa. I naravno, nakon toga odmah treba oprati ruke. Što se tiče lica, poželjno ga je oprati, ali nije utvrđeno da lice ima toliki značaj u epidemiološkom širenju infekcije, koliko imaju prljave ruke.

Da li garderobu treba provjetriti ili oprati odmah nakon jednog nošenja? Mora li se peglati na visokoj temperaturi, ili se ponešto može osušiti na Suncu?

To su mjere predostrožnosti koje nisu primarne i nisu toliko značajne koliko higijena ruku i sve druge mjere na kojima insistiramo. Dokazano je da virus relativno kratko može živjeti na površinama, uključujući tkanine i garderobu. Tako da, ako garderoba fizički nije zaprljana, ili ne postoji neki drugi razlog zbog koga bi se prala, provjetravanje od nekoliko sati je sasvim dovoljno za smanjenje rizika od zadržavanja virusa na njoj. Peglanje na visokim temperaturama i pod pritiskom vodene pare, koju većina savremenih pegli ima, je sasvim dovoljno da izvrši privremenu dezinfekciju tkanina.

Da li je efikasnije prati ruke često ili nositi rukavice i mijenjati ih na dva sata? Da li se rukavice mogu koristiti više puta, nakon što se dezinfikuju?

Mislim da je ključ ovog pitanja u činjenici da se rukavice takođe mogu prati i dezinfikovati. Koji god način osoba odabere jako je bitno da vodi redovnu higijenu ruku, bilo da nosi ili da ne nosi rukavice. U praksi se pokazalo da osobe koje nose rukavice imaju manju sklonost da dodiruju usta, nos i oči i samim tim imaju manju vjerovatnoću da virus, koji se nađe na rukavicama, unesu u organizam. Ali isto smo primijetili da osobe koje nose rukavice zaboravljaju na higijenu i da istim rukavicama često dodiruju različite predmete. Dodiruju novac, radne površine i onda neke druge predmete predaju drugim osobama čime povećavaju mogućnost kontaminacije tih predmeta i roba. Dakle, rukavice se, kao i ruke, mogu i moraju redovno prati i dezinfikovati.

Kada je riječ o procedurama u prodavnicama, da li preporučujete PayPass kartice umjesto keša? Da li na terminale na kojima se kuca PIN, građani treba da posebno obrate pažnju, jer tipke dodiruju i kasirke i kupci?

Sve površine koje dodiruje veći broj ljudi nose potencijalni rizik za kontaminaciju, odnosno za zadržavanje virusa. Svaka procedura koja smanjuje broj površina ili predmeta koji se dodiruju, takođe, dovodi do uspješnije prevencije dalje kontaminacije virusom. Samim tim korišćenje beskontaktnih kartica za plaćanje je epidemiološki mnogo povoljnije, nego korišćenje keša, koji ide iz ruke u ruku i potencijalno na sebi može da nosi veliki broj mikroorganizama, uključujući i koronavirus. Naravno, on na papiru ne može da opstane toliko dugo, ali je dokazano da može da preživi određeni broj sati.

Da li, po dolasku iz prodavnice, ambalažu treba naprskati određenim dezinfekcionim sredstvom i čekati da se osuši? Da li to utiče na ispravnost proizvoda, imajući u vidu da je ambalaža uglavnom porozna?

S obzirom na znanja sa kojima raspolažemo takva procedura apsolutno nije potrebna. Virus može da se zadrži na određenim površinama, ali samo pod uslovom da je na njih dospio. Znači, ukoliko je neko kijao ili kašljao nad nekom robom, teoretski postoji mogućnost da virus tu bude. Sve ono što može ošteti ambalažu, samim tim i proizvod, ne treba primjenjivati. Procedura je prosta. Sve robe, za koje smatrate da mogu biti kontaminirane virusom, ostavite po strani nekoliko sati i nakon određenog vremena one su bezbjedne za upotrebu.

Da li je tačno da se virus ne može zadržati na hljebu, povrću i voću?

Hljeb je epidemiološki jako zahvalna namirnica zbog svoje teksture i strukture. On je suv i ne predstavlja pogodno tlo za razvoj bakterija i virusa. Međutim i na hljebu i na voću i povrću, teoretski, novi koronavirus može da ostane određeno vrijeme, ne previše dugo, ali samo pod uslovom da je korona pozitivna osoba kijala ili kašljala u neposrednoj blizini tih proizvoda. Nigdje u svijetu, na više od milion oboljelih u ovom trenutku, nije dokazan prenos novog koronavirusa na ovaj način. Ono što uključuje druge teoretski moguće puteve širenja, mimo respiratornog, jeste činjenica da se virus izlučuje stolicom i to određeno dugo vrijeme nakon oporavka, tako da feko-oralni put transmisije postoji, ali epidemiološki, u ovom trenutku nije toliko značajan. Posebno je bitno da se i on može prekinuti redovnim održavanjem higijene ruku.

