Dragulj kulturne baštine

    6 mjeseci pre 327 pregleda

Jedan on najvrednijih predmeta pronađen na Kominima jeste diatreta. Taj dragulj kulturne baštine predstavlja vrstu luksuznog staklenog pehara, izrađenog od kristalnog bezbojnog stakla, reljefno ukrašenog. Karakteristična je za etapu poznog Rimskog carstva.

– Diatreta je korišćena u svečanim prilikama. Bila je kao kraljica večeri za trpezom moćnog gospodara ili samog cara. Napravljena je da pokaže ljepotu, da svjedoči o raskoši. Osim primarne, praktične namjene, taj skupocjeni pehar bio je i odraz pripadnosti određenom staležu. Vrlo je bitna i njena estetska dimenzija jer se kroz nju reflektuje životni stil, ukus i moda jedne epohe. A onda, nakon mnogih pirova na kojima je predstavljana, diatreta je sahranjivana zajedno sa svojim vlasnikom. Po načinu ukrašavanja mogu se izdvojiti dvije grupe, one sa figuralnom predstavom i mrežaste diatrete, koje se smatraju estetski najsavršenijim, kod kojih dekor u vidu fine mreže obuhvata cijeli sud. Postoji više vrsta mrežastih diatreta, a razlikuju se po bogatstvu ukrasa. Najdekorativnije imaju na vratu suda natpis, zatim slijedi okovratnik i mreža koja obuhvata jezgro, odnosno samu posudu. Natpis ispod oboda najčešće izražava želju ili izreku ispisanu na grčkom ili latinskom jeziku. Rjeđe se na diatretama nalaze imena, kao što je to slučaj na kominskoj diatreti, sa imenom Panelenija. Kominska diatreta pripada grupi mrežastih savršene izrade. Zvonoliki pehar je od prozračnog bezbojnog stakla i kobaltnoplave mreže, koja u tri reda prstenova sasvim slobodno obavija prehar. Natpis, koji se sastoji od 19 slova, nije povezan sa mrežom, već stoji slobodno. Jedno slovo O je oštećeno, a posljednje koje nedostaje, najvjerovatnije je slovo M(emoria). Natpis “Vivas panelleni bona“ se može prevesti kao poruka – “U slavu Panelenija“. Visina diatrete je 14,9 cm, prečnik otvora 13,3 cm i baze 3,7 cm. Potiče iz IV vijeka nove ere, a izrađena je u jednoj od čuvenih kelnskih radionica. Smatra se da su mreža i pehar izrađivani iz jednog komada stakla. Osnova jezgra se umakala u obojenu staklenu masu i nakon hlađenja brusila se točkićima raznih oblika i dimenzija, tako da se dobijala mreža koja je za osnovu vezana staklenim stubićima. Majstori diatreta bili su pod posebnom zaštitom rimskih careva i imali povlašćen tretman. Za života mogli su napraviti samo jednu, do dvije diatrete. Pronalazak kominske diatrete, kao jedne od malobrojnih potpuno sačuvanih u svijetu, bio je senzacija u naučnim krugovima. Ona i danas predstavlja jedno od najvrednijih pokretnih kulturnih dobara Crne Gore – kazao je dr. Branko Banović. 

Najnovije vijesti

Najčitanije

Jesu li Pljevlja žrtvovan grad?

27.03.2020 6325 pregleda