Većina demokratskih vlada svijeta izbore smatra građanskim pravom. Međutim, više od 20 država uvele su svoje građane obavezu izlaska na izbore. U nekim se ide toliki daleko da se uvode sankcije za one koji ne glasaju.

Države u kojima postoji obaveza izlaska na izbore: Australija, Argentina, Belgija, Bolivija, Brazil, Kongo, Kostarika, Edvador, Egipat, Grčka, Honduras, Liban, Lihtenštajn Luksemburg, Meksiko, Nauru, Paragvaj, Peru, Samoa, Singapur, Tajland, Turska, Urugvaj.

Obavezno glasanje je u nekim državama SAD, jednom švajcarskom kantonu i u tri regiona Austrije.

Većina demokratskih vlada smatra učešće na nacionalnim izborima građanskim pravom. Neki smatraju da je učešće na izborima i građanska odgovornost građana. U nekim zemljama, gdje se glasanje smatra obavezom, glasanje na izborima je postalo obavezno i regulisano nacionalnim ustavima i izbornim zakonima. Neke zemlje idu toliko daleko da uvode sankcije onima koji ne glasaju.

Obavezno glasanje nije nov koncept. Neke od prvih zemalja koje su uvele zakone o obaveznom glasanju bile su Belgija 1892, Argentina 1914. i Australija 1924. Postoje i primjeri zemalja poput Venecuele i Holandije koje su praktikovale obavezno glasanje, ali su ga ukinule.

U zemljama u kojima je glasanje obaveza, oni što ne glasaju moraju da navedu legitiman razlog za svoju uzdržanost kako bi izbjegli dalje sankcije, ako one uopšte postoje.

U nekim državama postoje novčane kazne. a iznos se razlikuje od zemlje do zemlje, u Australiji se na primjer, kreće od 20 do 50 dolara, u Argentini od 50 do 500 pezosa.

Moguće su i kazne zatvorom, ali do sada nije dokumentovan nijedan takav slučaj u praksi i to se predviđa ukoliko se, ni nakon opomene, ne plati novčana kazna.

Neke zemlje mogu kazniti one koji ne izađu na izbore, ukidanjem određenih građanskih prava.

U Belgiji će građanin koji ne glasa na četiri izbora u roku od 15 godina, biti lišen prava glasa. U Peruu glasač mora da nosi karticu sa pečatom nekoliko mjeseci nakon izbora kao dokaz da je glasao. Ovaj pečat je potreban za dobijanje nekih administrativnih usluga.

U Singapuru se birač briše iz biračkog spiska sve dok ponovo ne podnese zahtjev za uključivanje i ne podnese legitiman razlog zašto nije glasao. U Boliviji se glasaču daje kartica poslije glasanja kako bi mogao da dokaže učešće. Ukoliko ne posjeduje tu karticu, onemogućeno mu je da prima platu tri mjeseca nakon izbora.

Takođe, u Belgiji je teško dobiti posao u javnoj upravi ako ne glasate na izborima.

Druge zemlje, poput Grčke, nemaju zvanično propisane mjere kojima sankcionišu one koji nisu glasali. Međutim, građani se mogu suočiti sa nekim od administrativnih prepreka u dobijanju, na primjer, vozačke dozvole.