Mnogo puta smo čuli da je dodirivanje kvaka, tipki, veoma rizično. Kako bi glasila top lista najrizičnijih stvari?

U pitanju su sve one površine koje dodiruje veliki broj ljudi. To su kvake, tipke na interfonima, brojevi u liftovima, radni pultovi u prodavnicama.

Šta je bolje, otvarati vrata rukom, pa odmah prati ili praviti gimnastičke egzibicije- lakat, noga, kuk?

Kako god, ali u svakom slučaju oprati ruke poslije toga.

Da li postoje podaci o zadržavanju virusa na kvakama, plastičnim stolovima, drvetu, trotoarima, zemlji?

Postoji, ali epidemiološki druge stvari koje ste naveli nisu toliko značajne kao kvake i neke radne površine. Niti zemlja, niti asfalt, niti tlo, izgleda da nemaju značajnijeg epidemiološkog uticaja. Još jednom ponavljam da je najvažnije da redovno peremo ruke.

Da li je open-space sistem i sistem centralne ventilacije/klime rizičan u smislu da ako je inficiran jedan zaposleni to se može ventilacijom proširiti po cijeloj zgradi?

Novi koronavirus se ne širi aerogeno. Nije bolest koja se prenosi vazduhom, već kapljično. Nijedna studija u svijetu nije u uzorcima vazduha u bolesničkim sobama dokazala prisustvo virusa. To je jako bitno. Ali teoretski rizik da virus uđe u centralne sisteme klimatizacije postoji. Zato je i redovno provjetravanje prostorija imperativ na kojem poslodavci mogu insistirati. Naravno u bolnici i zdravstvenim ustanovama, jedna od mjera prevencije je i isključivanje centralnih sistema rashlađivanja i grijanja vazduha radi eliminacije ovog teoretskog rizika.

Kakva je procedura za postupanje poslodavaca ukoliko se dogodi da je njihov zaposleni pozitivan na koronavirus?

Najbolje bi bilo da poslodavac direktno kontaktira nadležnu epidemiološku službu i da njima prepusti istraživanje slučaja. U posebnom fokusu epidemiologa biće period tokom koga je zaposleni razvio simptome, ali i nekoliko dana ranije. Tako da poslodavac mora obezbijediti potpunu posvećenost epidemiološkom istraživanju, tačno i precizno odgovarati na sva pitanja koja dobije od epidemiološke službe, a sve u interesu zdravlja svih zaposlenih.

Sa kredibilnih adresa prethodnih dana stižu informacije o upotebi lijeka protiv malarije (Hidroksihlorokin). U apotekama postoji interesovanje za ovaj lijek. Da li biste ga preporučili kao neku vrstu preventive, posebno za starije i hronične bolesnike?

Preporučio bih ga samo kao preventivu malarije i to ako osoba putuje u malarično područje. S obzirom na to da takvih putovanja nema, apsolutno, ne postoji nijedan razlog zbog koga bi neko tražio, kupovao, skladištio antimalarike. Svi terapijski protokoli za novi koronavirus su i dalje u fazi eksperimentalnih istraživanja. I ljekarima kliničarima treba prepustiti da donesu odluku i da liječe pacijente na najbolji mogući način.

Ukoliko u porodici postoje starije osobe i hronični bolesnici, kao lijek koji bi trebalo imati u kući pominje se Tamiflu. Da li biste ga preporučili kao preventivu?

Apsolutno ne, zato što pomenuti lijek ima indikacije i zna se kada se koristi, kod koga i za liječenje kojih bolesti se koristi. Infekcija novim koronavirusom definitivno nije jedna od njih, niti je upotreba antivirotika u kućnim uslovima preporučljiva, a u nekim državama nije čak ni dozvoljena.

Šta preporučujete za podizanje imuniteta kod djece, ljudi srednje dobi i posebno za starije? Koji je vaš stav u vezi sa imuno-suplementima?

