Foto: Ilustracija –

Siromaštvo nije izbor 

Ne rješava se siromaštvo jednokratnom pomoći, besplatnim udžbenicima u osnovnoj školi  i malim dječjim dodatcima i socijalnom pomoći . Šteta nastala,  životom u siromaštvu je nenadoknadiva.

Socijalna pravda je temeljna vrijednost svakog društva, a Crna Gora je po ustavnom uređenju socijalna država. Samim time smo svi pozvani pridonijeti socijalno pravednom društvu u kome sve osobe uživaju jednaka prava i imaju jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih potencijala te ravnopravno učestvovanje u svim aspektima života. 

Pravednost jednog društva mjeri se odnosom prema siromašnim i nemoćnim. Da bi se ostvarila socijalna pravda, neophodno je jasno definisati sva ključna socijalna prava i garantovati ih Ustavom , zakonskim i podzakonskim aktima i što je najvažnije primjenjivati ih, neselektivno. 

U uslovima ekonomske krize socijalna politika je veoma važna. Bogatstvo uskog kruga bogatih povećava se čak i u krizi, a na drugoj strani raste broj siromašnih i povećava se njihovo siromaštvo.  

Nezaposlenost je veliki pokazatelj socijalne nepravde posebno, dugoročno nezaposleni. 

31.01.2024. prema podacima ZZZ Crne Gore  bilo je 38 161  nezaposlenih,  od kojih je 18 926 dugoročno nezaposlenih. To su ljudi koje država ne uspijeva da integriše u tržište rada i koji se zbog toga suočavaju s društvenom izolacijom. Nezaposlenost mladih,  a ima ih  prijavljenij kod ZZZ oko 16 230  je vrlo problematična.

Pravo na adekvatno stanovanje je definisano od strane Komiteta Ujedinjenih nacija o Ekonomskim, Socijalnim i Kulturnim pravima.Crna Gora je potpisnik međunarodnih sporazuma i konvencija i obavezala se da ovom pitanju pristupi u skladu sa preuzetim obavezama. Kako je  kod nas stambena politika u nadležnosti lokalnih samouprava, potrebna je njihova veća angažovanost i državna potpora, kako bi se postakla socijalna gradnja. Priuštivost adekvatnom stanovanju svima,  koji nisu u mogućnosti ovo pitanje riješe na tržištu,  je obaveza države socijalne pravde. 

Lokalna samouprava treba da prikupi dostupne podatke o prosječnoj mjesečnoj cijeni najma na njihovom području te zavisno o njima odobrava naknadu za troškove stanovanja. Obuhvat korisnika subvencija se mora proširiti a za su nam od koristi socijalni karton,  najugroženih gradana.  Za porodice u teškom socio ekonomskom položaju, subvencija mora biti u maksimalnom iznosu. 

Vlade koje su partneri u Međunarodnom savezu za ekonomska, socijalna i prava na kulturu, odgovorne su da obezbijede da svi koji žive unutar granica njihovih država imaju sredstva za život. Čak i bez zakonske obveze, države imaju moralnu obvezu da obezbede hranu i spriječe glad. 

Nedovoljan broj obroka u Narodnim kuhinjama u Crnoj Gori je odraz nedovoljne angažovanosti lokalnih samoprava.  Samo 300 porodica u Glavnom gradu ima mogućnost da dobije jedan, često i jedini dnevni obrok i pritom je broj obroka ograničen na  maksimalnih četiri.Dostupnost barem jednog   obroka dnevno   bi morala, biti omogućena, svima koji su gladni.Potencijal za proširenje broja obroka je njihova priprema u samoj Narodnog kuhinji, a nikako plaćanje drugim, što je slučaj u Podgoričkoj narodnoj kuhinji.

Potreba za socijalnim prodavnicama itekako postoji. U mnogo uređenijim, bogatijim zemljama, ovakve trgovine postoje i limitirano je ko  ih može koristiti besplatno a ko u njima može kupovati po posebno povoljnim  uslovima a to su određene socijalne kategorije, penzioneri sa najmanjim primanjima nezaposleni. 

Dječiji dodatak mora  pratiti razvojne potrebe djece a njegova visina zavisiti od dohodka porodice i uzrasta djece. 

Sva djeca u Crnoj Gori ne primaju dječiji dodatak, iako se često političari time hvale. Nema dječiji dodatak svako šesto dijete u porodici čak i ako je izuzetno ugrožena , kao ni djeca čiji roditelji nemaju regulisan pravni status. Njihove porodice nemaju pravo ni na socijalnu pomoć,  koja je inače neprihvatljivo niska i kreće se od 84 do 165 eura. 

