DW: Najveći protest od 5. oktobra, Pink i Hepi Vučićeva crvena linija

    11 meseci pre 531 pregleda Izvor: DW/cdm.me

Foto : Pixabay –

Dok je Pink javljao o „šačici mrzitelja“ koji maltretiraju narod, ulicama Beograda se valjao najveći protest još od Petog oktobra, piše Dojče vele i pita – da li su to kritična masa i kritični trenutak u kojem se nešto mijenja.

„Ovdje sam jer već godinama trpimo mentalnu i medijsku torturu“, kaže penzionerka Slobodanka Marković, u masi desetina hiljada ljudi koji su u petak (12. maj) uveče prošetali od Skupštine do „Gazele“, blokirajući autoput na neko vrijeme.

„Sada je ta tortura prešla u golo nasilje, nasilje nad svima koji ne misle isto. Mi nismo ološi, strani plaćenici i hijene, kako nas nazivaju. Kako će se ovo završiti ne znam, ali ovo je put za izlazak iz mraka“, kaže ona za DW.

Mnogi su ohrabreni jer je protest najmasovniji otkako je na vlasti Srpska napredna stranka, te se nadaju „kritičnoj masi“.

Saša Stefanović, zanatlija, na protestu je sa ćerkom, jer ga vidi „kao protivljenje režimu koji je svojim načinom vladanja doveo do ovoga do čega je došlo proteklih dana“.

„Jeste malo obeshrabrujuće da ovako tragičan događaj mora da prene ljude, ali eto ovdje sam zbog svoje ćerke, ali i zbog sebe, ako mogu da starost proživim u nekom normalnom društvu“, priča Stefanović.

„Šačica nasilnika maltretira građane“

Vlast za sada ne pokazuje nikakvu namjeru da ispuni zahtjeve postavljene nakon tragičnih pucnjava u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ na Vračaru i u selima kod Mladenovca, u kojima je ukupno 17 ljudi ubijeno.

Među zahtjevima su ostavke funkcionera, oduzimanje nacionalnih frekvencija televizijama koje promovišu nasilje, kao i gašenje štampanih medija i tabloida koji promovišu mržnju i nasilje.

Kao da se strategija vlasti svodi na umanjivanje broja prisutnih, kao i na optužbe da opozicija tragediju koristi za političke ciljeve. To, zapravo, nije ništa novo i uklapa se u propagandu vlasti koja pokušava da svaku opozicionu aktivnost predstavi kao nešto protivzakonito, piše DW.

Ovoga puta je akcenat stavljen na ograničavanje slobode kretanja, to jest, kako je to ponavljano na Pinku, „šačica nasilnika maltretira građane“. Stoga je i na jučerašnjem mitingu bilo dozvoljeno nesmetano kretanje vozila trasom protesta, jer saobraćajna policija nije adekvatno asistirala, što je očito trebalo da dovede do napetosti između vozača i učesnika protesta, navodi njemački medij.

Srećom, nije došlo do većih incidenata, i veliki broj građana je blokirao obje trake autoputa kod Centra Sava. Ali, takvo odsustvo saobraćajne policije i regulisanja saobraćaja ipak je dovelo do nekoliko manjih verbalnih incidenata, što je režimskim medijima poslužilo kao dokaz „nasilja“ opozicije nad građanima Beograda.

Sljedeće okupljanje građana najavljeno je za naredni petak (19. maj), i kako je prisutne obavijestio narodni poslanik Srđan Milivojević, to će biti okupljanje ispred Skupštine Srbije bez razilaženja.

Pink i Hepi – Vučićeva crvena linija

Ključni zahtjevi su vezani za medijsku sferu na kojoj se i temelji vlast SNS. Ima li šanse da se to ostvari, DW je pitao profesora Radeta Veljanovskog, člana radne grupe koja radi na novom Zakonu o elektronskim medijima.

„Teško je reći da li se može očekivati da neko ovog trenutka donese odluku da se oduzme frekvencija televizijama Pink i Hepi, iako za to ima itekako dovoljno razloga“, kaže Veljanovski.

„Ali, s obzirom da se uskoro očekuje usvajanje novog zakona o elektronskim medijima, koji bi trebalo mnogo oštrije da kažnjava sve ono što su primjedbe na račun ovih televizija, možda se u tom sadejstvu sa ovim pritiskom nešto i promijeni.“

Lične ostavke su nebitne Aleksandru Vučiću, ocjenjuje za DW profesor Fakulteta političkih nauka Čedomir Čupić, „ali je za njega najbolnija tačka da televizije Pink i Hepi izgube frekvenciju. Ako on to izgubi, Srbija će u tom trenutku izaći iz medijskog mraka.“

Odgovor vlasti – kontramiting

Profesor Čupić podsjeća da je i tokom devedesetih bilo dosta neuspješnih protesta, ali su oni u jednom trenutku krenuli da uspijevaju, recimo 1996. godine, i zatim 2000. godine.

„Postoji tu trenutak ili povod koji mi ne možemo da procijenimo, kada se nagomilano nezadovoljstvo ne može izdržati i to se može desiti i ovih dana“, navodi Čupić.

Predsjednik Srbije je umjesto izjašnjavanja o zahtjevima opozicije i građana najavio organizovanje velikog mitinga svojih pristalica u Beogradu 26. maja. To će, prema njegovim riječima, biti najveći javni skup ikada održan u Beogradu.

Rade Veljanovski primjećuje da vlast to okupljanje pokušava da predstavi kao mjesto gdje će saopštiti neke važne vijesti građanima Srbije, „ali svi znamo da pripadnici vlasti, i naročito Aleksandar Vučić, svakodnevno više sati iznose svoje stavove u svim medijima, i njima za tako nešto taj miting nije potreban“.

„Možda hoće da pokaže kako može da okupi više ljudi nego ovaj miting, i možda će i uspjeti jer drži kompletnu infrastrukturu. Imaćemo tu, kao i ranije, autobuse, vozove i kamione koji će dovoziti ljude iz cijele Srbije. To će samo produbiti podjelu građana Srbije na ove i one“, smatra Veljanovski.

Prema profesoru Čupiću, u pitanju je ista politika zloupotrebe državnih resursa. Kako kaže, to što Vučić „ne poziva već dovodi“ građane pokazuje njegovu „nemoć“.