Božur važi za biljku koja spada među najzahvalnije za održavanje, a njegovi raskošni cvjetovi najljepši su ukras bašta i domova.

Bilo da je uzgajate u bašti ili u saksiji, već sledeće godine božur će vas obradovati krupnim, mirisnim cvjetovima, a nastaviće da cvijeta narednih petnaest godina

Zanimljivosti o cvijetu božur

Ova biljka raskošne ljepote i mirisnih cvjetova predivan je ukras bašte, a porijeklom je iz Kine, gde se najprije uzgajao u carskim vrtovima. Mada je jedna od najstarijih gajenih cvjetnica, božur (Paeonia officinalis) u Evropu je dospio prije samo dvjesta godina, i tek poslednjih decenija uživa zasluženu popularnost. Pripada trajnicama, što znači da će vas od momenta kada ga posadite očaravati svojom ljepotom bar narednih 15 godina.

Bilo da je uzgajate u bašti ili u saksiji, već sledeće godine božur će vas obradovati krupnim, mirisnim cvjetovima, a nastaviće da cvijeta narednih petnaest godina.

Cvijet mu je krupan, jednostavan ili pun, prečnika koji ponekad prelazi 15 centimetara, s laticama koje mogu biti bijele, roza, žute, pink, crvene i purpurne boje, dok je plod u obliku meška s krupnim sjemenkama. U zavisnosti od vrste, cvijeta od sredine maja do polovine juna, što traje oko mjesec dana, a prelijepe krunice, koje su, inače, omiljeno rezano cvijeće, dugo ostaju svježe u vodi.

Vjeruje se da božur donosi sreću ženama, i blagostanje u cijelu porodicu. Određeni oblik božura, poznat i kao „biljka Paeonia“, vjekovima je dio istočne tradicionalne medicine, te se smatra biljkom koja tjera negativnu energiju i zle duhove.

Vrste božura

Zeljasti božur ima zelene izdanke koji na jesen venu i u proljeće ponovo niču iz korjena, a naraste do metra. Žbunasta – drvenasta vrsta dostiže visinu i do metar i po, a s dolaskom hladnijih dana suši joj se lišće, koje opada kao kod svake listopadne biljke. Na tržištu se svake godine pojavi na desetine novih hibrida, bilo da je reč o zeljastim ili drvenastim božurima.

Kako se sadi božur?

Božur je cvijeće koje uspjeva na plodnom zemljištu slabo kisjele reakcije i umjerene vlage. Otporan je na niske temperature i u našim klimatskim uslovima dobro prezimljava.

Najpovoljnije vrijeme za sadnju u vrtu jeste rano proljeće ili od sredine septembra do oktobra, dok se u saksiije mladice u mogu saditi tokom cijele godine. Drvenasti božur se polaže u jame duboke oko 50 cm, široke do 70 cm, na čije dno se stavlja drenažni sloj debljine 20 cm, a zatim se nabacuje kvalitetan humus, na koji se sipa đubrivo, pa se ponovo stavlja zemlja. Za drvenaste božure karakteristično je to da od sadnje do cvjetanja prođe nekoliko godina, za razliku od zeljastog, koji cvijeta već naredne sezone, pod uslovom da se ne posadi previše duboko, jer u tom slučaju uopšte neće formirati pupoljke.

Kako se razmnožava božur?

Božur može da se razmnoži iz sjemena koje, međutim, sporo klija, pa je potrebno dvije do tri godine da se dobije biljka koja će procvijetati tek pet godina nakon sjetve. Stoga se ovakav način stvaranja mladice retko primjenjuje. Zeljasti božur razmnožava se deobom bokora, svake četvrte godine, početkom proljeća ili u ranu jesen nakon što listovi uvenu.

Prvo treba pažljivo skinuti zemlju, pa isprati bokor i podijeliti ga oštrim nožem vodeći računa o tome da svaki dio ima po tri vršna pupoljka. Podijeljeno korjenje sadi se na rastojanju od najmanje metar. Drvenasti božuri razmnožavaju se reznicama (kad biljka precvjeta) ili kalemljenjem (u avgustu). Božur ne zahtjeva nikakvu posebnu njegu: ako se posadi na prikladno mjesto, iz godine u godinu, imaće sve krupniji i bujniji cvat.