Ne postoji nijedan naučni dokaz da bilo koji od suplemenata, koji se tako agresivno reklamiraju i prodaju, ima pozitivan uticaj na imunološki sistem. Ono što je najbolje je redovan ritam života, koji podrazumijeva dovoljno sna, pravilnu ishranu i redovne odmore tokom dana. Ako neko život organizuje na ovaj način ima najveću šansu da svoj imuni sistem podigne na zavidan nivo, koji mu može pomoći, ne samo u borbi sa ovom infekcijom, nego i sa svim drugim infekcijama.

Jedan dio stanovništva je u januaru i februaru preležao grip, koji je isto pratila visoka temperatura, kratak dah i iscrpljenost, a za starije je bio jako težak. Koliko je on sličan novom koronavirusu i da li su te osobe razvile neka antitijela koja bi im pomogla da se lakše izbore i sa ovim virusom ili treba da budu opreznije jer im je organizam ne tako davno prošao kroz to?

Apsolutno treba da budu opreznije, ali ponajviše zbog svojih godina i nekih drugih medicinskih stanja, ako ih imaju. Infekcija gripom dovodi do specifičnog imuniteta, koji je usmjeren samo na jedan tip virusa. Taj imunitet ne pomaže ni protiv koronavirusa ni protiv drugih virusnih infekcija. Kad se radi o gripu dobro je što imamo specifičnu mjeru prevencije, a to je vakcinacija. Ove godine smo vakcinisali najviše ljudi u posljednjih sedam-osam godina. Obuhvat je bio na zadovoljavajućem nivou, posebno među onima koji su najugroženiji, a to su oni stariji od 65. Malo toga se zna u vezi sa stvaranjem antitijela na novi koronavirus. Ako pokušamo da izvučemo znanja zasnovana na običnim tipovima koronavirusa izgleda da taj imunitet nije dugotrajan, nije specifičan i nije dovoljno jak da spriječi ponovnu infekciju. Šta će se dešavati sa novim koronavirusom tek ostaje da se vidi.

Ako se nekome potvrdi da je u jednom trenutku negativan na koronavirus, a kroz nekoliko dana postane pozitivan, da li je mogao virus širiti u tom rasponu?

Mi procjenjujemo epidemiološki rizik za svakog novootkrivenog pacijenta. Dakle, smatra se da je osoba bila zarazna za svoju okolinu najmanje dva ili tri dana prije početka simptoma. S obzirom na to da u posljednje vrijeme sve više imamo asimptomatskih i osoba sa blagim simptomima, mi pokušavamo da taj period proširimo što je moguće duže da bi bili apsolutno sigurni da su svi kontakti ostvareni u tom periodu adekvatno zbrinuti, odnosno odstranjeni iz zajednice i da bismo tako prevenirali dalje širenje. Kada se radi o samom testiranju, radi se o takozvanom PCR testu koji je ekstremno osjetljiv i daje veoma pouzdane rezultate do nivoa od 99,9 odsto. Međutim, priroda virusa je takva da, ako ste danas negativni, ne mora da znači da za nekoliko dana nećete biti pozitivni, iz prostog razloga jer se u tom peridu može desiti da ste izloženi virusu, ili da se nalazite u peridu inkubacije kada test nije mogao da otkrije prisustvo virusa u nosu i ždrijelu. Zbog toga, kod onih pacijenata koji su najrizičniji ili kod kontakata za koje imamo pouzdane i čvrstve epidemiološke podatke, mi radimo serijska testiranja, odnosno ponavljamo testiranja u razmaku od nekoliko dana da bi bili apsolutno sigurni da li je osoba inficirana ili ne.

Koja bi bila Vaša preporuka radnicima/cama u trgovinama, a posebno onima na kasi?

Primijetio sam da su u određenim marketima već postavljeni pleksiglas paneli koji razdvajaju kasirke od mušterija što je jako dobra epidemiološka mjera, s tim što se takve staklene ili plastične barijere moraju redovno dezinfikovati i čistiti. Kasirkama je glavna preporuka da nose maske. Dakle maska i fizička distanca su tu dvije osnovne mjere koje nijedna druga mjera ne može zamijeniti. Mi smo preporučili korišćenje rukavica iz prostog razloga što novac i predmeti prolaze kroz njihove ruke. Dakle, ako koriste ili ne koriste rukavice, dezinfekcija ruku je naredni korak koji se mora sprovoditi sa svim mjerama. Dakle, da ponovimo, fizička distanca, barijera između kupca i prodavca, maska i redovna higijena ruku i dezinfekcija rukavica se moraju primjenjivati kontinurano.