I PORED BROJNIH KAMENOLOMA NA PODRUČJU PLJEVALJA, DO OPŠTINSKOG BUDŽETA NE STIŽU PRIHODI OD KONCESIJA Kamen odnose, pare ne donose

    7 godina pre 139 pregleda Izvor: dan.me

U Pljevljima se mogu kopati rude, vaditi kamen i sjeći šume, a da se zakonski procenat koncesione naknade ne vraća u dovoljnoj mjeri lokalnom budžetu. Takav je slučaj i sa dijelom lokalnih kamenoloma, kaže Nikola Rovčanin

Činjenica da lokalna uprava ne naplaćuje koncesije na vađenje kamena na teritoriji opštine i da novac ili ostaje u državnom budžetu ili se uopšte ne ubira, za predstavnike opozicije je samo još jedan od pokazatelja nebrige Vlade Crne Gore za najsjeverniju opštinu. U lokalnoj upravi nemaju stavku koja se odnosi na ubiranje koncesija za eksploataciju kamena, a kamenolomi postoje na više lokacija. Naravno, najveća eksploatacija kamena vrši se u selu Bušnje, gdje se kamen eksploatiše za proizvodnju pijeska za građevinske poslove. Koncesionar je „Vektra Ja-kić“, za koju se pouzdano ne zna da li plaća koncesije. U lokalnoj upravi ni nemaju tačan uvid u to koliko se novca tačno ubira od koncesija, jer je čitav posao u rukama Vlade Crne Gore. Po zakonu, sedamdeset odsto sredstava od koncesije na kamen trebalo bi da ide lokalnoj upravi, a trideset odsto državi.

Koliko ide državi ne zna se, ali u lokalni budžet se ne uplaćuje ništa.

– Ni Vlada Crne Gore, niti veliki privredni subjekti ne ispunjavaju obaveze prema lokalnoj vlasti u Pljevljima, koja je instalirana kao poslušnička, koja se pokazala kao kukavička, bez sta-va, hrabrosti i vizije. Politika ćutanja i klimanja glavom „velikima“, a demonstriranja moći prema „malima“ uništila je ovaj grad. U Pljevljima se mogu kopati rude, vaditi kamen i sjeći šu-me, a da se zakonski procenat koncesione naknade ne vraća u dovoljnoj mjeri lokalnom budžetu. Takav je slučaj i sa dijelom lokalnih kamenoloma, kaže odbornik Demokratskog fronta Nikola Rovčanin i ističe da Zakon o koncesijama upućuje dio naknada lokalnoj samoupravi, a zakon o finansiranju lokalne samouprave propisuje da je taj iznos u procentu od 70 odsto.

Rovčanin pojašnjava da je to stavka od velikog značaja za sredine koje raspolažu prirodnim bogatstvima. Na žalost, dio velikih privrednih subjekata, prema mišljenju Rovčanina, koji su dužni da plaćaju koncesije, često uz saglasnost „velikih“ tu obavezu zaobilazi, a i ono što im propišu ne plaćaju blagovremeno, kakav je slučaj sa „Vektrom Jakić“.

– U takvom odnosu, mnogo bolje prođu opštine koje nemaju prirodnih bogatstava pa sredstva dobiju iz Egalizacionog fonda, koji je upravo zbog koncesionih naknada najškr tiji prema Plje-vljima, kaže Rovčanin.

Vrijedi podsjetiti da je Rudnik uglja završio s eks ploatacijom uglja u selima Borovica i Šumane, a da tamošnji kopovi nijesu rekultivisani. Pritom, nakon zatvaranja Rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“, početkom ovog vijeka, ostala je nesanirana deponija jalovine u naselju Gradac, a u neposrednoj blizini grada je nerekultivisano više deponija Rudnika uglja. Riječju, profit se ubira, a lokalna sredina od tih poslova nema koristi.

Ekološka pustoš

Rovčanin tvrdi da nije problem samo a kamenolomima i kamenom, već i na drugim mjestima, gdje se eksploatišu rude i druge sirovine.

-Pomenuo bih i „Gradir montenegro“ koji eksploatiše dragocjene rude, a za sobom ostavlja ekološku pustoš. Siguran sam da ne postoji grad u Evropi koji je ovako propao isključivo zbog činjenice da je prirodno bogat. Zbog tog bogatstva kojim se upravlja interesno, nepromišljeno i neodgovorno uništeni su i voda, i zemlja, i vazduh, a narodu se nanosi nepopravljiva šteta-istakao je Rovčanin.