Materijalno obezbjeđenje četvoročlane porodice sa dječjim dodacima je, 5 puta manje od Minimalne  potrošačke korpe Monstata,  a čak 10 puta od one koju je izračunala Unije sindikata.  Još 2014. godine Crna Gora je imala preporuku Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna pitanja, da iznos socijalne pomoći mora biti daleko viši. 

Socijalna pomoć namijenjena siromašnima-

Materijalno obezbjeđenje porodice (MOP) ,  ne prati rast minimalne zarade, niti minimalne potrošačke korpe pa je tako za deset godina, porasla svega  od 20 do 39 eura. 

Naša socijalna politika ne brine o ljudima u stanju socijalne potrebe pa je mnogo građana i građanki živi u  zoni siromaštva bez mogućnosti,  zbog strogih kriterijuma ostvarivanja socijalne pomoći, da dobije  MOP kao jedino socijalno davanje, koje se vezuje sa siromaštvo. Ukoliko imate stan, kuću, auto,naslijeđeno zemljište od koje ne možete prihodivati, to će ipak biti dovoljan razlog da od sistema ne budete prepoznati kao socijalno ugroženi i da nemate pravo za MOP. Možete biti gladni, nemati mogućnost da platite režijske troškove, ništa to neće značiti administraciji koja se poziva na zakonske regulative.

Pravo na besplatan prevoz bi trebalo  imati socijalno osjetljive i ugrožene kategorije građana kako bi se smanjila njihova izopštenost iz društva i troškovi.Uslov za ostvarivanje tog prava trebao bi  biti ukupni mjesečni prihod po članu porodice.

Građani  Crne Gore nakon 65 godine života koji imaju  prihode ispod  utrđene granice, a nemaju  imovinu koja  im može služiti kao izvor prihoda, morali bi imati socijalnu penziju kao mjeru brige države u starosti . 

Naš socijalna  politika se nalazimo u zoni administracije a ne pravde. 

Iz MMF-a su ocijenili i da socijalnim transferima treba upravljati kroz bolje usmjeravanje prava na naknade,  ka onima koji su najugroženiji.

Unicef nam ukazuje  o važnosti ulaganja u obrazovanje djece,  posebno socijalno ugrožene kao i o važnosti toplog obroka za ugrožene, na šta Banka hrane upozorava 14 godina. 

Osobe nevidljive za sistem, odnosno osobe bez državljanstva ili apatridi su i dalje među nama. Oni se suočavaju sa problemima u pristupu zdravstvenoj zaštiti, kao i pravima iz oblasti socijalne zaštite. Oni po pravilu žive u izuzetno teškim ekonomskim uslovima i nalaze se ispod granice siromaštva.

Ne postoji zvanično definisan minimalni paket usluga koje  bi lokalne samouprave treba da obezbjede  kako bi se osigurala  odgovarajuća kombinacija usluga dostupna svakom ugroženom,  kome je potrebna podrška. 

Morali bi oformiti posebnu službu koja bi pratila uslove u kojima žive socijalno ugrožena djeca, bolesni i stare osobe i formirati adekvatne servise podrške. 

Neobaviještenost o pravima koje mogu imati iz domenta socijalne zaštite  je još jedan problem građana Crne Gore koji se adresira na Socijalnu politiku. 

U Crnoj Gori postoje samo okvirne procjene, ali ne i precizni podaci o broju njenih građana i drugih stanovnika koji ne mogu da zadovolje osnovne egzistencijalne potrebe.Bez pravih podataka nema ni prave socijalne politike po mjeri čovjeka.  

Socijalna politika je pitanje svijesti ali i savjesti i odgovornosti, posebno države, lokalnih samouprava ali i kompletnog društva.

Crna Gora i ove godine Svjetski dan socijalne pravde dočekuje sa velikim socijalnim razlikama među građanima a posebno među djecom i malo šta čini da socijalnu pravdu učini dostupnom svima.

NVU “ Žene Bara”  i  Fodacija “ Banka hrane Crne Gore”  su podnijeli peticiju Vladi Crne Gore, za regulisanje statusa pravno nevidljive djece, rođene u Crnoj Gori, a koja nemaju dokumenta kojim bi stekla pravo na zdravstvenu zaštitu, dječiji dodatak, socijalnu pomoć i mnoga druga prava koja su im uskraćena.Svako dijete ima pravo da ima dostojanstveno djetinjstvo i da bude integrisano u zajednicu.Peticiju će biti na raspolaganju za potpisivanje  potpisati nakon procedure odobrenja i provjere, koja traje 20 dana .

Svjetski dan socijalne pravde proglasili su Ujedinjene  nacije  2007.godine

Saopštenje je napisala predsjednica Banke hrane Crne Gore,  gdja Marina Medojević