To što se iz vladajućeg Pokreta Evropa sad (PES) hvale time da je parlament prošle godine usvojio duplo više zakona od prosjeka u posljednjoj deceniji, ne znači da Skupština radi dobro, niti da su brojni izglasani propisi kvalitetni, jer su mnoga važna rješenja donesena “ispod žita”, na brzinu i bez konsultovanja onih u čiju zajednicu država želi da uđe – Evropske unije (EU).

Neki od spornih akata koje je najviši zakonodavni dom donio prošle godine su oni o slobodnom pristupu informacijama (SPI), državnim službenicima i namještenicima, finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, izboru odbornika i poslanika…

Pokazatelj da parlament namjerava da nastavi sa sličnom praksom je i dnevni red vanredne sjednice zakazane za 2. februar, na kom će se naći već osporavani predlozi propisa o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) i unutrašnjim poslovima.

Izmjene Zakona o ANB-u predviđaju mogućnost da agenti tajno nadziru građane bez odluke suda. Taj predlog izazvao je ljetos oštru reakciju Brisela, koji je pozivao izvršnu vlast da im pojasni planirane izmjene spornog propisa i omogući analizu. Ipak, razlog neusvajanja izmjena nije bilo upozorenje Evropske komisije (EK), već svađa unutar vladajuće većine. Iz vlasti je tada rečeno da neće stavljati zakon na dnevni red bez mišljenja EK. Međutim, poslanici će početkom februara glasati o tom propisu, a mišljenja Brisela – nema.

Potpredsjednik Skupštine i poslanik PES-a Boris Pejović prije tri dana se “pohvalio” da je najviši zakonodavni dom tokom prošle godine usvojio 201 zakon, dvostruko više od prosjeka u posljednjih deset godina. Naveo je da podaci iz parlamentarnih izvještaja ukazuju da je riječ o “najintenzivnijem zakonodavnom ciklusu u savremenoj istoriji Skupštine”.

Pejović je juče “Vijestima” rekao da broj usvojenih zakona sam po sebi nije garancija unapređenja zakonodavstva, već da je presudna njihova dosljedna i nepristrasna primjena – “bez izuzetaka, improvizacija ili prilagođavanja bilo kome”. Poručio je da evropska agenda ne smije, niti može da bude izgovor za usvajanje nekvalitetnih zakonskih rješenja.

Na brzinu, površno, netransparentno

Zamjenica izvršnog direktora Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milena Gvozdenović kazala je redakciji da, iako se smatralo da je način na koji su usvojeni tzv. IBAR zakoni (Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila) u junu 2024. godine bio “incidentan” i vezan za specifičan politički trenutak, današnja praksa pokazuje da je takav obrazac postao uobičajen način pripreme i usvajanja zakona – “na brzinu, površno, netransparentno…”.

Konstatovala je da Vlada i poslanici unaprijed znaju koji su zakoni dio evropske agende, pa da ispunjavanje reformskog plana i obaveza iz pregovaračkih poglavlja ne može da bude alibi za loš zakonodavni postupak.

“… Odnosno, čekanje posljednjih rokova, guranje Vladinih zakona preko poslanika većine, ili za rad Skupštine vikendom, što bi u drugim okolnostima moglo da znači posvećenost, ali u našem slučaju ukazuje na izuzetnu neozbiljnost”, ocijenila je ona.

Gvozdenović je rekla da je zabrinjavajuće što se o zakonima ne vodi adekvatna javna rasprava, i što se, prema njenim riječima, jedino mišljenja Vlade i poslanika uzimaju kao relevantna, dodavši da su neki zakoni usvojeni bez konsultacija sa EK, dok su drugi, i nakon dobijanja pozitivnog mišljenja Komisije, naknadnim korekcijama unazađeni – poput zakona o SPI i državnim službenicima i namještenicima.

