„Ja lično ne vjerujem u slučajnosti. Uspješni ljudi su oni koji sami stvaraju svoje šanse“, rekao je Džordž Bernard Šo, pisac, esejista, pozorišni i književni kritičar…

I u toj jednoj rečenici je sažet sav put do uspjeha pojedinca, koji gradi sam, i od kojeg na kraju krajeva zavisi sve.

A da iz malene Crne Gore nije daleko ni Kina, samo kada nešto želite dovoljno, najbolje nam dokazuje primjer uspješne djevojke iz Nikšića – Milice Marković, koja iako mlada, korača stazama uspjeha, a život je tek pred njom.

KINA I NJENA ISTORIJA KAO INSPIRACIJA

Naime, Milica je 2013. godine prvi put imala priliku da posjeti Kinu, i od tada pa do danas, na relaciji je sa tom dalekom zemljom, koja je osvojila na prvi pogled.

Tada je i počelo njeno interesovanje za izučavanje kineskog jezika.

„U toku mog prvog studijskog boravka u Kini sam shvatila da je teško i negdje neprirodno živjeti u Pekingu, srcu Kine, a ne pričati kineski jezik. Samoinicijativno sam počela sa učenjem jezika iz čiste radoznalosti i potrebe da učim o kulturi tog naroda. Kada sam se vratila u Crnu Goru bila sam student Konfučijevog Instituta na Univerzitetu Crne Gore, a napredne studije kineskog sam učila na Pekinškom Univerzitetu. Meni su posebno inspirativni njihovi antički mislioci, kao Konfučije i Lao Tze. Značajan dio njihovih ideja o životu i odnosu prema ljudima sam usvojila i cilj mi je da jednog dana čitam Konfučija na kineskom. Smatram da sam i dalje na početku istraživanja kineskog jezika, ali sada počinje zanimljivi dio, a to je učenje čitajući literaturu na kineskom, školsko učenje sam završila kad sam položila posljednji zvanični stepen, nivo HSK6“, otkriva Milicana početku razgovora za Kolektiv.me.

Nakon što je kao stipendista Konfučijevog Instituta učila kineski, pred Nikšićankom je ubrzo bio novi izazov – pohađala je Ekonomiju i biznis na Pekinškom Univerzitetu.

Iako je često pitaju koliko je teško studirati na kineskom jeziku, Milica uvijek ima jedan odgovor – nemoguće je reći da je kineski jezik naučen do kraja, jer se ni Kinezi ne usuđuju da kažu tako nešto.

To je kompleksan, slikovni jezik, i samim tim jako težak za prevođenje.

“Ono što strancima koji uče kineski jezik, pogotovo Evropljanima, olakšava situaciju jeste da su Kinezi srećni kad čuju da se neko trudi da priča ili da dobro priča kineski. Oni nas uvijek pohvale i podrže jer znaju i kroz sopstveno učenje da taj proces nije lak i da dugo traje. Što se tiče predavanja na kineskom, to je bio veliki izazov, ali i izuzetno korisno. Kad je kineski u pitanju, jezičko okruženje i svakodnevna upućenost na kineske karaktere je jedini način da se taj jezik dovede do visokog nivoa”, otkriva naša sagovornica.

KAKO SE ŽIVI U GRADU SA PREKO 20 MILIONA STANOVNIKA?

Osim savladavanja jezika, pred svakim pojedincem koji se odluči da svoj život nastavi u drugoj zemlji, nalazi se još jedna “prepreka” – prilagođavanje životu i studiranju u gradu koji u ovom slučaju broji preko 20 miliona stanovnika!

Njihova svakodnevnica se po svim parametrima razlkuje od one na koju smo mi u Crnoj Gori navikli – živi se mnogo brže, ljudi su u konstantnoj “trci” sa vremenom, ali se na kraju nađe vremena za sve obaveze tokom dana.

