Već duže vremena slušamo izjave najodgovornijih u EPCG kako počinje ekološka rekonstrukcija TE Pljevlja. Mogu se čuti ili pročitati preko sredstava informisanja razna mišljenja političara, analitičara, takozvanih eksperata, ali nijesam čuo da se oglasio ijedan energetičar.

Čitav svoj radni vijek proveo sam radeći na TE, od pripravnika do inženjera u nadzoru na izgradnji, zatim u eksploataciji odnosno proizvodnji, onda kao šef proizvodnje, tehnički direktor i direktor.

Smatram da bi bilo građanski neodgovorno ćutati u ovako ozbiljnom trenutku. Termoelektrana Pljevlja je u radu punih 39 godina. Radni vijek je prema preporuci proizvođača opreme 40 godina. Neko se sjetio da radi ekološku rekonstrukciju na kraju radnog vijeka. Ali prije nego se uopšte ušlo u priču, obavezno je trebalo uraditi procjenu preostalog radnog vijeka Termoelektrane. To je morala da uradi kompetentna institucija, a ne neko ko će samo zadovoljiti formu, kako su to uglavnom radili diletanti koji su, uzgred budi rečeno, uništili ovu zemlju. Ta procjena bi morala precizno definisati šta se mora remontovati, a šta potpuno zamijeniti od vitalne opreme i koliko sve to košta.

Imao sam metodologiju kako se to radi i znam da to nije urađeno, makar ne onako kako to predviđaju pravila tehničke eksploatacije.

Urađena projektna dokumentacija je sa mnogo neodrživih rješenja (iako moram prizati da sam samo djelimično upoznat jer sam bio totalno zaobiđen u ovom poslu).

Što je najgore, prosto neshvatljivo – ovom ekološkom rekonstrukcijom nije obuhvaćena deponija i spoljašnji transport šljake i pepela što su ključni i najveći zagađivači životne sredine.

Postojeća deponija je prava ekološka bomba i pravo je čudo da se do sada nije desio ozbiljan ekološki akcident, osim onog naivno insceniranog o masovnom pomoru ribe (ali o tome neki drugi put). Postojeća deponija je figurirala u projektnoj dokumentaciji kao privremena, dok se ne završi eksploatacija uglja na lokalitetu Ljuće-Šumani, a posle toga trebalo je nastaviti odlaganje na tom prostoru.

Prema projektnoj dokumentaciji i veoma preciznom proračunu, postojeća lokacija je obezbjeđivala prostor do 2002. godine, što se pokazalo sasvim tačnim, jer je te godine deponija bila u potpunosti zapunjena. Rudnik radi svojih problema, nije uspio da završi eksploataciju, pa se nije moglo preći na tu lokaciju. Tada sam, u svojstvu direktora TE Pljevlja, zvaničnim dopisom obavijestio ministra ekonomije da TE Pljevlja mora stati jer nema više prostora na deponiji Maljevac za odlaganje šljake i pepela.

I osim opcije da TE Pljevlja prestane sa radom postojalo je samo još jedno rješenje, da se nekako iznađe prostor za depovanje na postojećoj i za kraći period dok se ne izgradi nova deponija i novi sistem za transport šljake i pepela na pomenutoj lokaciji Ljuće-Šumani.

Odmah smo pristupili izgradnji projektne dokumentacije na novoj lokaciji, urađen je idejni projekat. Zbog veoma obimne rekonstrukcije te godine nijesmo se uspjeli posvetiti reviziji idejnog projekta. Za izuzetno izvedenu rekonstrukciju nagrađen sam smjenom, a na mjesto direktora TE doveden je čovjek koji nikad nije kročio u termoelektranu.

Ono na šta sam bio posebno ponosan što se tiče TE jeste vrhunski kadar, od inženjera, tehničara, rukovalaca i bravara, pa smo najmanje 80% radova izvodili u sopstvenoj režiji.

Uvijek sam bio svjestan da firmu čine ljudi, stručni, radni, obrazovani i posvećeni firmi, pa sam u svom dugogodišnjem rukovođenju, na različitim pozicijama posebnu pažnju posvećivao ljudskim resursima. Šta se desilo sa tako kvalitetnim kadrom, posjetite Termoelektranu, pa neka vam odgovore preostali zaposleni.

Kada su Termoelektranu posjetili stručnjaci Svjetske banke, jer je deponija prepoznata kao jedna od crnih ekoloških tačaka u Crnoj Gori, snimili su stanje, upoznali su se sa problemom stabilnosti brane i problemom kolektora i zaključak je bio da se hitno prelazi na novu lokaciju.

Ko je poslije toga odlučio da se ostane na postojećoj deponiji i sa hidrauličnim sistemom transporta sljake i pepela, koji se nigdje više ne primjenuje u svijetu zbog ogromnog zagađenja životne sredine.

Pitam odgovorne iz EPCG koji najavljuju početak ekološke konstrukcije, na kom nivou je urađena projektna dokumentacija za novu deponiju i spoljni transport šljake i pepela i znaju li koliko to košta?

Moram napomenuti da je zemljana brana Maljevac najvisočija na Balkanu sa mnogo problema i da je zakonska obaveza da se svake godine rade tehnička osmatranja koja su posljednji put urađena, po mojim saznanjima, 2013. godine. Šta uopšte rade inspekcijski organi?

I da je bilo koja inspekcija radila svoj posao Termoelektrana bi morala biti zaustavljena prije 7-8 godina zbog nepoštovanja pravila tehničke eksploatacije.

To su samo neki od problema i dileme koje bi se morale razrijesiti prije početka ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja. Dosta nam je promašenih projekata koji se mjere milionima, a sve je to natovareno na grbaču potročača električne energije jer ih je regulatorna agencija prihvatila kao „opravdane troškove“.

Nego o tome neki drugi put, inače bilo bi mi malo prostora za čitavo vaše izdanje novina.

Autor je dipl. mašinski inženjer, Slavko Vukašinović