Elite na vlasti u Crnoj Gori godinama unazad nijesu sposobne kreirati ozbiljnu populacionu politiku. Svi dosadašnji pokušaji nijesu bili vrijedni posebne pažnje i više su predstavljali izolovane aktivnosti nego dobro kreiranu politiku države. Ovakvo ponašanje vlasti za dugoročnu posljedicu ima gubitak najznačajnijeg resursa jedne države – stanovništva.  Ovo je ključni zaključak publikacije “Zašto Crnoj Gori nije stalo do sopstvenog stavnovništva” koju su u okviru zajedničkog projekta pripremili Društvo statističara i demografa Crne Gore (DSD) i Centar za demokratsku tranziciju (CDT). 

Iz DSD i CDT navode da su, nakon godina pandemija, i u 2022. godini nastavljeni izrazito negativni demografski trendovi: 

Depopulacija Crne Gore se nastavlja i u 2022. godini – ukupan broj stanovnika se smanjio za 1.998 lica, ili za približno isti procenat kao i u periodu pandemije, ali ne zbog povećanog mortaliteta, već zbog većeg odliva našeg stanovništva. 

Ukupni mortalitet se nakon završetka pandemije vratio na očekivani nivo, međutim u 2022. godini došlo je do povećanja stope mortaliteta djece do godine starosti što je ozbiljan signal zdravstvenog i socio-ekonomskog stanja države. Dodatno, značajno je povećan i broj samoubistava, po kojima je Crna Gora na 14. mjestu u svijetu. 

Migracioni saldo je dostigao svoj negativni maksimum u 2022. godini, što znači da je Crna Gora i dalje mjesto iz kojeg se više odlazi, nego dolazi. 

Crna Gora je na pragu duboke demografske starosti, udio populacije do 14 godina (17,9%) skoro da je izjednačen sa populacijom 65+ (16,5%). 

„Ovi ali i mnogi drugi zaključci koje CDT i DSD predstavljaju u novoj publikaciji jasno nam govore da nam treba odgovorna i vizionarska vlast koja se neće rukovoditi kratkoročnim ciljevima i zataškavanjem ovog ozbiljnog problema.  Vjerujemo da su naši nalazi dovoljan razlog da briga o populacionim kretanjima Crne Gore nađe svoje mjesto u javnim politikama i da se ovim pitanjima ozbiljno mora baviti svaka odgovorna buduća Vlada“, ističu iz CDT i DSD.

Potrebno je, ukazuju, napustiti ustaljenje obrasce “vođenja” populacione politike kroz finansijske podsticaje u izbornim godinama, već je neophodno kreirati dugoročnu i pažljivo pripremljenu podršku za cjelovit razvoj pojedinca od njegovog rođenja do kraja života.  

Populaciona politika, tvrde, ne smije biti izolovana kroz set finansijskih podsticaja, već ona mora biti duboko integrisana kroz politiku obrazovanja, mladih i sporta, politiku socijalnog staranja i zdravstvenu, spoljnu, fiskalnu politiku, politiku kulture i medija, prostornu politiku i sve one politike koje svojim djelovanjem neposredno vrše uticaj na razvoj pojedinca odnosno našeg društva. 

„Nama je potrebna Strategija inkluzivne populacione politike i precizno definisanje i koordinacija svih politika koje je čine. Nama je potrebna osviješćena Vlada koja ove teme neće koristiti za  politički marketing“, zaključuju iz CDT i DSD. 

Kompletnu publikaciju možete pročitati ovdje.