Nerijetke su situacije u kojima portparoli određenih državnih institucija ne odgovaraju na pitanja novinara. Nekada, čak i nakon mejlova podsjećanja i poziva, predstavnici medija ostaju bez ikakve povratne informacije, pa s punim pravom stiče se utisak da se dopisuju sami sa sobom.

Sa druge strane, ništa bolja situacija nije i kada su u pitanju poslanici kojima pošaljemo pitanja na službeni mejl istaknut na zvaničnoj stranici Skupštine Crne Gore, a zauzvrat dobijemo mrtvu tišinu.

I novinari našeg portala imali su sličnih situacija. Na primjer, nakon nekoliko obraćanja Ministarstvu zdravlja ostali smo uskraćeni za odgovore. No u svemu tome oni, nažalost, nisu izolovani slučaj. Slali smo i mejlove šefovima svih poslaničkih klubova u Skupštini Crne Gore pa mjesec i po nakon toga rezime je: deset poslatih, nula odgovorenih mailova. To je, naravno, samo početak niza primjera neadekvatne komunikacije sa javnošću a, nažalost, mnogo ih je…

Je li nedopustivo neodgovarati na novinarska pitanja, a uredno slati svoja saopštenja i tvitove? Je li, takođe, nedopustivo ne raditi svoj posao, a finansirati se iz džepa građana? Je li nedopustivo selektivno bitati teme o kojima će govoriti? Šta je odlika dobrog portparola i dobre komunikacije sa javnošću, te koliko odgavaranje/neodgovaranje zavisi od samog portparola, a koliko od poslodavca koji, pak, shvata (odnosno ne shvata) obavezu polaganja računa građanima?

Sve su to pitanja koja se s razlogom nameću, a na koja odgovore mogu dati oni koji su taj posao radili i koji su i te kako znali ozbiljnost svog radnog poziva. Neke od njih su pionirke PR u Crnoj Gori Olivera Maca Đukanović, kao i njena koleginica sa dugogodišnjim iskustvom u PR Draženka Bećirović Božović.

Obje nekada angažovane u najvišim državnim institucijama i te kako su znale da se uhvate u koštac sa izazovima koje taj posao nosi, i da se suoče sa poželjnim ali i manje prijatnim novinarskim pitanjima. Sada, osvrću se na svoju karijeru i ukazuju nam na primjere dobre komunikacije institucija i novinara, koja bi trebalo da bude ključna u pravovremenom i kvalitetnom inforimisanju građana.

Đukanović: Baviti se javnim funkcijama istovremeno znači odgovornost i obavezu podnošenja računa javnosti

Posao PR je veoma zahtjevan, odgovoran i težak pa ga mogu raditi samo oni koji ga razumiju, prihvataju i vole, ocjenjuje Olivera Maca Đukanović, koja je radila kao dio tima za informisanje i edukaciju USAID Bearing, koji je pomagao Vladi Crne Gore u projektu ekonomskih reformi. Nakon toga, bila je anažovana na čelnoj poziciji Biroa za odnose s javnošću Vlade Crne Gore.

„Biti uvijek dostupan prioritet je u ovom poslu. Ako na to nijeste spremni, u PR vam nije mjesto. Radije se bavite nekim drugom poslom. Treba razumjeti potrebe novinara, znati da su vaši poslovi usko povezani i da je komunikacija sa njima dvosmjerna ulica. Vi ste njima izvor informacije, a oni vama kanal putem kojeg dopirete do javnosti“, navodi Đukanović.

Smatra da se nekada, kada se ona bavila tim poslom, mnogo bolje komuniciralo.

„Možda je to moj subjektivni doživljaj. Nije da se uvijek bilo zadovoljno plasmanom ponuđene informacije, a i novinari počesto su bili nezadovoljni odgovorom. Kako god, odgovor su u najvećem broju slučajeva imali. Danas, kao konzument medijskih sadržaja, imam utisak da bi ta relacija novinar- pr mogla biti znatno bolja. Prije svega mislim na česte prigovore koje razne redakcije imaju na to što su izostali odgovori na njihova pitanja, što ih PR službe ignorišu. A, znamo da je to nedopustivo, jer za početak PR u prevodu znači „odnos sa javnošću“, naglašava Đukanović dodajući da nekada ne zavisi sve od PR već i od poslodavca.

„Ako on/oni žele da imaju takve odnose sa javnostima, onda je vaša spoznaja o potrebi poboljšanja, neostvariva“, poručuje naša sagovornica.

I kada je ona radila bilo je, podsjeća, onih donosilaca odluka koji nijesi dijelili mišljenje da treba uvijek odgovoriti na interesovanje javnosti ili medija.

„Ipak, često smo te problem rješavali obavezujućim zaključcima tima u kojem su participirali savjetnici za odnose sa javnošcu svih ministarstava I vladinih institucija. Jer, znate, baviti se javnim funkcijama istovremeno znači i obavezu i odgovornost za podnošenja računa javnosti“, zaključuje Đukanović.

Bećirović – Božović: Važno je da oni za koje radite shvataju važnost pravovremenog informisanja javnosti

Sa stavom Đukanović – da neko ko se bavi tim poslom mora biti spreman na rad i dostupan 24 sata, saglasna je i Draženka Bećirović Božović koja se može pohvaliti bogatim iskustom u oblasti PR.

