Deset malo poznatih priča o najslavnijoj desetki u istoriji fudbala

    1 godina pre 9627 pregleda Izvor: BBC na srpskom

Bio je jedan od najprepoznatljivijih ljudi na svijetu, uprkos tome što je prestao aktivno da igra prije pet decenija.

Pele će, između ostalog, biti upamćen po tome što je osvojio tri Mundijala i što drži svjetski rekord u broju datih golova – 1.281 gol na 1.363 utakmice za klub i reprezentaciju.

Njegova popularnost nadilazila je okvire sporta čak i u vrijeme dok je još igrao, a opet postoje priče koje mnogi možda nisu čuli o jednom od najslavnijih ljudi u istoriji.

Evo deset.

Kako je Pele „isključio” sudiju

Peleov fudbalski klub Santos igrao je prijateljsku utakmicu protiv kolumbijskog Olimpika 18. juna 1968. godine u Bogoti.

Dupke pun stadijum kolektivno je uzdahnuo kad je sudija Giljermo Velaskez naložio Peleu da napusti teren (crveni karton će biti uveden tek 1970. godine) nakon što je Brazilac faulirao odbrambenog igrača i, prema Velaskezu, uvrijedio ga.

Tada je izbio haos – igrači Santosa bijesno su opkolili sudiju, a na slikama sa utakmice vidi se Velaskez sa masnicom na oku.

Publika je takođe protestovala zbog odluke.

U intervjuu 2010. godine, sudija je ispričao da mu je poslije toga rečeno da napusti utakmicu i preda pištaljku jednom od linijskih kolega.

Pele je po hitnom postupku vraćen u igru.

Da li je Pele zaista zaustavio rat?

Šezdesetih je Peleov klub Santos bio jedan od najslavnijih fudbalskih timova na svijetu – a oni su tu slavu naplaćivali igrajući prijateljske utakmice širom planete.

Jedan od tih mečeva odigrao se u ratom zahvaćenoj Nigeriji 4. februara 1969. godine: Santos je pobijedio lokalni klub 2:1 u Benin Sitiju.

U Nigeriji se u to vrijeme vodio krvavi građanski rat koji je izbio nakon pokušaja otcjepljenja države Bijafra.

Prema riječima istoričara fudbalskog kluba Santos Giljermea Guarčea, Brazilci su bili zabrinuti za bezbednost tako da su zaraćene strane postigle primirje.

Ova priča je osporavana u posljednjih nekoliko godina i upadljivo je odsutna iz Peleove prve autobiografije objavljene 1977. godine.

Ali u drugoj autobiografiji, objavljenoj 30 godina kasnije, Brazilac pominje tu epizodu.

On kaže da je igračima rečeno da će „građanski rat biti obustavljen tokom trajanja njihove egzibicione utakmice”.

„Nisam baš siguran da je to do kraja istina, ali Nigerijci su se postarali da Bijafranci ne napadaju dok smo mi tamo”, napisao je Pele.

Kako je Pele „o’ladio Bitlse”

Pele se 1975. godine preselio u Njujork da bi igrao za Kosmos tokom prvog američkog pokušaja osnivanja profesionalne fudbalske lige (1968-84).

Pohađao je časove engleskog u jezičkoj školi i, tokom jedne od pauza, legendarni Brazilac je naletio na bivšeg člana Bitlsa Džona Lenona, koji je tada takođe živio u „Velikoj jabuci”.

„Lenon je učio japanski u istoj školi”, napisao je Pele u memoarima 2007. godine.

Brazilac tvrdi da mu je Lenon ispričao kako su on i drugi Bitlsi pokušali da posjete hotel brazilskog tima tokom Svjetskog prvenstva 1966. godine u Engleskoj.

Pele je napisao da je rukovodstvo Brazilske fudbalske federacije spriječilo pokušaje muzičara da se sretnu s njim i ostatkom tima.

Zašto nikad nije igrao u evropskom klubu

Peleovi kritičari tvrde da mu je činjenica što nikad nije igrao klupski fudbal u Evropi olakšala život.

Problem je u tome što je, za razliku od mnogih drugih brazilskih igrača, slavnih ili manje slavnih i neslavnih, Peleu na vrhuncu slave bukvalno bilo zabranjeno da se preseli u inostranstvo.

Fudbalski klub Santos odbijao je ponude klubova kao što su Real Madrid i Milan u vrijeme kad igrači nisu mogli previše da utiču na to gdje će igrati.

Pritisak da se on zadrži u Brazilu potekao je čak i iz viših ešalona vlade: tadašnji predsjednik Žanio Kvadros je 1961. godine izdao uredbu kojom je Pele proglašen „nacionalnim blagom” koje ne smije da se „izvozi”.

Brazilska legenda na kraju je ipak igrala u nekom inostranom klubu, ali tek 1975. godine, kad se pridružio američkom klubu Njujork Kosmos.

Debitovao je kao kapiten Brazila u… pedesetoj

Da, dobro ste pročitali. Pele je ponio kapitensku traku brazilske fudbalske reprezentacije samo jednom u karijeri – uvijek je odbijao da bude kapiten, i u klubu i u reprezentaciji.

Izuzetak je bio dan kad je zaigrao za Brazil u 50. godini.

