Da Vaše saopštenje nije adresirano direktno na Reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifata ef. Fejzića, vjerskog poglavara svih muslimana u Crnoj Gori, vjerovatno ne bih ni reagovao ali kao pripadnik Islama i islamske zajednice u Crnoj Gori osjećam obavezu da Vam se ovim putem obratim.
Gospodine Lekiću, oko svih navedenih tema koje ste otvorili u svom saopštenju očigledno dominira ona nenavedena a primarna – predizborna.
Izvlačeći istine, poluistine i neistine od Kulina bana do našijeh dana, svjesno izostavljajući one u kojima ste u faulu, na žalost, nastavljate retoriku koja je dominirala u proteklih 35 godina a koja je sve naše građane, uključujući i one koje zastupate koštala toliko da smo, blago rečeno, došli na rub biološkog opstanka u gradu pod Golubinjom.
Vaše obraćanje Uvaženom Reisu Islamske Zajednice u Crnoj Gori u najmanju ruku je neprimjereno i nedostojno političkog predstavnika srpskog naroda, kako se predstavljate.
Samo jedan primjer.
Današnje opravdavanje anti islamskog narativa borbom protiv Turaka zaista je više nego besmisleno. Ako uzmete u obzir da su Bošnjaci, muslimani, prije Vula, dizali ustanak protiv Stambola i Osmanske imperije nakon čega je i sam Njegoš Bošnjake nazivao junacima, pošto je bio suvremenik Husein kapetana Gradaščevića, ostaje pitanje da li je poistovjećivanje sa Vulom u današnjem vremenu u najmanju ruku odraz neznanja.
Koristeći takvu metodologiju opravdavanja opjevavanja okupatora-neprijatelja svjesno ili ne afirmišete sve one bolesne narative o Srbima i srpskinjama, o pravoslavlju i crkvi pa se tako ustašoidni Tompson poziva upravo na isto – borbu za slobodu svog naroda što je naravno samo paravan za čisti i otvoreni fašizam, šovinizam, mržnju, bolest.
Iskreno vjerujem da to nije slučaj sa Vama (dok mi ne dokažete suprotno) ali istovremeno se nadam da će Vas ovo moje saopštenje zaintrigirati kako biste u razgovoru sa ozbiljnim istoričarima shvatili suštinu bespotrebne predizborne retorike na ove teme.
Jasno je meni da se običan narod nakon 35 godina nakaradnog sistema i vladavine mediokriteta (čast pojedincima) najlakše politički mobiliše na vjerskim i nacionalnim pitanjima i dilemama (sa svih strana) ali itekako mi je jasno, kao vjerujem i ogromnoj većini prije svega Pljevljaka, da nam takva retorika nije donijela niti može donijeti ništa dobro.
Ako mi ne vjerujete, evo vam jedan podatak koji će vas uvjeriti – Pljevlja su za poslednjih 10 godina izgubila 2/3 maloljetnih osoba-djece.
Ukoliko nastavimo ovako neće imati ko da srbuje, bošnjači, crnogorči.. nacije će nam se svesti na tri grada – Beograd, Sarajevo i Podgoricu, a onda će doći neki novi narodi, kojima ćemo svi mi ovde biti isti, i strani u isto vrijeme.
Najbolji lijek za ovu bolest koja nam se dešava u javnom diskursu su razgovori, direktni razgovori o svemu i svačemu bez tabu tema, pred TV kamerama jer sam siguran da se u takvim razgovorima svi ponašamo puno ozbiljnije i zrelije a u konačnici dođemo do stvari koje nas spajaju, zajednički trle i ugrožavaju.
Ima Srpska pravoslavna crkva dovoljno velikodostojnika da o svim bitnim i nebitnim temama razgovara sa velikodostojnicima islamske zajednice pa je sasvim nepotrebno i degutantno kada tu njihovu ulogu preuzimaju političari. Ista je stvar i sa istoričarima.
Političari i stranke, kao i funkcioneri svih nivoa imaju i previše posla kako ovom narodu obezbijediti normalne uslove za život, zdravstvo, obrazovanje, poslovni ambijent..
U našem, pljevaljskom, slučaju ti poslovi bi prije svega trebali biti kako ovoj djeci obezbijediti elementarnu stvar – čist vazduh i čistu vodu pošto im mi, njihovi roditelji, nismo bili sposobni to uraditi do sada. Na sramotu svih nas.
Natječimo se u dobru.

Mesko Đurđević, predsjednik OO SPP Pljevlja