Crnogorsku javnost protekle sedmice potresla je vijest da je policajac osumnjičen za nedozvoljene polne radnje nad djevojčicom. 

Nažalost, ovo nije jedini slučaj kada su zbog pomenutog krivičnog djela hapšeni službenici policije. I 2021. zbog istog djela lišen je slobode komunalni policajac, a prije toga, iste godine, lisice na ruke stavljene su službeniku Uprave policije zbog sumnje da je obljubio dječaka.

Uprkos tome što je Crna Gora još krajem 2023. trebala da dobije Registar počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode djece, pomenute evidencije još nema.

Iako su zakonom predviđene stroge zatvorske kazne za pedofile, sagovornica Portala Analitika predsjednica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović, upozorava da se sudski procesi nerijetko odugovlače ili se izriču blage kazne. 

“Nije prvi put, a nažalost ni posljednji da se ovakve situacije dešavaju. Svakako treba poštovati prezumpciju nevinosti i sačekati da se utvrde okolnosti i šta se desilo, ali se i nadati da se neće ponavaljati neke greške”, upozorava Mihailović.

Blaga kaznena politika

Veliki problem su i preblage kazne za pedofile koje izriču sudovi, kao i to što sudski procesi traju predugo. 

„Odugovlačilo se sa procesima izviđaja ali i kasnije sudskim postupcima, da se dijete dodatno izlagalo stresu tako što je više puta ispitivano, uticalo se na postupak jer neko nekoga ima u instiucijama”, ističe Mihailović. 

Ni javni apeli nijesu urodili plodom. 

“Kada se ovim bavite neko vrijeme shvatite da i kada postoje očigledne situacije neadekvatnog postupanja i nezaštićivanja djeteta, ništa se ne dešava. Pa čak i kad predstavnicima institucija crtate o čemu se radi, oni samo zažmure, pa vam čak ni ne odgovore na apele direktne ili javne, svejedno”, ukazuje Mihailović. 

Zakonom su predviđene i strože kazne kada su počinioci državni službenici. 

“Teže su kazne ako dođe do obljube i ako je neko zloupotrijebio položaj, dok je s druge strane trebalo da zaštiti dijete”, objašnjava Mihailović. 

A onda kada su oči žrtve i njihovih roditelja uprte u sudove, dok iščekuju stroge kazne za počinioce, desi se suprotno. 

“Kazne i nijesu tako male, mada ako nas pitate treba da budu i dalje pooštravane, ali su ranije umanjivane i pronalazile su se neke olakšavajuće okolnosti”, pojašnjava Mihailović. 

Problem – kvalifikacija djela 

Uprkos izmjenama Krivičnog zakonika Crne Gore koji propisuje rigoroznije kazne za seksualno nasilje nad djecom, u praksi ovi slučajevi nerijetko završe kao prekršaji. 

“Postoji problem sa kvalifikacijom djela pa se dešava da kada se neko skida pred djecom, uznemirava ih, pokazuje im pornografski sadržaj – to se kvalifikuje kao remećenje javnog reda i mira”, kaže sagovornica Analitike. 

Pojašnjava i da se u tim slučajevima dobija prekršajna kazna od 1.000 eura ili dva mjeseca zatvora. 

“Ili čak i dodatno, ni ta se kazna ne dobije, jer se advokatima omogućava da odugovlače procese do zastarijevanja i pored svih mogućih ukazivanja na zloupotrebe u policiji i sudu i Vladi i ministarstvima…”, napominje Mihailović. 

Ukazuje i na to da dijete i porodica nerijetko ostanu bez adekvatne zaštite od institucija. 

„Još jedan od problema je i to što se dešava da kada se djelo kvalifikuje kao krivično, postupak koji uslijedi je takav da se naše institucije više bave time da zaštite osumnjičenog pa dijete i porodicu dovode u nevjerovatne situacije – da se zapitaju da li je uopšte trebalo da prijave. Kako se ova djela dokazuju to je tek posebna priča. Najlakše je reći – nema dokaza. A šta treba?! Da sva djeca budu silovana da bismo bili sigurni da je zlostavljano na ovaj način”, pita Mihailović. 