“Život u Kini se ne može generalizovati jer su sjeverni i južni dio Kine potpuno različiti. Mislim na klimu, kulturu, tempo života i gustinu naseljenosti. Pekinško okruženje je dinamično i po svim parametrima drugačije od onoga u Crnoj Gori. Svakodnevnica znači da ćete u najboljem slučaju da provedete par sati dnevno samo u prevozu do posla ili kuće. Pekinška svakodnevnica znači i mnogo smoga i ograničene aktivnosti napolju tokom većeg dijela godine. Peking je prijestonica Kine od 13og vijeka do danas, ima sačuvane istorijske spomenike od Yuan distanije do revolucije i za zaljubljenike u istoriju i kulturu je najzanimljiviji. To je grad sa mnogo parkova i jezera, teritorijalno je veći od Crne Gore, tako da, iako ima preko 20 miliona ljudi, gužve nisu nepodnošljive. Meni lično su gradovi luke najljepši za život i nadam se da ću u perspektivi imati priliku da živim u nekim od gradova kao što su Shangaj ili Hong Kong”, objašnjava Milica za Kolektiv.me.

A boravak i život u Kini je uticao na Milicu sa više aspekata.

Iako je već od ranog djetinjstva imala izgrađene radne navike i znala je šta želi, takmičarski nastrojeni Kinezi su uticali na nju tako da ima veće zahtjeve prema sebi, i da teži što boljim rezultatima.

Surova konkurencija, borba za što bolje mjesto, nigdje kaže Milica nije tako izražena kao u Kini.

“Nigdje nisam vidjela surovu konkurenciju kao u Kini, gdje od vrtića do kraja radnog vijeka traje borba za mjesto, bilo u školi ili na poslu. Pola jednog boda na upisu na fakultetu mladim ljudima određuje dalju sudbinu i oni žive znajući da svaki promil uloženog truda je odlučujući za uspjeh ili neuspjeh. Takav odnos prema radnom obavezama je dijametralno drugačiji od našeg, a okruženje mnogo dinamičnije i stimulativnije za nekog na početku karijere, kao što sam ja. Smatram da sam usvojila dosta pozitivnih karakteristika njihove kulture, između ostalog postala sam fleksibilna na iznenadne promjene, mnogo strpljivija i naučila sam da planiram na duže vremenske rokove sa jasnim kratkoročnim ciljevima, kako je Lao Tze rekao: put od hiljadu milja počinje jednim korakom”, dodaje naša sagovornica.

POSAO U SVJETSKOJ KOMPANIJI CRBC

Uporedo sa studiranjem u Kini, Milica je dobila priliku kakva se pruža samo rijetkima – svojim trudom, znanjem i zalaganjem, od septembra 2018. do jula 2019. godine stažirala je u centralnoj kancelariji kompanije CRBC, koja je u našoj zemlji zadužena za izgradnju auto-puta Bar-Boljare.

Jedno vrijeme ona je za istu kompaniju radila i ovdje u Crnoj Gori, gdje se usavršavala u sektoru marketinga i ljudskih resursa.

“Rad u Podgorici je bila priprema i odličan početak, to je ujedno i moj prvi posao. Imala sam sreću da na samom početku karijere upoznam ljude, danas moje kolege, koji su prepoznali moju želju da napredujem i učim i dali mi šansu da se oprobam kao stažista u Pekingu. Iako je ista kompanija, uslovi su potpuno drugačiji u centralnom officu, a ja imam samo riječi hvale za kineske kolege u Pekingu. Stažiranje u Pekingu sam jednim dijelom provela u sektoru investicija i to je bilo jako značajno za mene. Tu sam razvila potpunu sliku o tome kako CRBC planira projekte u zavisnosti koji je kontinent u pitanju i što je najvažnije, kako se finansiraju”.

ŽABLJAK – BOKA – NIKŠIĆ

Milica je u međuvremenu završila svoje stažiranje, vratila se u Crnu Goru, a od oktobra će vjerovatno ponovo biti u inostranstvu.

Kada nije u našoj zemlji, porodica i prijatelji joj mnogo nedostaju, kao i naša netaknuta, najljepša priroda. Povratak u Crnu Goru planira, ali kako ističe, to zavisi od mnogo faktora.

Ipak, kada je tu nastoji da uživa, a evo koja su njena omiljena mjesta za odmor.

“Postoje dva mjesta koja su meni omiljena za odmor tokom ljeta, a to su Žabljak i gradovi Boke. Svaki ima svoj šarm, a cijela Boka je po ljepoti jednistvena u svijetu. Uživam u Nikšiću sa svim dragim ljudima koji su tamo”, zaključila je Milica.