Nakon što je DPS politika prethodnih decenija opustošila, uništila i opljačkala Pljevlja, odlučili su da u ruševinama svojih rezultata održe sjednicu Vlade Crne Gore. Više je nego očigledno da je ova sjednica zakazana za potrebe popravljanja urušenog rejtinga DPS-a u Pljevljima. Kao što se očekivalo nakon sjednice, usledila su nova obećanja, počev od mjera za zaštitu životne sredine, milionskih investicija, rekonstrukcija, izgradnje puteva i tako redom. Međutim, uvjerili su se građani Pljevalja u vrijednost i težinu riječi Vlade Crne Gore do te mjere da je ostala uzrečica „prevari me, kao DPS Pljevljake“.

Premijer i ministri su, ipak, ostali dužni da informišu građane Pljevalja kako su došli na sjednicu i kojim prevoznim sredstvom: da li su došli prugom Podgorica-Bijelo Polje-Pljevlja, koja je obećana prije dvije decenije? Ili su možda poletjeti sa aerodroma u Golubovcima, a sletjeti na našu čuvenu vazdušnu luku „Đulina guka“, koju su obećali prije desetak godina? Ili su, pak, išli rekonstruisanim magistralnim putem pored Drugog bloka TE Pljevlja čiju izgradnju je ozvaničio Milo Đukanović još 2016. godine, pa nastavili pored giganta „Vektre Jakić“ koja, po njihovim riječima, zapošljava 1000 radnika i podiže na noge sjever zemlje. Morali su proći „novom ulicom“ pored obećane Toplane koja je prečistila vazduh, a onda nastavili u pravcu još 2006. godine obećane Cementare koja donosi stotine miliona državi. Vjerovatno su se, nakon toga, spustiti duž toplovodne trase sve do gradskog bazena.

Dakle, kompletna Vlada Crne Gore se danas mogla uvjeriti da ni jedno obećanje koje su dali, nije ispunjeno. Da u članovima Vlade Crne Gore postoji makar promil osjećaja odgovornosti, danas je trebalo, upravo u Pljevljima, da donesu samo jednu odluku – o podnošenju ostavki. Svi do jednog.

Najavljujući sjednicu u Pljevljima, Duško Marković je saopštio da će se na njoj donijeti važna odluka za opštinu i državu. Imajući u vidu prethodni rad, očekivao sam da je ta važna odluka upravo ostavka. Umjesto toga, krenuli su sa novom serijom obećanja. Nakon što su raselili Pljevlja, zatvorili fabrike, ugasili sela i uništili životnu sredinu, sjetili su se da opet obećaju već sto puta obećano.

Ne rekonstruišu oni Termoelektranu Pljevlja zbog zdravlja građana, već zbog interesa energetskih lobija i zbog činjenice da bi se bez rekonstrukcije ugasila. Da im je stalo do pluća građana, ovaj posao bi započeli mnogo ranije. Isti princip važi i sa odlagalištem pepela i šljake na Maljevcu i drugim crnim ekološkim tačkama koje se moraju sanirati, inače poglavlje 27 neće biti zatvoreno. Takođe, toplifikaciju grada su danas obećali, vjerovatno, jubilarni 100-ti put. I, na kraju, odluku o visini i načinu plaćanja naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine opštine Pljevlja koja je trebalo još od kraja 2016. godine da bude u primjeni, danas usvajaju u najnižim mogućim iznosima.

Duško Marković je danas, zapravo, obećao investicije koje su još odavno trebalo da budu završene. Umjesto da podnese odgovornost ili makar uputi izvinjenje građanima Pljevalja, on iznova gradi priču o starim obećanjima.

Dakle, Vlada niti pomaže, niti poklanja, niti čašćava Pljevlja, već vraća mrvice od milijardi eura koje su iz njih izvučene u prethodnim decenijama.