Crnogorske šume godinama su bile u rukama povlašćenih koncesionara koji su ih uništili, opustošili, ali i na njima zaradili ogromno bogatstvo i sve to uz podršku države koja je, uporno, istrajavala baš na koncesionom upravljanju šumama. 

Odlazeća vlada u februaru je najavila obračun sa takozvanom šumarskom mafijom, ali konkretnih akcija, za sada, nema.

Više sagovornika Pobjede ranije je kazalo da su ostali uzaludni njihovi pokušaju da privole državu da reaguje, odnosno tužilaštva su se oglušila na njihove prijave.

Pobjedi je u januaru iz Specijalnog državnog tužilaštvu na pitanja o takozvanoj šumarskoj mafiji, te visokoj korupciji u upravljanju šumama, odgovoreno da je „u toku postupak protiv pojedinih odgovornih lica tadašnje Uprave za šume, zbog osnova sumnje da su učinila krivično djelo zloupotreba službenog položaja, a u vezi nezakonite sječe šume“.

– Radi zaštite interesa postupka, ne može se dati više podataka – saopštio je specijalni tužilac i portparol ovog tužilaštva Vukas Radonjić.

Objasnio je i da je to tužilaštvo „nadležno samo za krivično gonjenje javnih funkcionera koji učine krivična djela visoke korupcije ili u slučaju da se utvrdi da postoji sumnja da se radi o organizovanom kriminalu“.

U Vrhovnom državnom tužilaštvu, kako su nam saopštili, ne vode jedinstvenu evidenciju o krivičnim djelima.

– Statistički podaci o vrsti i broju krivičnih djela za svako državno tužilaštvo pojedinačno nalaze se u godišnjim izvještajima koji su javno dostupni podaci – poručila nam je savjetnica za odnose s javnošću Marina Raković.

Anarhija

Bivši direktor Uprave za šume Srđan Pajović najavljivao je obračun sa „šumarskom mafijom“, a u junu prošle godine, prije nego je smijenjen, upozoravao je da je od trenutka kada je postavljen za v. d. direktora, u oktobru 2021, protiv njega „′šumarska mafija′ oličena u liku bivšeg direktora, bivšeg načelnika za korišćenje šuma, pojedinih bivših šefova područnih jedinica, sekretarica i privilegovanih koncesionara, potpomognuta pojedincima iz medija bliskih ovom šumarskom lobiju“ vodila specijalnu medijsku hajku, kako bi vratili privilegije.

Kazao je i da je zatekao anarhiju kada je preuzeo rukovođenje Upravom za šume, te da je sve dokaze koje je prikupio predao tužilaštvu.

Da li je upravo na bazi tih podataka u Specijalnom tužilaštvu formiran predmet, ili i na osnovu brojnih krivičnih prijava koje su procesuirali drugi, za sada, nema informacija.

Veliki problem je nedostatak inženjera šumarstva, ukupno u Upravi za šume ima ih 77, a od 140 zapošljenih izvršilaca sa fakultetima samo 55 odsto je sa završenim šumarskim. Veliki je broj nekompetentnih izvršilaca raspoređen na radna mjesta koja zahtijevaju užu specijalizaciju – kaže Pejović

Pejović je na čelu Uprave za šume bio svega 10 mjeseci. Za Pobjedu kaže da se za to vrijeme suočio sa ozbiljnim problemima.

– Moji saradnici i ja za to vrijeme uradili smo i pokrenuli dosta toga pozitivnog, a tome svjedoči i rekordna zarada Uprave za šume. Nijesam uspio sve ideje i ciljeve da sprovedem u djelo. Pojedinci koji su bili ugroženi mojim radom, i koji su se borili protiv svake promjene koju sam inicirao, uspjeli su da iskoriste nestabilnu političku situaciju i da moj tek započeti mandat na mjestu direktora uspješno okončaju – kaže on.

Dodaje da nestabilna politička situacija u Crnoj Gori pogoduje nelegalnoj sječi i uništavanju šuma.

– Vlada je već dugo u tehničkom mandatu, česta promjena direktora, kao i konstantno uvođenje v. d. stanja u sektor šumarstva ne pokazuje ozbiljnost, samim tim i ne doprinosi smanjivanju nelegalnih aktivnosti u šumarstvu – ističe naš sagovornik.

Fali kadra

Ovaj sektor, prema njegovim riječima, suočava se i sa ozbiljnim problemom nedostatka kadra.

