Inflacija više nije apstraktan pojam iz ekonomskih izvještaja — danas je to realnost svake prodavnice, svakog računa i svakog domaćinstva.

U posljednje dvije godine inflatorni pritisci pogodili su gotovo sve zemlje jugoistočne Evrope, bez izuzetka, prenosi Seebiz.eu.

Bilo da živite u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji ili Crnoj Gori, vjerovatno ste primijetili da su cijene svakodnevnih proizvoda porasle između 5 i 12 odsto, u zavisnosti od kategorije i države. Kupci, pritisnuti višim troškovima života, sve češće donose promišljene odluke, mijenjaju navike, odustaju od luksuza i biraju racionalnije strategije trošenja.

U ovom tekstu analiziraćemo kako inflacija mijenja ponašanje potrošača — gdje se najviše štedi, a na kojim se kategorijama, možda iznenađujuće, troši više nego ranije.

Na čemu se ne štedi — vrijednost se traži u dugotrajnosti

Zanimljiv je paradoks koji se posljednjih mjeseci jasno uočava širom regiona: dok se štedi na svakodnevnim troškovima, troši se više na kategorije koje se doživljavaju kao dugoročna ulaganja. To uključuje energetski efikasne kućne uređaje, alate, kućnu izolaciju, LED rasvjetu, kao i proizvode koji smanjuju račune i održavaju domaćinstvo.

Prema nedavnom izvještaju GfK, postoje opšti trendovi rasta tržišta „uradi sam“ (DIY) alata u Evropi. Jedan od razloga jeste to što ljudi sve češće pokušavaju da popravljaju i održavaju stvari sami, umjesto da zovu majstore ili kupuju nove. U tom kontekstu, prodavnica alata postaje sve popularnija, jer se kupci odlučuju za samostalne projekte — bilo u vrtu, radionici ili domaćinstvu.

Takođe, kućni budžeti sve više se usmjeravaju ka izdržljivim stvarima: kvalitetne patike umjesto dvije lošeg kvaliteta, bolji ranac za školu umjesto najjeftinijeg modela i slično. Vraća se ideja „kupi jednom — koristi godinama“. Kupci su spremni da plate više, ali samo ako znaju da će se ulaganje isplatiti kroz dugotrajnost, manji trošak održavanja i bolju funkcionalnost.

Kod svakodnevnih nabavki — štednja kao strategija preživljavanja

Bez obzira na to da li kupujete u Zagrebu, Sarajevu ili Podgorici, jedno je sigurno: potrošači su postali daleko oprezniji kada je riječ o svakodnevnoj kupovini. Prema podacima Eurostata, cijene hrane i bezalkoholnih pića porasle su u prosjeku za 7,5 odsto na nivou EU u posljednjih 12 mjeseci, dok su pojedine zemlje regiona zabilježile i veće stope rasta.

Zbog toga se potrošači sve češće okreću jeftinijim brendovima, biraju proizvode na akciji i kupuju u velikim trgovačkim lancima koji nude diskontne cijene.

U tom kontekstu, rast popularnosti privatnih robnih marki (PL proizvoda) nije slučajnost — već odgovor na realne finansijske pritiske. U mnogim gradovima bilježi se i povratak kupaca lokalnim pijacama, kao i sve češća kupovina „na mjeru“, što omogućava bolju kontrolu nad količinom i budžetom.

Dobar primjer ovog ponašanja je i rast interesa za proizvode koji štede na duže staze — umjesto jednokratnih kupovina, potrošači sve više biraju trajne, višefunkcionalne i energetski efikasne proizvode.

Usluge i pretplate – tihi potrošači budžeta

Jedan od najnevidljivijih, ali najkonzistentnijih izvora prekomjerne potrošnje jeste sektor digitalnih usluga i mjesečnih pretplata. Streaming servisi, aplikacije, platforme, softveri, premium verzije — sve to se uvuklo u svakodnevni život korisnika.

U prosjeku, domaćinstvo u regionu danas troši između 25 i 50 eura mjesečno na digitalne usluge, što se na godišnjem nivou pretvara u značajnu sumu.

Najveći problem je što se ove stavke rijetko preispituju. Jednom kada se pretplata aktivira — ostaje aktivna, čak i kada se više ne koristi. U uslovima inflacije, ovakvi „tihi troškovi“ postaju izuzetno opasni, jer mjesečno odnose novac bez jasne vidljivosti.

Zbog toga sve više korisnika pravi tzv. „pretplatnički reset“ — jednom mjesečno ili kvartalno provjeravaju šta zaista koriste i otkazuju nepotrebno.

S druge strane, raste broj korisnika koji se udružuju u tzv. „porodične pakete“ kako bi smanjili trošak. Usluge poput Spotifyja, Netflixa, YouTube Premiuma i sličnih sve češće se dijele među više ljudi, jer je to jedini način da se sadržaj konzumira održivo, bez prevelikog udara na budžet.

Psihologija kupovine — kada novac postane emocija

Ne treba zanemariti ni emocionalni aspekt inflacije. Kupovina je često povezana s osjećajem kontrole, sigurnosti, nagrade ili čak bijega. U uslovima nesigurnosti i neizvjesnosti, mnogi se okreću tzv. „comfort shoppingu“ — sitnim kupovinama koje izazivaju osjećaj zadovoljstva. To su najčešće kupovine ispod 10 eura, ali koje se ponavljaju više puta nedjeljno.

Prema podacima *McKinsey*-a, ovakve kupovine nisu nužno neracionalne — one ispunjavaju emocionalnu potrebu za stabilnošću i trenutnim zadovoljstvom. Međutim, ako se ne kontrolišu, mogu postati glavni razlog nestanka „sitnog novca“ iz novčanika, što na kraju mjeseca može biti ključna razlika između plusa i minusa, prenosi Seebiz.eu.

Inflacija mijenja svijet potrošnje — ne samo kroz cijene, već i kroz obrasce ponašanja. Danas se ne štedi samo iz nužde, već i zbog nove vrste svijesti o vrijednosti novca. Kupci biraju proizvode koji traju, traže garanciju i opravdanje za svaku potrošenu paru. S druge strane, troši se na iskustva, tehnologiju i dugoročne koristi.