Zadivljujuće je u kojoj je mjeri servilni Andrija Mandić spreman da savije kičmu i da bespogovorno služi tuđim državama, pa i da se njima iznova dokazuje iznoseći laži i šireći mržnju, smatra Slobodan Filipović, član Izvršnog odbora DPS Crne Gore.

„Ne razumijemo šta su predsjednici Milanović i Đukanović kazali, a što je „antisrpski i antipravoslavno“? To što po Mandiću zaštita interesa Crne Gore predstavlja nešto što je antisrpsko – nije naš problem. Do njega je, definitivno“, ističr Filipović.

On tvrdi da to što Mandić svaku reakciju protiv Aleksandra Vučića vidi kao antisrpstvo ili mržnju protiv Srbije, takođe je njegov, sluganski i ropski problem.

„Niti suprotstavljanje Vučiću predstavlja bilo kakvo konfrontiranje sa Srbijom, a naročito ne sa pravoslavljem. Osim ako u Mandićevim očima Vučić nije postao i kakav vjerski lider“, naglašava Filipović.

Po njemu, interesantno je to što Mandić i ostale „sluge“ reaguju burno na svaki pokušaj jačanja saradnje sa nama susjednim državama.

„Od Zagreba, preko Sarajeva, sve do Tirane i Prištine – njima baš niko, osim onoga kome bespogovorno služe, nije po volji. Zašto? Niko normalan ne pristaje na takvo vođenje spoljne politike i nadamo se, zarad dobrobiti čitave države, da se “vizija” Demokratskog fronta neće reflektovati na politiku Vlade Crne Gore. U suprotnom, Crna Gora će i u međunarodnim odnosima postati daleka periferija, osuđena na imaginarijume Vučića i Dodika, koji nikome ništa dobro nijesu donijeli“, zaključuje Filipović.