Bjelopoljka Anđela Tvrdišić već nekoliko godina se bavi crtanjem. Svaki slobodan trenutak koristi da se prepusti čarima umjetnosti, prenese magiju na papir i od svakodnevice pobjegne u svoj mali, ali ušuškani svijet u kojem može da izrazi kreativnost i stvori djela koja mnoge oduševljavaju. Od nespretnih dječijih crteža urađenih nevještom, malom rukom pa do onih koje stvara sada jedno je sigurno – ova maturantkinja Srednje elektro-ekonomske škole iz Bijelog Polja svojim radovima nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

„Ljubav prema crtanju bila je oduvijek prisutna. Još odmalena moja soba je bila ispunjena bojankama, bojicama i nespretno nacrtanim dječijim radovima. Kao mlađa, bavila sam se sportom i jedno vrijeme to mi je bila glavna okupacija. Ali, pored toga, moji roditelji su otkrili da imam dara i za umjetnost i nisu željeli da taj dar zapostavim ili odbacim“, počinje Anđela priču .

Tako je ova učenica Srednje ekonomske škole u Bijelom Polju odlučila da uskladi svoje obaveze i uvijek nađe vremena za ono što je istinski ispunjava. Zadnjih pet godina u njenoj sobi možete vidjeti najraznovrsnije portrete koji su, kako kažu oni koji su vidjeli crteže, toliko vjerodostojni i ’samo što ne progovore’.

„Na početku, pri svakom završenom radu išla bih do članova porodice i pitala ih da li prepoznaju nacrtani lik. Koliko bih bila srećna kada bi ga prepoznali isto toliko bih bila i razočarana kada bi pokušali da prikriju nedoumicu i neznanje u vezi sa tim koga sam nacrtala.“

No, sve su to bili podsticaji da napreduje i svim čulima uživa u svom kutku umjetnosti. To joj je, priznaje, bijeg od svakodnevnih obaveza i vid opuštanja koji sebi svakodnevno priušti.

„Kad god odlučim da nacrtam neki rad trudim se da sve obaveze prije toga završim kako me ne bi sputavale i kako bih se što više mogla posvetiti crtanju. Jer crtanje samo po sebi zahtijeva pažnju i detalje pa kad god imam slobodnog vremena nešto nacrtam, makar to  bio i običan crtež u mom dnevniku ili neki zahtjevniji portret“, priča naša sagovornica.

Ne krije da najviše uživa u crtanju portreta javnih ličnosti a upravo je jedan takav nedavno završio i u domu glumca Milutina Mime Karadžića.

„Portret Mime Karadžića došao je sasvim neočekivano. Vidio je moj rad koji sam nacrtala još prije par godina na Instagramu i pitao me kako da dođe do njega. Bila sam oduševljena ali isto tako sam i vjerovala da bih ga sada mogla nacrtati bolje i preciznije. Tako smo došli do dogovora da uradim još jedan portret a Mima je izabrao fotografiju koju želi da nacrtam. Rad je trebalo da mu odnese njegov kolega koji je takođe iz Bijelog Polja“, kaže Anđela .

„Pri ’putovanju’ mog rada sa nestrpljenjem sam očekivala kada će stići u njegove ruke i kada ću čuti njegovu reakciju. Zahvalio se i poslao mi fotografiju kako drži ovaj rad. Raduje me i čast mi je što jedan takav, prije svega čovjek i glumac, ima upravo moj rad“, priča naša sagovornica.

Pored Karadžića, njene radove su primijetile i brojne druge poznate ličnosti.

„Veći dio uspjeha pridajem i tome kada rad ne bude samo još jedan list u fascikli već kada dopre do tih ljudi. Tako su moje portrete vidjeli i prepoznali američki vloger George Janko, grčki glumac Theocharis Ioannidis, glumica Aleksandra Tomić, Sergej Trifunović i još par drugih. Svaka njihova reakcija bila je pozitivna, puna topline i podrške. Sve je to podstrek da idem dalje“, kaže Anđela za naš portal.

Pored crtanja velika ljubav su joj i knjige i filmovi jer se, kako kaže, upravo ono najljepše što nas nadahnjuje iz umjetnosti crpi.

„Omiljeni dio dana mi je kada suvam kafu i sa knjigom i olovkom u ruci, makar nakratko, pobjegnem od realnosti i otputujem u neki drugi svijet koji samo uz umjetnost mogu vidjeti. Ona me opušta i iz nje crpim pozitivnu energiju. Uz knjige i umjetnost sam generalno upoznala mnogo stvari i to je prava mjera za sve. Nešto što nikada neće iščeznuti jer će uvijek postojati neki zaljubljenik u umjetnost“, priča naša sagovornica i dodaje:

„Treba da otklonimo svu negativnu energiju, razvedrimo se i iz ovog svijeta, ma kakav on bio, upijamo samo one pozitivne zrake. Mi krojimo naš život, nekada uspješno a nekada ne. Nekad se jednostavno upletemo i pomrsimo konce. Ali, bitno je da kroz život naučimo da budemo dobar krojač a nadam se da će mi za moj materijal služiti umjetnost, ljubav i dobra energija.“

Kao maturantkinja Srednje elektro-ekonomske škole, na prekretnici je kada je u pitanju odabir budućeg zanimanja. Iako je u dilemi šta konkretno odabrati, sigurna je da je njen put okrenut ka umjetnosti. Književnost je ono što je ipunjava ali i crtanje će uvijek ići ruku pod ruku sa njom.

„ Mislim da je odabir budućeg zanimanja jedna od važnijih životnih odluka i nadam se da ću moći da radim ono što volim. A to što volim u vezi je sa književnošću i crtanjem. Najveću podršku da se bavim pisanjem pružaju mi prijatelji i profesorica književnosti. Daju mi mnogo komplimenata koji mi podižu samopouzdanje a sa druge strane znaju i da prekore i kažu da će mi zamjeriti ukoliko se ne budem bavila pisanjem“, priča nam Anđela kroz osmijeh.

Nada se da će baš jednog dana, pored prepoznatljivih crteža, u rukama držati i sopstvenu knjigu. No, u svemu je ključna i podrška najbližih koja ni u jednom trenutku nije izostala. Porodica je ta koja joj daje vjetar u leđa i uči je da od snova nikada ne treba odustati.

Naročito je, kaže, ponosna na svoje sestre kojima takođe prenosi ljubav ka umjetnosti.

„Mlađa sestra Verica je uvijek ta koja postavlja pitanja kada ću joj opet nešto nacrtati ili ispričati priču. Najdraže mi je kada kaže da kada poraste želi da bude kao ja. Odmalena želim da joj usadim ljubav prema umjetnošću i naravno da joj pomognem i da zajedno ulažemo u ono što želi i voli“, priča naša sagovornica.

A do tada radiće na sebi i razvijati svoj talenat. Uostalom, kada nešto volite samo je nebo granica.

„Kuda god moj put bude vodio nadam se da ću se baviti pisanjem, crtanjem i da ću njegovati svoju umjetnost. Stremim ka tome i nadam se da će ovaj talenat, a prije svega trud, rezultirati uspjehom“, zaključuje Anđela .