Podaci da su od januara do avgusta ove godine na crnogorskim putevima poginulo 47, a povrijeđeno više od 1.700 osoba su alarmantni, a iz policije su nekoliko puta apelovali na građane da poštuju saobraćajne propise i na taj način doprinesu bezbjednosti svih učesnika u saobraćaju.

Tim apelima se priključuje i naš sagovornik, jedini instruktor sa Weber rescue licencom za obuku spašavanja povrijeđenih prilikom saobraćajne nezgode, Darko Žižić.

“Ne postoji loše vrijeme ili spasilac koji nije dobar, već samo loša oprema”, kaže naš sagovornik i ukazuje da neke službe zaštite nemaju dovoljno opreme koja je potrebna u ovakvim situacijama. 

Ističe da službama u Crnoj Gori fali baterijskog alata, jer je u našoj državi veliki broj kosina i kanjona.

Navodi primjer Kolašina koji nema takav alat, i objašanjava da bi spasiocima bilo veoma teško da sprovedu akciju, konkretno vađenje iz kanjona Morače ili Tare.

U razgovoru kaže i da od 2011. godine sarađuje sa firmom Weber, proizvođačem opreme koja se koristi prilikom spašavanja povrijeđenih u saobraćajnim nezgodama.

“Više puta su posjećivali Crnu Goru i odradili smo zajedničke treninge. Svake godine idem na seminare Webera da se upoznam sa novim tehnikama i standardima”, ističe Žižić i dodaje da kao jedini licencirani u Crnoj Gori radio obuke na teritoriji Crne Gore, Albanije i Sjeverne Makedonije.

Odradio je, priča nam, deset treninga u Policijskoj akademiji u Danilovgradu sa kolegom iz Podgorice Draganom Stanojevićem. Osim toga, oko 140 vatrogasaca u Crnoj Gori prošlo je, kako navodi, njegove seminare.

Napominje i da se uvijek rado odazove na poziv kolega iz drugih država, jer, kako kaže  “na istom su zadatku”.

“Kod spašavanja je najbitnije poznavanje prve pomoći. Bitan je konstantan trening, logično rezonovanje zbog kvalitetnijeg transporta i upoznavanje sa konstrukcijom auta”.

Žižić objašnjava da se spasioci pridržavaju smjernica koju zovu “zlatni sat”, prema kojoj povrijeđeni mora biti u bolnici sat od dojave.

Sagovornik napominje da tehnike napreduju kako napreduje auto- industrija, te da nekadašnje tehnike prilikom spašavanja više ne vrijede. 

 “Taktičko rezonovanje je drugačije, a automobili su komplikovaniji”, ističe Žižić i napominje da usljed toga nije realno odrediti koliko ima obučenih ljudi za ove situacije.

Žižić daje primjer automobila marke Reno kod kojih je, kako kaže, nekad bilo lako odmaći instrument tablu, dok je danas mnogo teže.

Ističe da je ovaj posao veoma težak, jer se u većini slučajeva radi o sugrađanima i mladim ljudima, a da je najteže ako prepoznaju nekog. Ipak, kako dodaje, prema ovom poslu se moraju odnositi profesionalno i konstanto se spremati.

Nažalost, intervencije tog tipa nijesu rijetke, a to potvrđuje i statistika.

“Tokom juna i jula na teritoriji Crne Gore bilo je oko 1350 saobraćajnih nezgoda”, kaže Žižić i dodaje da su “crne tačke” putevi Nikšić – Podgorica, Nikšić – Dragalj, Cetinje – Podgorica i Podgorica – Kolašin.

Za kraj razgovora naš sagovornik upućuje još jednu poruku: “Moramo, konačno, da shvatimo da je ljudski život najskuplji”!