– U odnosu na obim posla po područnim jedinicama nesrazmjeran je broj zapošljenih. Veliki problem je nedostatak inženjera šumarstva, ukupno u Upravi za šume ima ih 77, a od 140 zapošljenih izvršilaca sa fakultetima samo 55 odsto je sa završenim šumarskim. Veliki je broj nekompetentnih izvršilaca raspoređen na radna mjesta koja zahtijevaju užu specijalizaciju. Takvom organizacijom i sistematizacijom devalvirano je šumarstvo kao privredna grana i šumarski stručnjaci koji treba njome da se bave. Očito je sistematizacija prilagođena postojećoj strukturi. Napravljen je glomazan birokratsko-adminstrativni aparat sa načelnicima ,,za ovo i ono“ i samostalnim savjetnicima – priča Pejović.

Smatra i da šumarska inspekcija treba da se vrati u okvire Ministarstva poljoprivrede i šumarstva.

– U ovom sistemu organizacije inspekcija za šumarstvo nije u obavezi da dostavlja izvještaj o radu ministarstvu koje vrši nadzor nad radom u šumarstvu, što je apsurd – kategoričan je on.

Ukazuje i da se sistemski mora promijeniti gazdovanje šumama, ali i odnos prema ovom bogatstvu.

– Na nezadovoljavajuće stanje šumskog fonda utiče neusklađenost stanja šuma sa konceptom njihovog korišćenja, predimenzionirani kapaciteti primarne prerade, pogrešan stav u društvu da šume kao privredno bogatstvo donose rentu bez ulaganja. Na primjer, 70 odsto od ukupnog prihoda Uprave za šume ide opštinama, a da one nemaju nikakvu obavezu ulaganja u šume i šumarstvo. Ozbiljan problem je i korišćenje privatnih šuma bez kontrole i iznad mogućnosti i isključiva uloga šume kao sirovinske baze – objašnjava Pejović.

Dugogodišnje dodjele koncesija, dodaje on, nijesu ispunile cilj, ni u šumarstvu, ni u drvopreradi.

– Očekujem da neko najzad odgovara za očiglednu lošu namjeru prema državnoj imovini, a za račun pojedinih povlašćenih pojedinaca – poručio je naš sagovornik.

Razvoj šumarstva, kako kaže, mora se temeljiti na multifunkcionalnosti, na stručnim kriterijumima i na principima šumarske struke, odnosno na načelu održivog razvoja – obezbjeđenje kontinuiteta produkcije i prihoda.

Na ozbiljne probleme u koncesionom sistemu upravljanja šumama godinama je ukazivao i nevladin sektor, ali neki sagovornici Pobjede, takozvani mali drvoprerađivači, smatraju da se civilni aktivisti nijesu angažovali u dovoljnoj mjeri.

Institucije ćute

– Neprofitne organizacije nemaju moć u svojim rukama, moć i resurse upravljanja posjeduju funkcioneri i oni su plaćeni da upravljaju šumama kao javnim dobrom. NVO ne mogu mijenjati loše odluke o šumama, to radi Vlada, ali svakako mogu pokretati ka Vladi inicijative za dobro šuma i lokalnog stanovništva – objašnjava za Pobjedu ekološki aktivista Vuk Iković, uz konstataciju da „te organizacije uvijek mogu uraditi više, ali mogu i mnogo manje“.

Ukoliko se, kaže on, projekat bilo kojeg udruženja tiče samo pošumljavanja, onda se tim projektom ne može riješiti krađa šume.

„Šumarska mafija“, kategoričan je naš sagovornik, ne samo da postoji u Crnoj Gori, već je odgovorna za poharu šuma.

– Jedna ista osoba označava koje stablo može da se posiječe i ista ta osoba kontroliše i prijem i odvoz posječenog stabala. U Crnoj Gori možete da posiječete šumu za sedam eura po metru kubnom, da isti taj kubik izvezete za 120 eura, a državi uplatite od toga svega 14 eura po kubiku. Taj kubik drveta povlašćena firma kupuje od države za sedam, a mještani za 50 eura. Pored toga, nakon požara povlašćene firme su dobijale drvnu masu čak za dva eura po kubiku. Koncesionar je onda sjekao zdrava stabla, a bolesna je ostavljao u šumi i tako je ubrzavao širenje šumskih bolesti. Sve su ovo definicije ,,šumarske mafije“. Kod nas je ovo dozvoljeno zakonom, kao i krađa u privatnoj šumi, jer nije zakonom prepoznata kao prekršajno djelo – objašnjava Iković.

Švajcarska je teritorijom samo tri puta veća od Crne Gore, a od turizma u svojim šumama i netaknute prirode samo u jednoj godini prihoduje više od 14 milijardi eura – to je pet budžeta Crne Gore. Po tom osnovu zapošljavaju više od 172.000 ljudi, dok se ukupan doprinos na zapošljavanje procjenjuje na više od 600.000 radnih mjesta – kaže Iković

Izgradnjom auto-puta, dodaje on, posječeno je više od 5.000 kubnih metara drvne mase, čija se vrijednost procjenjuje na više od 500.000 eura.

