Poruka koja se čula sa današnjeg sastanka odlazećeg predsjednika Mila Đukanovića i novoizabranog Jakova Milatovića je trebalo da bude plasirana u javnost iz dva razloga – niti se sve završava sa Đukanovićem, niti sve počinje sa Milatovićem. Sve počinje sa Crnom Gorom, a završiće se kako mi budemo željeli, kazao je, gostujući na Adria televiziji, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković.

Ušli smo u izbornu kampanju. Bjeković ističe da je izuzetno bitno da tokom nje imamo što manje primjera govora mržnje i izazivanja netrpeljivosti po bilo kom osnovu, navodeći da smo mi mali društveni prostor, u kom se manje-više sve zna.

„I nekako smo navikli da se svaka predizborna kampanja pretvara u pakao“, rekao je Bjeković, ukazujući da se to ne pralama samo na političare, već počinje da bude dio naših svakodnevnih života, što je, kako kaže, katastrofalno.

Komentarišući zloupotrebljavanje sloboda izražavanja i to kako se kroz medijske slobode provlače i sadržaji kojima se krše prava i slobode građana, Bjeković insistira na profesionalnosti i odgovornosti.

Teško je, navodi, tražiti od medija da budu nezavisni.

„Uvijek će zavisiti od vlasnika, uređivačke politike… Ali mogu da budu nepristrasni“, napominje ombudsman.

Dodaje da nije moguće spriječiti nekoga da prenese infgormacijju koja je govor mržnje ili uvrjedljiv.

„Ali u tim relacijama moramo imati neku distancu medija u odnosu na takve sadržaje. Ne možemo da zagovaramo da je to nešto dobro i da je to politički stav pa ćemo ga opravdati. Politika političarima, realan svijet građanima“, poručuje Bjeković i upozorava da „ne smije biti draža senzacija nego informacija“.

Od političara, naglašava, možemo da tražimo da ne proizvode ambijent netrpeljivosti.

„Oštra politička konfrontacija je dozvoljena, pa čak i uvrjedljiv i šokantan govor. Ali između njih“, ukazuje zaštitnik ljudskih prava i sloboda.

Osvrnuo se i na sve veći broj slučajeva vršnjačkog nasilja. 

„Nasilje je samo ogledalo – kao pojava je vrlo prisutno u crnogorskom društvu, ne samo među maloljetnicima“, ističe Bjeković.

Poručuje i da je nasilje prilično raznoliko, da nije samo fizičko i onaj najgori izraz, koji se, nažalost, nedavno desio u Srbiji.

„Čini mi se da se ovih dana dešava bitan pomak u poimanju vršnjačkog nasilja – tužilaštvo i policija su mu pristupili kao i svim drugim oblastima kriminaliteta. Dakle, radi se o kriminalu, fizičko nasilje jeste oblik kriminaliteta. Da li će neko biti krivično-pravno odgovaran to zavisi i od starosne granice, ali u tom dijelu imate odgovornost drugih faktora, kao što su porodica, roditelji“, pojašnjava Bjeković.

Kako kaže, kada sklopimo kockice – shvatimo da se tome mora približiti kao drugim oblastima kriminaliteta, naravno ne po pitanju načina rješavanja, ali otkrivanja, pa i procesuiranja.

„Mi ovih dana po prvi put posle dužeg vremena ne govorimo o incidentu već o krivičnom djelu ili prekršaju“, dodaje.

Roditelji se, upozorava, sve manje okreću djeci, a više nekim drugim „važnim“ stvarima.

„Ne postoje važnije stvari od onoga što čini budućnost svake države“, konstatuje Bjeković.

Na pitanje koliko, u odnosu na uporedni period, ima pritužbi instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, odgovara da se približno radi o istom broju.

„To je 1.109 od kojih je riješeno oko 90 odsto. I dalje dominantno najveći broj predmeta je u oblasti lokalne i državne uprave, iz oblasti prava djeteta, zaštite od torture nešto manje nego što je uobičajeno, ali ne manje značjanih, a vidljiv je i mali trend povećanja predmeta kada je diskriminacija u pitanju“, zaključuje Bjeković.