Nakon 31 godine od donošenja deklaracije na Žabljaku, Crna Gora je danas ekološka država samo na papiru. Divlje deponije, crne ekološke tačke, uništena korita rijeka, devastacije šuma, krivolov, ugroženi prirodni resursi, slike su današnje Crne Gore. Zelene ideje su samo deklarativnog karaktera, dok ozbiljne zaštite prirodnih resursa gotovo i da nema. Dan ekološke države proglašen je državnim praznikom i obilježava se sjutra, ali ta činjenica ništa nije promijenila na terenu.

Deklaracija o ekološkoj državi Crnoj Gori usvojena je na sjednici republičkog parlamenta koja je održana na otvorenom, na Žabljaku 20. septembra 1991. godine. U deklaraciji je definisano strateško opredjeljenje države da usvaja i primjenjuje najviše standarde i norme iz oblasti zaštite životne sredine, očuvanja prirode i ekonomskog razvoja na principima ekološki održivog sistema.

Direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović ocijenio je za „Dan“ da ovogodišnji Dan ekološke države dočekujemo u gotovo istom ambijentu kao svih prethodnih godina, zabrinuti za najvrednije prirodne resurse.

– Nakon sezone požara koji su izazvali trajne ekosistemske i velike ekonomske štete, brutalne nekontrolisane eksploatacije riječnog i šumskog materijala, nekako je nemoguće osjetiti razloge za optimizam. Maskiranje izraženih ekoloških problema proglašenjem Dana ekološke države kao državnog praznika, sigurno neće proći kod javnosti koja sve više prepoznaje i osjeća posledice loših odluka vlasti, neefikasan rad institucija, politikantstvo kojim se udara na zdrav razum građana. Dok ne budemo svjesni da bi zapravo svaki dan u godini trebalo da bude dan ekološke države, svaki infrastukturni projekat realizovan uz poštovanje ekoloških standarda, svaki pojedinac svjestan važnosti odgovornog odnosa prema prirodi i budućim generacijama, nećemo imati razloga za zadovoljstvo – ocijenio je Perović.

Ornitolog Darko Saveljić istakao je da je ova sjajna i utemeljena ideja Crne Gore kao ekološke države degradirana od strane istih tih političara koji su donijeli deklaraciju na Žabljaku.

– Gotovo tri decenije crnogorskim političarima usta su bila puna ekologije, posvećenosti zaštite prirode, ali su isti ti političari sve radili da skoče koljenom u stomak toj državi i, naravno, najviše je ispaštala priroda. Najveći problem u svoj ovoj priči je nedstatak vizije razvoja države. Crnu Goru dobro poznajem, bukvalno svaki kutak moje domovine i odgovorno tvrdim da ako sada okrenemo list i lupimo rukom o sto i kažemo da mi želimo stvarno da budemo ekološka država i na svim poljima pokažemo posvećenost toj ideji, zaista mislim da nije kasno da od ove lijepe zemlje napravimo ekološku državu zbog činjenice da još imamo staništa, ogromne površine pod prašumama i raznovrstan biodiverzitet o kojem Evropa može da sanja – izjavio je za „Dan“ Saveljić.

Ove godine po prvi put slavimo novi državni praznik, Dan ekološke države. Nažalost, nemamo poseban razlog za slavlje niti postignute rezultate u prethodnoj godini, istakla je izvršna direktorka NVO Grin houm Azra Vuković.

– Još nemamo prostorni plan Crne Gore koji treba da nam da smjernice korišćenja prostora i održivog razvoja u ovoj zemlji. Nemamo ni planove nižeg reda koji se oslanjaju na ovaj plan. I dalje imamo aktivne koncesione ugovore u šumama koji su napravili štetu. U Morači, ali i u drugim rijekama, vrši se nekontrolisana eksploatacija šljunka. Imamo ozbiljan problem sa upravljanjem otpadom. Na kraju, proces ispunjavanja završnih mjerila iz pregovaračkog poglavlja 27 je skoro potpuno stao – rekla je za „Dan“ Vuković.

Izvršni direktor Ekološkog udruženja „Breznica“ Milorad Mitrović kaže za „Dan“ da se po pitanju ideje ekološke države ništa nije učinilo i da se to najbolje vidi na primjeru Pljevalja.

– Državna vlast je, mislim na sve vlasti u poslednjih nekoliko decenija, uvijek bila predatorska i samoživa i samo je gledala kako će od građana Pljevalja uzeti što više može. Za svih ovih 31 godinu branimo vazduh, vode i uništavanje drugih prirodnih bogatstava. Svjetska alijansa za zdravlje i životnu sredinu označila je Pljevlja, u svom izvještaju od 2014. godine, za najzagađeniju sredinu u Evropi. Zato je veoma teško o ovim problemima govoriti, jer sve znamo a ništa se ne mijenja – kazao je Mitrović, ukazujući da iz Pljevalja svi odlaze samo ostaju oni koji nemaju gdje da odu.

Za izvršnog direktora Nevladinog udruženja „Legalis“ iz Pljevalja Miloša Ostojića trenutna situacija je veoma kritična. On navodi kao glavne zagađivače Rudnik olova i cinka „Gradir Montenegro“, Rudnik uglja i Termoelektranu.

– Situacija u poslednjih trideset godina se nije poboljšala. Svijest građana nije dovoljno unaprijeđena po pitanju očuvanja životne sredine a Crna Gora ne ulaže dovoljno kako bi se situacija popravila – smatra Ostojić i kao primjer loše situacije naveo višedecenijski problem sa vodosnabdjevanjem Pljevalja

Ekolog Vaso Knežević kaže da je suludo govoriti o unapređenju situacije u proteklim decenijama, jer je svima jasno da se situacija pogoršala.

– I maloj deci je više jasno da je Crna Gora ekološka samo na papiru. Dovoljno je da krenete od Pljevalja prema primorju i samo ono što vidite uz putnu magistralu i okolne rijeke biće dovoljno da se zaključi da mi ekološki nijesmo ni po jednom segmentu: ni mentalno ni fizički. Svakako je dobra ideja bila prije 31 godinu, ali na tome treba da se radi i praktično, a ne samo formalno – kazao je Knežević.

On kaže da je neophodno učiti od mnogih zemalja i da je pritom potrebno svakodnevno raditi na terenu.

– Slovenija je proglašena za najčistiju državu u svijetu, a opet ne nosi taj epitet ekološke države. Meni je mnogo bitnije da smo mi praktično ekološki, a ovaj formalni naziv me ne čini zadovoljnim. Političari odavno treba da pređu sa riječi na djela – zaključio je Knežević.