COP28: U zemlji nafte se priča o spasu planete

    5 meseci pre 251 pregleda Izvor: DW

Sedamdeset hiljada učesnika sjatilo se u Dubai. Ovdje su stigli uglavnom avionima. Narednih desetak dana će raditi na sprečavanju klimatskih promjena u metropoli Ujedinjenih Emirata, zemlje koja je blagostanje izgradila na nafti.

Veliki godišnji samit UN, nazvan COP28 jer je 28. po redu, tako je napred praćen kontroverzama. Skupom predsjedava Sultan al Džabar, ministar industrrije i napredne tehnologije – i ujedno izvršni direktor Nacionalne naftne kompanije u Abu Dabiju.

foto: twitter.com

Američki izaslanik za klimu Džon Keri nazvao je to „groznim izborom“. Mnogi političari i ekološke grupe bili su ogorčeni. Više od 130 poslanika iz EU i SAD potpisali su otvoreno pismo, u kojem se navodi da predsjedavanje Al Džabara klimatskom konferencijom UN „rizikuje da potkopa pregovore“.

Diskusije na COP28 tiču se emisija štetnih gasova u poljoprivredi, sigurnosti zaliha hrane, sve do načina na koji se zemlje mogu prilagoditi vremenskim ekstremima dok se planeta zagrijeva zbog upotrebe fosilnih goriva.

Ali, tri ključna pitanja će dominirati konferencijom. Najprije, ko će i kako da plati saniranje posledica klimatskih promjena za siromašne zemlje koje najmanje zagađuju, ali najviše trpe zbog ekstremne suše ili poplava. Zatim, obećanja za smanjenje emisije štetnih gasova te postepeno ukidanje fosilnih goriva.

Fond za gubitke i štete

Osnivanju fonda za siromašne zemlje dugo su se opirale bogate nacije iz straha da će morati plaćati ogromne sume novca. Studija iz 2018.

procjenila je da bi gubici i šteta zbog klimatskih promjena mogli koštati ugrožene zemlje između 290 i 580 milijardi dolara do 2030. godine.

Harjet Sing, zadužen za globalnu političku strategiju u mreži Climate Action Network (CAN) sa sjedištem u Bonu ima jasan odgovor na pitanje ko snosi najveću odgovornost: „Bogate zemlje su izbacile u atmosferu blizu 80 odsto emisija štetnih gasova odgovornih za klimatsku krizu“, kaže on za DW.

Prošle godine su se učesnici klimatske konferencije saglasili da osnuju fond, a u Dubaiju bi trebalo da se utanače detalji – koliko ko da uplati, ko može da koristi novac i kako se sve to kontroliše.

Uoči COP28, komitet predstavnika nerazvijenih i razvijenih zemalja izradio je preporuke za odgovore na ta pitanja. Bilo je žustrih rasprava, propalih dogovora, prije nego što je dogovoreno da Svetska banka za prvo vrijeme bude nosilac fonda. Nerazvijene zemlje strahuju da bi ta institucija mogla da radi više u interesu bogatih zemalja.

Komitet se takođe izjasnio protiv ideje o pravno obavezujućim uplatama i umjesto toga samo pozvao razvijene zemlje da daju svoj doprinos.

„Kao predstavnici civilnog društva izuzetno smo zabrinuti, jer smatramo da nisu dovoljno snažne preporuke kojima se bogate i razvijene zemlje pozivaju na odgovornost da plate za štetu“, kaže Sing.

Klimatska obećanja

U Dubaiju se gleda i prolazno vrijeme velike ideje o ograničenju globalnog zagrevanja koje je 2015. u Pariskom sporazumu o klimi potpisalo blizu dvesta država.

Ondje se kao cilj navodi da globalno zagrevanje bude „jasno ispod dva stepena Celzijusa“ do kraja ovog vijeka. Misli se time na rast globalne temperature u odnosu na vremena prije početka industrijalizacije 1830. godine.

Već do danas su prosječne temperature više za 1,2 stepena, a ova godina će, po svemu sudeći, biti najtoplija otkako se temperatura sistematski mjeri.

Zato bi u Emiratima trebalo da se analizira i ocjeni napredak svake države u smanjenju emisije štetnih gasova. „Treba sagledati šta je postignuto, gdje su praznine i šta još treba da se uradi“, rekao je Sing.

Evaluacija, koja je započeta prije dve godine, bila je upakovana u izveštaj UN objavljen u septembru koji je bio razoran. UN su tada upozorile da mnoge države kaskaju i skreću sa puta ka cilju, te da curi vrijeme da se spasi planeta tako da na njoj bude moguć život kakav znamo.

Na COP28, države i kompanije će morati da oglase spremnost da ubrzaju napuštanje fosilnih goriva, navodi se u izvještaju.

Postepeno ukidanje fosilnih goriva

Iako vlade odavno znaju da podstiču klimatske promjene sagorevanjem uglja, nafte i gasa, mnoge nemaju namjeru da s tim prestanu.

Izvještaj UN otkrio je da države bogate naftom planiraju ogromna proširenja proizvodnih kapaciteta, koja bi narušila svetski „CO2-budžet“ odnosno maksimalno dozvoljene emisije CO2 i dovela u pitanje „budućnost čovječanstva“.

Delegati COP nikada se zvanično nisu obavezali da će napustiti fosilna goriva. U zaključcima samita COP26 u Glazgovu tek je pomenuta namjera da se „postupno smanji“ upotreba uglja. Ali, od tada se zapravo na svijetu spaljuje više uglja.

Ipak, neki aktivisti vjeruju da će, nakon dramatičnih upozorenja UN, pitanje potpunog ukidanja fosilnih goriva doći na dnevni red u Dubaiju. U izvještaju UN se poziva na povećanje udjela obnovljive energije uz „postepeno napuštanje“ svih fosilnih goriva.

Roman Julalen iz organizacije Oil Change International kaže za DW da je „prije samo nekoliko godina bilo nezamislivo donjeti odluku o postupnom ukidanju fosilnih goriva na COP-u zbog uticaja zemalja koje se bave eksploatacijom i prodajom nafte i gasa“.

Vjerovatno će i na ovom samitu doći do otpora, s obzirom da se proizvođači nafte i gasa poput Ujedinjenih Emirata teško mogu nagovoriti da se odreknu svoje zlatne koke.

Čak je i Marjam Almheiri, ministarka za klimu u Emiratima, nedavno rekla da bi ukidanje fosilnih goriva našeteilo zemljama koje ih proizvode i koje su upućene na te prihode.

Aali, bez dogovora o postepenom „napuštanju“ fosilnih goriva, i samit u Dubaiju biće prilično jalov, kaže nam Julalen.

„Ljudi će e pitati zašto se još uvjek sastajemo, ako ne možemo da postignemo dogovor o tome šta izaziva problem koji pokušavamo da rešimo. To će takođe poslati signal industriji nafte i gasa da vlade nisu ozbiljne po pitanju energetske tranzicije“, kaže Julalen.

Pa opet, on i drugi aktivisti smatraju da samit ipak nije za bacanje. „Nećete naći nijedan drugi proces u svijetu diplomatije, u kojem se zemlja sa 100.000 stanovnika može suprotstaviti SAD i Kini i prozvati ih zbog manjka ambicija u pogledu zaustavljanja klimatskih promjena“, zaključuje Julalen.

Ovaj članak je izvorno objavljen na engleskom.