„Slično novinarstvu, PR nema radno vrijeme precizno utrvđeno u okvirima koje su uobičajeni u drugim profesijama, jer se događaji dešavaju i mimo radnog vremena, a za njihovo razumijevanje je adekvatna i pravovremena komunikacija od krucijalnog značaja. S obzirom na to da sam dugo radila u tadašnjem Ministarstvu ekonomije, a kasnije i u Glavnom gradu, dakle institucijama u čijim nadležnostima su oblasti koje interesuju javnosti, stalna komunikacija je bila najvažniji aspekt posla, naravno, uz izgrađeno povjerenje sa medijima, ali i kvalitetna interna komunikacija“, kaže Bećirović Božović.

Kaže da joj, uprkos teškim temama kojima se bavila tokom svog PR angažmana, taj posao nije bio težak jer je prvenstveno radila sa ljudima koji su shvatali značaj komunikacija i obavezu donosioca odluka da odgovaraju na ono što interesuje javnost.

„To je jako važno u komunikacijama, kada oni za koje radite shvataju važnost pravoremenog informisanja javnosti, i to u mnogome olakšava posao portparolima. Nažalost, ako nema tog međusobnog razumijevanja unutar institucije u kojoj radite, bojim se i da su, u tim slučajevima, portparolima vezane ruke. Uz to, kao neko ko je radio u medijima, imala sam razumijevanja i za novinarski posao pa sam, nadam se, izgradila odnos međusobnog povjerenja ali i prijateljstava koja traju i danas“, priča naša sagovornica.

Naglašava da biti dostupan 24/7 nije jednostavno, ali finalno, to se pokaže kao najlakši put u tom poslu jer ste onda u mogućnosti da odmah odreagujete na određene situacije i date svoj stav o njima.

„Da pojasnim: mnogo je lakše za PR-a kada ima mogućnost da reaguje odmah nego da naknadno demantuje ili pojašnjava. Jer su rijetke situacije kada naknadna reakcija ima istu pažnju javnosti kao inicijalna. Jednostavnije rečeno-više nije vijest. Takođe, moram da istaknem i da te situacije nijesu česte da se nešto važno dešava mimo onoga što je u okvirima radnog vremena“, navodi Bećirović Božović.

Nezahvalno je kaže, komentarisati rad kolega s obzirom da više nije u tom poslu. No, navodi da u privatnim razgovorima čuje da se novinari često žale na neodgovaranje institucija.

„Ali ne bih tu primarno targetirala portparole. Smatram da je svakome PR-u u ličnom i profesionalnom interesu da bude prepoznat kao neko ko kvalitetno obavlja svoj posao. To pitanje, međutim, ne zavisi samo od komunikatora, već i međusobnog povjerenja između PR-a i onoga za koga radi, dobre interne komunikacije, informisanosti o svim aspektima rada institucije, stepena samostalnosti u radu i ličnog samopouzdanja. Sve to zajedno ima za rezultat kvalitetan odnos sa javnostima, u obostranom interesu. Jer prvo moraju donosioci odluka da shvate da komunikacije nijesu usputni posao koji je najbolje izbjeći, naprotiv. Kvalitetan odnos sa medijima, stalna dostupnost i pravoremena informacija samo može biti od koristi onima za koje portparoli rade“, pojašnjava sagovornica.

Ne krije da je i tokom njenih angažmana izazova je bilo dosta, a oblast odnosi sa javnošću uči se u kontinuitetu.

„Kao neko ko je bio, sticajem okolnosti, fokusiran na krizno komuniciranje, obezbijediti informaciju u najkraćem mogućem roku, poštujući obaveze zaposlenih u instituciji i u zavisnosti od kompleksnosti pitanja o kome se radilo, ali i potrebu medija da imaju odgovor što prije, vrijeme je bio najveći problem. Novinari žele odgovor odmah ili u najkraćem mogućem roku, a ponekad to iz objektivnih razloga nije bilo moguće. Ali, ponavljam, kada imate izgrađen odnos sa medijima na bazi međusobnog povjerenja, sve se prevaziđe“, dodaje sagovornica.

Naravno, baš kao i u svakoj drugoj profesiji, nije svako kadar da se prihvati te obaveze.

„Posao PR-a ako se radi kvalitetno uzima dosta vremena, posebno danas kada više nijesu u pitanju samo štampani mediji i televizije. Sve veći primat na medijskom nebu zauzimaju portali, koji traže odgovore u realnom vremenu, a tu su i društvene mreže koje su medij po sebi i za sebe. Zato ponavljam, bez namjere da branim loše primjere ove profesije, ali PR-ovi danas zaista imaju pune ruke posla“, navodi Bećirović Božović.

Još jednom podsjeća da su portparoli i novinari partneri koji nekada komuniciraju bolje, nekad lošije, ali su upućeni jedni na druge.

„Naravno da izbjegavanje novinara i neodgovaranje na pitanja nije primjer dobre prakse, jer je posao PR-a komunikacija, za to je plaćen. S druge strane opet naglašavam da se portparoli danas srijeću sa mnogim izazovima, i bojim se da u većini situacija komunikacija ne zavisi od njih“, pojašnjava naša sagovornica.

Savjetuje svima koji PR odaberu za životni poziv, da prije svega insistiraju na internoj komunikaciji.

„Da budu uključeni u procese u okviru insitucije u kojoj rade, da održavaju odnose sa novinarima. Ne moraju to biti prijateljski odnosi, ali korektni kolegijalni odnosi su izuzetno važni. Da grade povjerenje unutar institucije i van nje, da budu medijima prva adresa jer jedino tako mogu da kontrolišu vijest, da imaju određeni stepen samostalnosti i da ulivaju povjerenje, kako onima za koje rade tako i medijima, odnosno javnosti u najširem značenju“, zaključuje za naš portal Bećirović Božović.