“Drugim riječima, imamo vlast koja kaže: ‘Mi imamo dovoljno glasova’ i koja nam poručuje da je ne zanimaju drugi – dok kroz zakone sprovodi ideje poput povećanja milionskih sredstava za rad partija (zakon o finansiranju stranaka), naplaćivanja građanima pristupa informacijama o radu vlasti (propis o SPI), ili postavljanja ljudi s upitnim profesionalnim i obrazovnim kvalifikacijama na rukovodeće pozicije (zakon o državnim službenicima)”, podvukla je sagovornica.

Ukazala je da posebno problematičan primjer predstavljaju izborni zakoni – o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja i izboru odbornika i poslanika, usvojeni prošlog jula. Prvim su vlast i opozicija dogovorile uvećanje budžetskih izdvajanja za stranke za nekoliko miliona eura, a drugim sve lokalne izbore u jednom danu u junu 2027. Zbog toga je nekim samoupravama produžen mandat, pa je time brojnim građanima (oko 234.000 njih) do tada uskraćeno pravo glasa.

Gvozdenović je napomenula da ti propisi nisu dogovarani kroz ozbiljnu javnu raspravu, niti su prethodno pribavljena mišljenja EK i drugih aktera, poput Venecijanske komisije i ODIHR-a. Predstavnici vlasti su usvajanje tih zakona nazvali “istorijskim”.

“Tri mjeseca od usvajanja, Komisija je konstatovala da su neophodne dodatne izmjene kako bi se izborni pravni okvir u potpunosti uskladio s pravnom tekovinom EU i evropskim standardima. Time je praktično potvrđeno ono na šta smo upozoravali – da izmjene nisu bile ni dovoljno kvalitetne, ni inkluzivne”, naglasila je Gvozdenović, dodajući da zabrinjava i primjer Zakona o SPI.

Ona je kazala da je taj propis, iako je dobio pozitivno mišljenje EK i trebalo da predstavlja iskorak u transparentnosti, u skupštinskoj proceduri doživio potpuni obrt.

“PES je preradio staro rješenje DPS-a (Demokratska partija socijalista) iz 2019 – na koje već postoji negativno mišljenje – i predložio da u postupku pred sudom svaka stranka snosi svoje troškove, i time je faktički ograničeno pravo na SPI”, pojasnila je.

Poručila je da je javnost u 2025. gledala “davno oproban štos” – Vlada pripremi zakon, a poslanici parlamentarne većine ga predlože kao svoj kako bi se ubrzala procedura. Ocijenila je da je jasno da je cilj te akcije izbjegavanje javne rasprave, te da je zabrinjavajuće da poslanici na to pristaju.

Pejović: Veći kvalitet zakona

Boris Pejović rekao je “Vijestima” da je više od 120 zakona usvojenih prošle godine bio dio evropske agende, te da su prošli “izuzetno rigorozan režim kontrole”, dodavši da su ti propisi mijenjani, dopunjavani ili usvajani kako bi bili u potpunosti usklađeni s najnovijim direktivama i standardima EU.

“Njihovi tekstovi su upućivani na stručnu reviziju EK, gdje je provjeravan nivo usklađenosti, pravna preciznost i način primjene evropskih normi u crnogorskom zakonodavnom okviru”, podvukao je.

Naveo je da ta “višeslojna kontrola” potvrđuje da se ne radi samo o kvantitetu, već o “suštinskom unapređenju zakonodavstva”.

Prema njegovim riječima, sljedeći korak je da ti zakoni budu dosljedno, stručno i nepristrasno primjenjivani u praksi – “jer tek tada mogu dati puni efekat”. Ocijenio je da evropska agenda podrazumijeva viši, a ne niži standard kvaliteta, kao i da zakoni koji se donose u okviru tog procesa prolaze znatno strože procedure nego ranije.

“Istina je da definisani rokovi i obim posla zahtijevaju racionalizaciju vremena, pa se ponekad u javnosti stvara utisak da ubrzana dinamika znači i kompromis na kvalitetu. Međutim, zakoni koji su već prošli briselske filtere nisu improvizovana rješenja, već modeli koji su višestruko provjereni. Njihovo odgađanje ne bi povećalo kvalitet, već bi ugrozilo pregovaračku dinamiku…”, konstatovao je Pejović.

