Djeca i mladi danas se suočavaju sa brojnim problemima tokom odrastanja. Neki od njih se vezuju za odnose u porodici, školi, gubitak drage osobe, depresiju, ljubav. Važno je da u tim trenucima imaju osobu sa kojom će sve to podijeliti i koja će ih usmjeriti ka rješavanju tog problema. Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić, za Portal RTCG, objašnjava da je djeci neophodna podrška u vidu razumijevanja da im je teško, zatim potrebne snage da prijave onoga ko im čini neko zlo i podrška u tome kako da prevaziđu traume.

Ističe da je veoma važno djecu uvjeriti da nisu oni krivi za zlo koje im se dešava i da trebaju tražiti pomoć.

Probleme djece i mladih psihološkinja Radmila Stupar Đurišić dijeli u tri grupe.

U prvoj grupi su oni problemi koje imaju samo sa sobom. To su problemi vjere u sebe i svoje mogućnosti.

Navodi da često danas djeca nemaju pravu sliku o sebi i svojim mogućnostima, jer ili su vođeni neistinitim uzorima pa kako god da urade ne valja, ili imaju uzore koji kod njih ne jačaju samopouzdanje nego ih čine robovima poslušnicima, te im samopoštovanje nikada nije razvojno stimulativno.

Druga grupa problema su problemi sa vršnjacima.

„Tu su veoma česti problemi dvostrukih standarda. Zašto nekome nešto može biti, a meni ne može. Često imam priliku da se susrijećem sa vršnjačkim nasiljem i tim da žrtva ne zna kako da postupa jer vidi da neko uradi mnogo loše stvari pa ne samo da ne bude kažnjen ili bar opomenut, nego čak popularnošću biva nerijetko nagrađen“, objašnjava psihološkinja.

Šta odabrati kao životni put, a da bude moralno ali i finansijski isplativo je, kaže, česta dilema mladih.

„Rijetko se javljaju sama ali kada dođu po drugom nekom pitanju ja vidim veliki problem agresivnih napada mnogih neprimjetnih sadržaja sa svih strana naročito interneta“, navodi Stupar Đurišić.

Djeci su, smatra, dostupni mnogi sadržaji koji ne utiču pozitivno stimulativno na moralnost.

„Učenje etičnosti i moralnosti počinje od rane mladosti i traje intenzivno kroz adolescentni period. Veoma je važno imati uvide i kontrolu od strane odraslih kojim sadržajima su izložena djeca“, navodi Stupar Đurišić.

Treća grupa problema: Djeca u odnosu na svijet koji ih okružuje.

„Poznajem djecu prema kojima je svijet koji ga okružuje bio veoma surov. Znam i neku djecu prema kojima je jedna osoba bila veoma surova. Znam i neku djecu prema kojima se roditelji ne ponašaju onako kako svi mi mislimo da se treba ponašati prema svom djetetu. Da znam samo jedno dijete iz ove grupe problema bilo bi puno, a ja znam više od dvoje… znači, puno je djece koja imaju problema sa svijetom koji ih okružuje“, tvrdi psihološkinja.

Kada su u pitanju problemi u školi, kod djece su, ističe, primjetni sljedeći problemi: pad motivacije za sticanje teorijskih znanja; nezadovoljstvo načinom ponašanja nastavnika prema njemu kao djetetu; vršnjacima koji nečasnim postupanjima obezbjeđuju visoki status u školskoj zajednici.

Naglašava da je najvažnije da dijete zna da ne postoji problem, događaj, dilema ili mišljenje koje ne smije ili ne može da podijeli sa svojim roditeljem.

„Odnos sa djetom se gradi i razvija od momenta kada se rodi i traje zauvjek. Veoma je važno da roditelji pored svoje dostupnosti obezbijede djetetu još neke odrasle osobe koje bi im bile od povjerenja. Najviše volim kada imam baku, tetku ili strica mada u posljednje vrijeme nekoliko ujni su se pokazale dragocjenim za imati u timu koje radi za dobrobit mentalnog razvoja djeteta“, zaključila je Stupar Đurišić. 

Nacionalna SOS linija za djecu i mlade žrtve nasilja u porodici

Institut za socijalnu i obrazovnu politiku od početka februara ove godine započeo je rad na Nacionalnoj SOS liniji za djecu i mlade.

Kako je kazala licencirana stručna radnica SOS linije Nermina Ljušković, od tada do danas bilježe između 50 i 100 poziva.

Kako ističe, do tada su sve bili informativni pozivi, i to ne samo od djece i mladih već i od odraslih. Najviše poziva, kaže, ima iz centralne regije.

„Rad i aktivnosti SOS linije jasno definiše Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti i prateći Pravilnik iz tog Zakona i u skladu sa istim stručna radnica koja zaprimi poziv obavlja sledeće aktivnosti: prijem poziva, informisanje povodom problema zbog kojeg se korisnik javlja, vrši procjenu potreba korisnika i procjenu rizika, osnaživanje i upućivanje korisnika u rješavanje problema i informisanje o resursima u zajednici i povezivanje sa drugim pružaocima usluga, odnosno službi u zajednici i posredovanje kod drugih institucija“, objašnjava Ljušković.

Takođe, kako dodaje, obezbjeđuje i 5 procedura o aspektima bezbjednosti, sigurnosti, zaštiti ličnih podataka, prihvatljivosti usluge i aktivnostima u slučaju incidentnih događaja.

„Važno je naglasiti da su stručni radnici na SOS liniji posebno obučeni za prepoznavanje indikatora suicidalnosti ili drugih aspekata koji ukazuju na psihosocijalnu ugroženost i u skladu sa tim sprovode jasnu proceduru u koordinaciji sa nadležnim organima“, naglasila je Ljušković.