I dalje tajan ugovor Ministarstva odbrane: Duplo skuplji u odnosu na neke članice NATO-a

    1 mesec pre 164 pregleda Izvor: vijesti.me

Crnogorsko Ministarstvo odbrane i dalje taji podatke u vezi sa kontroverznim aranžmanom nabavke lakooklopnih patrolnih vozila za potrebe Vojske Crne Gore (VCG), koje je taj resor sklopio za vrijeme bivšeg ministra Predraga Boškovića (DPS). Crna Gora je 23. oktobra 2019. sa američkim proizvođačem “Oshkosh” sklopila ugovor za kupovinu ukupno 67 lakooklopnih patrolnih vozila za potrebe dvije pješadijske čete VCG. Kupljena su vozila tipa “oshkosh JLTV” (L-ATV), a ugovor vrijedan 36,17 miliona dolara treba da se ispuni do 2023, kada ističe rok za isporuku svih 67 naručenih primjeraka.

Od toga će četiri vozila biti u komandnoj, odnosno varijanti za medicinsku evakuaciju, osam će biti u protivoklopnoj varijanti naoružani vođenim protivtenkovskim raketama, a 55 će biti nadograđeno takozvanim daljinski upravljanim borbenim stanicama opremljenim automatskim oružjem manjeg kalibra.

Do sada su, prema nezvaničnim informacijama “Vijesti”, iz SAD isporučena samo 22 vozila koja su skoro sva stigla do kraja 2020. godine, tako da isporuke za vrijeme dok je Ministarstvom odbrane rukovodila bivša ministarka Olivera Injac, praktično da nije bilo.

U međuvremenu, izraelska kompanija “Elbit Systems” sa kojom je sklopljen ugovor o isporuci takozvanih daljinski upravljanih borbenih stanica, isporučila je 20 komada za ugradnju na JLTV vozila, od kojih je svaki naoružan mitraljezom kalibra 12,7 mm.

Iz Ministarstva odbrane (MO) ni za vrijeme dok ga je vodila bivša ministarka Olivera Injac, kao ni nakon što je nedavno taj resor preuzeo novi ministar Raško Konjević (SDP) nije odgovoreno na pitanja koliko je do sada vozila tipa “oshkosh JLTV” isporučeno Vojsci, kao ni u vezi sa bilo kojim drugim detaljem ovog posla, koji je prije skoro tri godine zaključio Bošković.

Injac je inače, ranije nagovještavala da će pretresti sve ugovore koje je njen prethodnik sklapao za opremanje i modernizaciju VCG sumnjajući da tu nije baš sve urađeno u najboljem interesu države. Za mandata Boškovića sklopljeno je ugovora vrijednih preko 100 miliona eura sa dobavljačima iz Kanade, SAD i Izraela za kupovinu helikoptera, lakooklopnih patrolnih vozila i daljinski upravljanih borbenih stanica, koje će godinama u vidu kredita otplaćivati građani Crne Gore.

Ovdašnjoj javnosti nije objašnjen gotovo nijedan komercijalno-tehnički aspekt tih ugovora, proces selekcije koji je doveo do odabira baš te i takve opreme i tih isporučilaca a mnogi su bili višestruko skuplji, nego što su to platile druge države. Tako je i sa vozilima “oshkosh “.

Neformalno je u MO rečeno da su u pitanju poverljivi ugovori jer nose takve oznake. Među brojnim prijavama koje su podnijete tužilaštvu za navodno sumnjive poslove, nijedna se ne tiče ovih aranžmana.

Sagovornik blizak vrhu VCG kazao nam je da je svojevremeno, ministra Predraga Boškovića jedan od visokorangiranih oficira VCG informisao da se 67 vozila može nabaviti za 30 miliona.

“Ministar je sa tim informacijom, inicirao proceduru na sjednici Vlade. Radni tim, oformljen sa zadatkom da izvrši analizu svih vozila koja ispunjavaju zahtjeve postavljene pred njih je nakon nekoliko mjeseci rada pripremio predloge i prezentovao ih ministru Boškoviću i njegovim saradnicima. Prema pouzdanim informacijama, vozila ‘oshkosh JLTV’ nisu bila ni među prvih pet kandidata koje je stručni tim predložio za nabavku”, kaže izvor “Vijesti”.