– Država od toga nije imala nijedan cent, a funkcioneri navodno ne znaju gdje je otišla šuma. Slično se desilo sa šumom prilikom izgradnje skijališta. Ministarstvo i tužilaštvo su upoznati, ali i dalje ćute ili odbacuju krivičnu prijavu. Ovdje je najmanja šteta drvna masa koja je ukradena. Najveća šteta nastaje nakon toga, a to je gubitak izvora vode, pokretanje klizišta, oštećenje puteva, gubitak pejzaža i raseljavanje lokalaca koji trpe najveće gubitke – upozorava naš sagovornik.

On nema dilemu da šumama Crne Gore treba da upravlja isključivo država.

– Danas, našim šumama upravljaju šumokradice koje su produžena ruka funkcionera čija je jedina ideologija uvećati ličnu imovinu bez obzira koliko će država da izgubi – ističe Iković.

Potrebna politička volja

Crnoj Gori je, kaže naš sagovornik, potrebno državno preduzeće za gazdovanje šumama, a koncesiono upravljanje staviti van snage.

– Ono može biti u formi akcionarskog društva, kojeg mogu činiti Vlada, opštine, Uprava za šume i državni fondovi poput Eko fonda – smatra on.

Šume se, dodaje Iković, mogu iskoristi i za lokalnu drvopreradu i zdravstveni turizam, „i da primjenom principa zelene ekonomije postanemo bogata zajednica“.

– Zato je potrebna podrška i podsticaj lokalnom drvoprerađivaču. Takođe, treba napraviti centar za dobijanje finalnih drvnih proizvoda i otkupni i prerađivački centar za šumske plodove. Na ovaj način se lokalno stnovništvo uključuje da vodi brigu o šumi, jer su lokalci prvi korisnici šuma. Od naše sirovine mi treba da pravimo finalne proizvode, to je kapilarna ekonomija koja može dati rezultate za kratko vrijeme – poručuje Iković.

A da bi se bar dijelom nadoknadila počinjena šteta i prekinulo sa lošom praksom treba, kategoričan je on, provjeriti kako su potpisivani koncesioni ugovori i procesuirati sve nepravilnosti pred nadležnim organima.

Smatra i da bi Ministarstvo unutrašnjih poslova trebalo da formira posebnu policiju za ekološki kriminal – eko policiju koja bi rješavala ove i slične probleme.

Bez obzira na to što su crnogorske šume u lošem stanju njihov biološki oporavak, kaže Iković, moguć je ukoliko se desi preokret u politici upravljanja šumama.

Uslov je ukidanje modela koncesionog upravljanja šumama.

– Mi smo prije 2007. godine imali akcionarska društva u državnom vlasništvu koja je trebalo nadograditi i inovirati, a ne ugasiti. Crna Gora još ima šume koje nikada nijesu korišćene u ekonomske svrhe. Time se može pohvaliti samo nekoliko država Evrope. To čini Crnu Gori zemljom koja može da bazira i zdravstvenu i turističku ponudu na šumama. Ako su dvije trećine naše teritorije pod šumama, onda nam samo treba dobar plan i politička volja za njegovu primjenu – kategoričan je Iković.

Ukazuje na primjer dobre prakse – Švajcarsku gdje je, objašnjava on, praksa pretakanja državnog bogatstva u privatne džepove gotovo iskorijenjena, a država ne daje garancije sumnjivim investitorima.

– Rezultat je – Švajcarska je teritorijom samo tri puta veća od Crne Gore, a od turizma u svojim šumama i netaknute prirode samo u jednoj godini prihoduje više od 14 milijardi eura – to je pet budžeta Crne Gore. Po tom osnovu zapošljavaju više od 172.000 ljudi, dok se ukupan doprinos na zapošljavanje procjenjuje na više od 600.000 radnih mjesta – zaključio je Iković. 

Ogromna nelegalna sječa

Evidentirana sječa Uprave za šume, prema riječima Srđana Pejovića, je oko 400.000 metara kubnih, po Monstatu, kaže on, više od milion metara kubnih.

– To jasno pokazuje da je ogroman broj neregistrovane i nelegalne sječe – dodaje naš sagovornik.

Uzroke za ovu pojavu Pejović vidi u energetskoj krizi i orgomnom skoku cijena ogrijevnog drveta i peleta.

– To je pojedince inspirisalo na nelegalnu sječu, a podatak da to uglavnom rade povratnici u ovom krivičnom djelu, govori da je blaga kaznena politika i da se isplati baviti ovom nelegalnom aktivnošću – dodaje on.

Održivo gazdovanje

Za očuvanje šuma, kako kaže Srđan Pejović, potrebna je veća posvećenost i odgovornost u zaštiti od požara, biljnih bolesti i štetočina, te suzbijanje i sprečavanje ilegalnih aktivnosti u šumarstvu.

– Neophodan je i monitoring u šumarstvu, uspostavljanje jedinstvenog informacionog sistema šumarstva, unapređenje i obezbjeđenje stručnih i tehničkih kapaciteta, uklanjanje smeća i drugog otpada iz šume i šumskog zemljišta, sertifikacija šuma, implementacija Nature 2000 – dodaje on.

Održivo gazdovanje šumama, kako kaže, igra aktivnu ulogu u borbi sa negativnim efektima klimatskih promjena, njihovim ublažavanjem i mjerama prilagođavanja.

– Potrebno je prilagoditi kapacitete primarne prerade drveta realnom kapacitetu i kvalitetu drvnih masa koje potiču iz održivog gazdovanja šumama, povećati finalizaciju obrade drveta, uvođenje sistematskih zakonskih mjera i obezbjeđenje tržišta za proizvode od drveta. Neophodna je prodaja drvne mase klasifikovane prema kvalitetu i u transparentnoj proceduri putem licitacija, kreiranje klastera drvnih proizvođača, uvesti kvote na uvoz gotovih proizvoda i poluproizvoda od drveta na tržište Crne Gore, jačanje stručnih kapaciteta u drvnoj industriji, uspostavljanje sistema za kontrolu kvaliteta proizvoda od drveta – kaže Pejović.

Za ove mjere, međutim, neophodno je, kako objašnjava naš sagovornik, izmijeniti zakone o šumama, formirati privredno preduzeće koje će gazdovati šumama, a potrebno je i unapređenje stručnih i tehničkih kapaciteta, pokrivenost planskom dokumentacijom, razvoj putne infrastrukture i informacionog sistema i unapređenje tržišta.

Sistemska pljačka

Ekološki aktivista Vuk Iković naglašava da privilegovani koncesionari zarađuju milione, „u saradnji sa funkcionerima koji primaju platu dok kradu našu šumu“.

– A mi smo ih zapravo platili da nadograde i oplemene crnogorske šume znanjem i tako stvore novu vrijednost, povećaju izvoz i omoguće nova radna mjesta – dodaje on.

Kao jedan od primjera lošeg upravljanja šumama, on navodi slučaj Opštine Mojkovac.

– Budžet za 2021. godinu je iznosio 3.522.500 eura, dok su ukupni prihodi firme „Trudbenik“ d. o. o. Mojkovac, koja se bavi upravljanjem šumama, iste te godine iznosili 5.563.738 eura. Ovo pokazuje iskrivljen model upravljanja ljudskim i prirodnim resursima, pogotovo ako znamo da 70 odsto nadoknada od korišćenja šuma ide opštinama – kaže Iković.

Slučaj firme „Pelengić trade“, navodi on, takođe je primjer zašto moramo da preokrenemo prioritete.

– Ovo preduzeće je 2021. imalo prihod više od devet miliona eura, a Uprava za šume nešto iznad 6.130.000 eura. To je kao da čitava pijaca prihoduje manje od samo jedne tezge na toj pijaci – objašnjava naš sagovornik.

Samo ovi podaci, kako kaže, ukazuju da se radi o organizovanoj pljački i da je čvorište kriminala resorno ministarstvo.

– Svi putevi kojima se vrši transport i izvoz šume su poznati organima reda, to nijesu „divlji“ putevi, a i da jesu to nije opravdanje. Tako da policija da hoće može spriječiti krađu, ali, ipak, naša sirovina završava u okolnim državama, a mi onda uvozimo namještaj od njih i drugih zemalja po višestruko većoj cijeni – naglašava Iković.

Kostur mafije

Kostur ,,šumarske mafije“, prema riječima Vuka Ikovića, su Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Uprava za šume, Institut za šumarstvo i Uprava za inspekcijske poslove.

– U ovim institucijama postoji veliki broj službenika koji ne mogu da završe svoj posao i da primijene svoje znanje, jer su blokirani funkcionerima. Ove institucije pripremaju zakone, planove i projekte kojima je legalizovana pljačka i uništavanje šume. Firme koje sijeku šumu su samo izvršioci onoga što su institucije isplanirale, koje pored toga prave i dodatne prekršaje na terenu, koji nekada ne mogu biti procesuirani jer inspekcija fizički ne može da stigne da ih iskontroliše, a nekada namjerno žmuri na dokaze – kategoričan je Iković.