Bez sistemske rehabilitacije

Stručnjaci upozoravaju da su seksualni prestupnici lica koje je najteže rehabilitovati, te da je stopa regresije u vršenju krivičnog djela najveća kod ovih počinilaca. 

Osim prijeko potrebnog Registra pedofila, Mihailović smo pitali i mogu li se kroz zakonske regulative uspostaviti još neki od mehanizama kontrole počinilaca ovih seksualnih krivičnih djela.

“Kod nas se ni ne pokušavaju rehabilitovati. Barem ne sistemski. Ali to je problem koji je za nas manje važan koliko nam je važno se uspostave mehanizmi na kojima smo insistirali toliko godina. Kao da smo tražili da pošaljemo svemirski brod u svemir – mislim na uvođenje Registra, koji još čekamo”, poručuje Mihailović. 

Ističe i da su tačno pune dvije godine od kada su stupile na snagu nove odredne Krivičnog zakonika. Ali se, poručuje, odredbe tog Zakona ne primjenjuju. 

“To se odnosi na uspostavljanje Registra, na opciju nadzora počinilaca kada izađu iz zatvora, zabrane njihovog boravka blizu mjesta gdje su djeca – igrališta, škola, vrtića i slično, zabrane da rade tamo gdje se radi sa djecom…“, pojašnjava sagovornica Analitike. 

Uloga roditelja u zaštiti djeteta ključna 

Iako zakon propisuje i posebne mjere nadzora nakon isteka zatvorske kazne za pedofila, to je kod nas samo “mrtvo slovo na papiru”.

“Ne primjenjuju se jer nijesu još pripremljeni propisi koji omogućavaju njihovu primjenu”, pojašnjava Mihailović. 

Prema nekim istraživanjima, počinioci su najčešće osobe koje poznaju žrtvu. A kako bi dijete zaštitili, upravo roditelji imaju veliku ulogu. 

“Stručni radnici objašnjavaju da treba djeci objasniti od malih nogu koje su to zone tijela koje niko ne smije da im dodiruje. Roditelji da razgovaraju sa djecom o svemu, tj. da nema tabu tema”,kaže Mihailović. 

Naša sagovornica pojašnjava da je važna komunikacija roditelja sa djecom. 

“Otvorena komunikacija mora da postoji jer samo tako će dijete reći šta ga tišti i znaće da će ga roditelj/roditelji zaštiti. Treba ozbiljno shvatiti djecu kada govore o situacijama koje mogu ukazivati na uznemiravanje/zlostavljanje. Potrebno je graditi odnos sa djetetom koji znači da će roditelj primijetiti svako drugačije ponašanje djeteta…”, naglašava Mihailović. 

Iz Ministarstva pravde – muk

Portal Analitika zatražio je od Ministarstva pravde informaciju o tome kada će biti dostupan Registar pedofila, ali je nijesmo dobili. 

Podsjetimo, Crna Gora se još 2009. godine, potpisivanjem Konvencije o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja Savjeta Evrope, obavezala da će uspostaviti registar, pa ipak evidencije još ni na vidiku. 

Ministarstvo pravde pitali smo i zašto Registar još nije profunkcionisao te kada će se to desiti. Pitali i ko će sve moći da ima uvid u Registar i kojim licima i institucijama će biti moguće dostaviti podatke o licu koje je evidentirano u tom Registru. Pitali smo i koja institucija će biti zadužena za unos i ažuriranje podataka u Registru. Odgovore iz resora Milovića nijesmo dobili.

I Udruženje Roditelji interesovalo se kada će evidencija biti dostupna. 

“Sad već prošle godine, dobili smo informaciju od Ministarstva pravde da će Registar biti uspostavljen do 15. decembra i da se kasni zbog nekog softverskog rješenja. Registra još nema”, ističe Mihailović.