Poručio je da, u godini u kojoj očekuje zatvaranje više od dvadeset pregovaračkih poglavlja, Crnoj Gori nisu potrebni izbori između brzine i kvaliteta, već i jedno i drugo.

“… Brzo donošenje zakona koji su već provjereni, usklađeni i kvalitetni, uz punu odgovornost za njihovu dosljednu primjenu u praksi”, kazao je sagovornik.

Zirojević: Važan samo “štrik”

Poslanik opozicionih Socijaldemokrata (SD) Nikola Zirojević rekao je listu da praksa usvajanja velikog broja zakona u kratkom periodu obesmišljava zakonodavni proces, jer je nemoguće da poslanici pročitaju i upoznaju se sa svim materijalima koji dolaze na dnevni red.

“To se dogodilo i sa IBAR zakonima, kad su upravo pod izgovorom potrebe usvajanja, u tim zakonima provučene neke stvari koje naši međunarodni partneri možda ne tretiraju, a koje predstavljaju znatno lošiju praksu nego što smo imali”, naveo je.

Zirojević je ocijenio da je važno samo “zadovoljiti formu”, tj. usvojiti zakonska rješenja koja će “dobiti štrik” u Briselu.

“Mi usvajamo zakonska rješenja, formalne zahtjeve međunarodnih partnera, ali kad sve sagledamo, vidimo da imamo ozbiljne probleme u praksi, da se ta rješenja ne primjenjuju onako kako bi trebalo, da ona nisu zaživjela, već su samo formalno usvojena”, ukazao je.

Konstatovao je da, kad god se na brzinu usvajaju propisi, desi se da parlamentarna većina pokuša, a ponekad i uspije “da provuče segmente koji su daleko od dobrih, a koje međunarodni partneri ne tretiraju prilikom analize”.

Govoreći o mogućem rješenju, Zirojević kaže da je potrebno na bolji i organizovaniji način urediti funkcionisanje parlamenta.

“… Jer i mimo zakona iz evropske agende, mi generalno funkcionišemo po principu danas za sjutra. Ono što mi možemo da radimo jeste da, kad se zakaže sjednica, blagovremeno počnemo da se bavimo određenim zakonskim rješenjima, ali je i to veoma teško jer su sjednice obično s dosta tačaka dnevnog reda”, podvukao je.

Ove godine u Skupštini zakoni za borbu protiv kriminala i korupcije

Boris Pejović kaže da je pred Skupštinom još intenzivnija godina, prije svega zbog nastavka reformi vezanih za poglavlja 23 (Pravosuđe i temeljna prava) i 24 (Pravda, sloboda i bezbjednost).

Naveo je da će jedan od prioriteta biti nastavak reformi u oblasti krivičnog prava, uključujući izmjene Zakona o sprečavanju korupcije.

“Očekujemo da se tim izmjenama uvedu jasnije i snažnije odredbe koje se odnose na praćenje i kontrolu životnog stila javnih funkcionera…”

Dodao je da će poseban značaj imati i izmjene Zakona o krivičnom postupku, s ciljem skraćenja trajanja postupaka i povećanja efikasnosti. Pojasnio je da bi planirane izmjene trebalo da smanje mogućnosti za neopravdana odgađanja, uvedu veći stepen procesne discipline i omoguće brže vođenje krivičnih postupaka.

“Očekujemo da se u skupštinskoj proceduri nađu izmjene zakona koje se odnose na nezakonito bogaćenje javnih funkcionera, kao i Zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću…”

Pejović je kazao da je izvjesno da će krivično zakonodavstvo biti unaprijeđeno uvođenjem novih krivičnih djela, poput femicida, kao i preciznijim sankcionisanjem govora mržnje.