BROJANJE GODINA UNAZAD

    2 godine pre 1304 pregleda

Kad pokušam da povedem onaj čuveni razgovor na relaciji mlađa ja starija ja (i obratno) udarim u zid. Pričamo u oblake, kišom nam se vraća. Sve se promijenilo, a ništa se promijenilo nije osim što su mi oduzeli bezbrigu. Naviku da prljavih ruku od blata ulazim u kuću, opomena da moram više učiti i vremena kad smo prešli iz “gdje” do “s kim” izaći. Cijeli život bih da odrastem, pa kad prebrojim godine, shvatim da sam tu negdje. U tom periodu u koji sam uglavljivala ozbiljne, zaposlene i perspektivne. Gotove proizvode od sirovine zvane čovjek.

Okrenem se tamo ovamo, tražim moju budućnost, a ona još uvijek loading. Pojelo je vrijeme, nemoć i neslaganje sa svim što nam se dešava. Kad smo to zaboravili da postojimo samo onakvi kakvi jesmo? Gdje smo izgubili liniju od intimnog do close friends i friends of friends.

Nekad je partija trača imala svoj početak i kraj, svoju draž i koliko god zvučalo paradoksalno, imala svoj plemeniti cilj. Nekad smo se borili za bolje, sad se borimo ko će brže koju informaciju sa društvenih mreža povezati u story.

Ako može neki restart, ja bih pravo u neke tinejdžerske godine, tik prije revolucije mozga koja nas je zadesila. Da ja fino opet ne umijem da prepisujem sa ručno pravljenog šverca i da nemam viber (čitaj vajber) da slikam grafik. Da ja ne znam gdje mi simpatija boravi, ali da je tražim. Onako u zdravlju, šetajući po parku ili glavnim ulicama. Da ja slušam o opancima koji su se krili u snijegu, i gurabijama koje su se čuvale mjesecima. Pa da cijenim opet kremove iz kategorije Veki, Keki, Meki i uživam u slatkišima koje zavrijedim. U rasklapanju igračaka kako bih im spoznala dušu. Da mi je da vratim onaj osjećaj zvonjave poruke na telefonu, one koju čekate danima.

Opet ja, fol odrasla ja, zovem ovu mlađu u pomoć, aman daj nabacaj uspomena da se preživljava nekako.

Ako sam ja slušala o opancima svaki put kad bih dobila nove patike (broj, dva veće da potraju) i ti ćeš slušati o mom djetinjstvu koje je bilo sve samo ne uvod u ono što danas djeca imaju.

Slava mom djetinjstvu.

Draženka Laketić