U Pljevljima je u 95. godini umro od najstariji automehaničar u Crnoj Gori, Vasilije Vaso Križek

Rođen je u Risnu 1929. godine. Mlad je ostao bez oca tokom njemačkog bombardovanja Zelenike u aprilu 1941. godine, a bio je najstarije dijete u porodici i sa majkom je brinuo o braći i sestrama. Porodica Križek godinama se bavila obućarskim zanatom, a Vaso se nije mnogo interesovao za to, pa je 1945. godine, nakon demobilizacije iz Vojske, prihvatio predlog svog komandanta da ode u Češku i izuči zanat za mehaničara. Nakon tri godine provedene u Češkoj, vratio se 1948. godine u Beograd gdje je položio ispit za mehaničara. Radio je u Beogradu, a potom se vratio u Boku i zaposlio se u Remontnom zavodu u Tivtu. Putovao je na posao brodićem iz Risna. Jedno kratko vrijeme boravio je u Zagrebu, ali se 1952. godine vratio u Tivat, Godinu odinu nakon toga se zaposlio u Boksitima. Poslije osam godina provedenih u Nikšiću, preselio se u Pljevlja – rodni grad svoje supruge. U   Rudniku uglja  radio je do 1990. godine, kada je otišao u penziju.

Uvijek nasmijan vedrog duha, zračio je pozitivnom energijom. Često je znao da kaže da nisam došao u Pljevlja mnogo bio bih siromašniji jer čovjek je bogat onoliko koliko ima prijatelja, a Vaso ih je imao. Skoro svi su, kao i njegova supruga, otišli prije njega, a danas njegove ćekrke mogu biti ponosne na oca koji je bio dio vedrog duha starih, poslijeratnih, Pljevlja.