To se desilo 1990, 19 godina pošto se povukao iz nacionalne reprezentacije.

Odigrao je prijateljsku utakmicu Brazil protiv Ostatka svijeta u Milanu, organizovanu u čast njegovog 50. rođendana – Pele je igrao prvih 45 minuta.

Iako je Brazil poražen sa 2:1, o ovoj utakmici se dugo pričalo, ali iz drugog razloga: napadač Fluimensea Rinaldo imao je šansu da Peleu namjesti gol, ali je šutirao iz daljine umjesto da proslijedi loptu veteranu kog u tom trenutku niko nije čuvao na meču organizovanom u njegovu čast.

„Jeste se isprva malo ljutio na mene”, priznao je Rinaldo za brazilski sajt Globo Esporte 2010. godine.

Kad je Pele „otet” na Karibima

Fudbaleri Santosa nisu bili srećni što će igrati na Trinidadu i Tobagu 5. septembra 1972. godine.

„Došlo je do nekih ozbiljnih građanskih nemira i vidjeli smo tenkove na ulicama”, rekao je odbrambeni igrač Oberdan za brazilski list Zero Ora 2010. godine.

„Svi smo se složili da ćemo morati da odigramo utakmicu što brže možemo kako bismo poslije mogli odmah da uskočimo u avion.”

Ali delegacija nije računala na reakciju publike kada je Pele dao gol u 43. minutu.

Navijači su utrčali na teren stadiona u Port of Spejnu i potom marširali ulicama grada sa Peleom na ramenima, u spontanoj slavljeničkoj paradi.

Prošlo je nekoliko ne baš prijatnih minuta prije nego što je on bio spasen.

Preotimanje slave Silvesteru Staloneu

Kad je počelo snimanje filma „Beg u pobedu” (Escape to Victory) 1980. godine, Silvester Stalone je već bio veliko ime u filmskoj industriji zahvaljujući uspjehu prva dva filma o Rokiju.

„Bijeg u pobjedu” je priča je o fiktivnoj utakmici između nacističkog i tima sastavljenog od savezničkih vojnika koje su zarobili Njemci tokom Drugog svjetskog rata.

U filmu je igrao i Pele, zajedno sa drugim aktivnim i penzionisanim profesionalnim fudbalerima, kao što su bili osvajači titula svjetskih prvaka Bobi Mur i Osi Ardiljes – dok je Stalone neubjedljivo glumio golmana.

Pele je čak u jednoj od scena izveo akrobatski udarac takozvana „bicikla”, savršeno plasiravši udarac iz prvog kad je ovaj zatražen od njega.

Da sve bude čudnije, Pele je izjavio za brazilski sajt UOL 2020. godine, u video intervju, da je Stalone trebalo da bude taj koji daje golove.

„U originalnom scenariju, Stalone je bio napadač, a trebalo je ja da budem golman”, izjavio je fudbaler.

„Ali on nije umio da šutne loptu ni da mu život od tog zavisi”, dodao je Pele smijući se.

Pele je zapravo bio pristojan golman…

Pele u svakom slučaju ne bi razočarao da je odigrao golmana u „Bijegu u pobjedu”.

U stvarnom životu, slavni Brazilac je bio određen kao zamjena za golmana i u klubu i u reprezentaciji, u vrijeme kad su timovi smjeli da imaju samo jednu izmjenu po utakmici.

Zapravo je u karijeri navukao rukavice i stao između stativa četiri puta za Santos, uključujući i polufinale brazilskog kupa 1964. godine.

Njegov tim je dobio sve te utakmice, a Pele nije primio nijedan gol.

U stvari Pele nije samo jedan…

Navijači su možda uživali dok su pjevali: „Samo je jedan Pele”, ali to, naravno, nije stvarno istina.

Peleovi podvizi su toliki da ima imenjake širom sijveta, na terenu i van njega.

Jedan od najslavnijih afričkih fudbalera rođen je kao Abedi Aju, ali je postao poznat kao Abedi Pele igrajući za Ganu i brojne druge evropske klubove.

U Engleskoj, odbrambeni igrač Kape Verdea Pedro Monteiro, koji je došao u Sautempton 2006. godine, takođe je bio poznat kao Pele, što je nadimak koji je stekao još u djetinjstvu.

Ali jači pokazatelj Peleovog uticaja moglo bi da bude njegovo kršteno ime.

Prema brazilskom Institutu za geografiju i statistiku, vladinoj agenciji, Edson je eksplodirao kao izuzetno popularno ime poslije Peleovih bravura.

Pedesetih godina u Brazilu je bilo je 43.511 ljudi s imenom Edson.

Dvije decenije kasnije, pošto je Pele dao više od 1.000 golova i osvojio tri Svjetska prvenstva, taj broj narastao je na više od 111.000.

Kralj koji je mogao da postane predsjednik?

Pele je 1990. godine izjavio za inostranu štampu da razmišlja da se kandiduje za brazilskog predsjednika na izborima 1994. godine.

To se nikad nije desilo, ali Pele iste decenije jeste ušao u politiku: od 1995. do 1998. godine bio je brazilski ministar za sport i zalagao se za zakon koji je profesionalnim fudbalerima davao veću moć u pregovorima sa klubovima, čime je želio da izdejstvuje ono za šta je njegova generacija bila uskraćena.