Sagovornik je dodao da je izbor sa tih pet sužen na tri tipa vozila, koja bi se potencijalno nabavljala za VCG, a od kojih su sva tri bila proizvođača iz NATO država (Španije i Turske). Sa tim je proizvođačima potom, trebalo ući u pregovore o uslovima nabavke i konkretnim karakteristikama vozila koje će se naručiti za VCG (cijena, oprema, nivo balističke zaštite, transport i isporuka, održavanje i rezervni djelovi).

”Međutim, ministar preko noći, mijenja raniju odluku i saopštava saradnicima u MO i Generalštabu VCG da će biti nabavljena vozila ‘oshkosh JLTV’. Veoma uzak krug ljudi je nakon toga bio uključen u pregovore sa kompanijom koja ih proizvodi oko uslova ovog aranžmana, ugovor je stepenovan kao tajni”, kaže sagovornik.

Dok su, prema navodima izvora, drugi kupci poput SAD, Litvanije, Slovenije i Sjeverne Makedonije, “oshkosh JLTV” vozila kupili po daleko manjoj cijeni od one koju za njih plaća Crna Gora, MO je kupilo samo “suva” vozila – bez sredstava veze, naoružanja i druge opreme, kao i bez uključenih troškova transporta, bez kontingenta rezervnih djelova makar za neki početni period njihovog korišćenja u VCG, bez ikakvih uključenih stavki koje podrazumijevaju održavanja vozila.

Po ugovorenoj cijeni, ispada da MO Crne Gore jedan “oshkosh JLTV” plaća 539.850 dolara, što je mnogo skuplje nego što ta vozila plaćaju drugi kupci.

Iako kompanija “Oshkosh” ne obavljuje podatke koliko pojedinačno naplaćuje ova vozila koja isporučuje kupcima u nekoliko država svijeta, procjena Vlade SAD (tzv. Average Procurement Unit Cost) jeste da Ministarstvo odbrane SAD jedan “oshkosh JLTV” u prosjeku plaća od 344.000 do najviše 395.000 dolara. Po posljednjem velikom ugovoru koje je MO SAD sklopilo sa “Oshkoshem” za isporuku nove serije tih vozila ukupne vrijednosti 911 miliona dolara iz decembra 2020, cijena pojedinačnog primjerka JLTV vozila pala je na 333.000 dolara.

Pitanja bez odgovora

Iz MO, ni dok ga je vodila Olivera Injac, ni nakon dolaska novog ministra, nisu odgovorili na pitanja kolika je po ugovoru koji je oktobra 2019. sa Amerikancima sklopio ministar Bošković i njegova tadašnja pomoćnica za materijalne resurse Alma Ljuljanaj Jovićević (DPS), pojedinačna cijena koja se plaća “Oshkoshu” za JLTV vozila u bazičnoj/protivoklopnoj/MEDEVAC, odnosno konfiguraciji komandnog vozila.

Nije odgovoreno ni da li je za naručena vozila osim onih u konfiguraciji komandnog vozila, sa proizvođačem ugovoreno njihovo opremanje radio-komunikacionom opremom, uračunato u ugovorenu cijenu. Nismo dobili ni odgovore na pitanja da li su u ukupnu cijenu ovog aranžmana uključeni i transport 67 vozila iz SAD do Crne Gore, kontingent rezervnih djelova, servisiranje od strane proizvođača i na koji period, te ako nisu, koliko će iznositi dodatni troškovi koje će Crna Gora morati da snosi za ove neugovorene aspekte posla nabavke i uvoženja u operativnu upotrebu novih JLTV vozila.

Iz MO nisu odgovorili ni na pitanja koja vozila je radni tim VCG nakon analize 2018. godine predložio tadašnjem ministru odbrane, kao optimalna za nabavku za opremanje jedinica VCG, te koji su uslovi, pored cijene, bili presudni da stručna lica predlože nabavku baš tih vozila. Nije objašnjeno ni da li su uopšte započeli pregovori sa proizvođačima tih vozila, da li je i zašto promijenjena strategija nabavke vozila.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

PV Informer
%d bloggers like this: