Čovjek po čijoj je priči rađen „Otac“: Film mi je dao još veću snagu da se borim

    3 godine pre 996 pregleda Izvor: direktno.rs

Film “Otac” koji je nedavno imao televizijsku premijeru, inspirisan je istinitom pričom o Đorđu Joksimoviću, čovjeku kojem su tri ćerke oduzete uslijed siromaštva. On je gostujući u jednoj emisiji naveo da su mu djeca nakon pet godina i dalje u hraniteljskoj porodici, prenosi portal „Direktno“.

Joksimović

Priča o tragediji i ličnoj borbi jednog čovjeka kome su zbog siromaštva predstavnici lokalnih socijalnih službi oduzeli djecu, a koju je na velikom platnu iznio glumac Goran Bogdan, pobrala je simpatije domaće i strane publike.

Nakon TV premijere filma koji nikoga nije ostavio ravnodušnim, ponovo je pokrenuta priču o slučaju Đorđa Joksimovića čiji slučaj je poslužio kao inspiracija za ovo ostvarenje Srdana Golubovića.

“Htio sam da pokažem volju i želju da vratim svoju djecu, zato sam pješačio četiri puta od Kragujevca do Beograda. Prvi put sam pješačio kako bih podnio molbu da mi se djeca vrate. Obećali su mi, ali obećanja nisu ispunjena. Zato sam išao još tri puta pješke. Danas je malo bolja situacija, jer djecu viđam svake druge subote i svake druge srijede… S početka nisam ni viđao djecu, bilo je grozno”, ispričao je Đorđe Joksimović u emisiji “Među nama”.

“Meni su djeca oduzeta 17. marta 2015. godine, zbog bolesti moje žene. Ja nikakve veze s tim nisam imao, radio sam cijelo vrijeme. Supruga je i dalje na liječenju, a ja se borim da vratim djecu. Sada imam stalni posao, radim, imam kuću, imam uslove da vratim djecu”, naveo je Joksimović i dodao:

“Sada mi se Centar za socijalni rad uopšte ne javlja na telefon niti žele da me prime. U potpunosti su nezainteresovani. Posljednji uslov da bi mi vratili djecu bio je posao, a sada kada imam stalni posao ne mogu da dođem do bilo koga od njih u Centru za socijalni rad. Meni se niko ne javlja i ja ne znam šta da radim”.

“Film “Otac” koji je snimljen prema mom slučaju dao mi je još veću snagu da se borim. To nije samo moja priča, nego priča mnogih porodica i toga ima u mnogim Centrima. Tamo gdje se djeca stvarno treba da sklone, njih ne sklanjaju. Moja djeca su u hraniteljskoj porodici u Topoli. Hranitelji su fer i korektni prema djeci. Bilo je i tu problema, pisao sam pisma Centru, ali tek kada sam ja otišao do hranitelja i sa njima pričao, stvari su se smirile. Ja, koliko sam upućen, hranitelji dobijaju 45.000 dinara po djetetu, a nadoknada dok su djeca bila kod mene je bila 14.800 ukupno”, ispričao je Joksimović.